Viola: Director's cut

Prošlo je sigurno više od 10 godina od kad sam bila zadnji put na Plitvicama. Vrlo skoro nakon oslobođenja smo mama, tata, ja i pas išli vidjeti da li su jezera preživjela. A ovog ljeta mi se nekako baš posebno išlo, pa sam uskočila na bus čim se prilika ukazala.
Ubacili smo se u turistički bus što naravno ima svojih prednosti i mana. Prednost je ta da se voziš ko kofer, a mana da juriš po Plitvicama po najkraćoj ruti i ne stigneš ništa pošteno fotkati jer te grupa tjera dalje.


Pogled na Veliki slap sa Ulaza 1

A sad malo biologije: Plitvička jezera su jedinstveni prirodni fenomen pod zaštitom UNESCO-a. Sastoje se od 16 velikih jezera i nekoliko manjih, koja se ulijevaju jedno u drugo preko sedrenih barijera. Sedrene barijere nastaju djelovanjem vode i sedrotvornih biljaka, te je to vrlo osjetljiv i jedinstven eko sustav.


Sedra nastaje djelovanjem vode, algi i mahovine. Rastu do 5 milimetara godišnje.

Mislim da bi po Plitvicama bilo najljepše šetati sasvim sam, ili u paru. Trenutno, ili barem po ljeti, po drvenim mostićima se guraju hrpe grupa i turista, svi glasno brbljaju, guraju se i fotkaju tako da to donekle umanjuje doživljaj, Bilo bi idealno ka bi čovjek sam sa sobom i prirodom mogao uživati u šumu slapova i tišini velikih jezera. Rado bih se vratila opet, i to na neki romantični vikend, a najradije bi da jezera vidim zimi zaleđena.


Potopljeno drvo

Sam nacionalni park je dobro organiziran, usprkos gužvi, što me ugodno iznenadilo. Do ulaznica se dolazi brzo, na okoliš se jako pazi, nema čekanja na vlakiće i brodove, čak niti cijene u birtiji nisu prevelike.
Šetali smo G rutom koja traje 2 sata. Ulazi se na Ulaz 1, iznad Velikog slapa, vozi se električnim brodom i vlakićem, a obilazak završava na izlazu 2. Ta ruta nije nimalo naporna te je vjerojatno zbog toga biraju turistički vodiči.



Naravno, odlazak u Liku ne bi bio potpun bez sira i Velebitskog piva, a ovdje se Velebitsko pilo čak i na električnom brodiću:


Hvala Neverinu što me podsjetio, svako jezero ima zanimljiv naziv koje je vezano uz neku legendu. U Milinom jezeru utopio se Milo Mirić, a u Ciganovcu cijela kola sa Ciganima. U Kozjaku se utopilo stado koza, a u Gavranovcu Gavranovo blago. Prošćansko je ime dobilo po tome što su stanovnici za velike suše "prosili" Crnu Kraljicu da im pošalje vode. Postoje i slapovi operne pjevačice Milke Trnine, ali ona se sigurno nije tamo utopila :).

I tako, makar skeptici kažu: "To je samo voda i trava.", ja vam ovakav izlet toplo preporučam kao pravu uživanciju.