Viola: Director's cut

Photos by Viola
Svirali smo u Konavlima, spavali u Cavtatu. Ponovno nisam stigla do Dubrovnika ali sam barem stigla do starog cavtatskog groblja. Moja opsjednutost šetnjom starim grobljima vam je odavno poznata.




Na starom groblju sv. Roka je pokopan i slikar Vlaho Bukovac, a opravdano se naziva "Grobljem s najljepšim pogledom".





Najveća znamenitost je groblja je Mauzolej obitelji Račić koji je 20-tih godina prošlog stoljeća sagradio nitko drugi nego Ivan Meštrović, te je za cjelokupno arhitektonsko i kiparsko riješenje pokupio i neku veliku nagradu. Cijela građevina je od bijelog bračkog kamena, osim zvona i ulaznih vrata koji su od bronce.



Cijela bogata brodovlasnička obitelj Račić umrla je 1918/19. od pandemije španjolske groznice. Mauzolej je posvećen Gospi od anđela. Njegovu izgradnju oporučno je naručila posljednja umrla Mare Račić.





Na zvonu salivenom također po Meštrovićevom nacrtu upisana je njegova prekrasna misao: "Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan".



A ako koga zanima, to je i prostor sa nevjerojatnim akustičkim fenomenom: odjek traje sigurno pola minute, možeš sam sa sobom pjevati akorde što smo mi muzičari naravno i isprobali :).

Prošlo je sigurno više od 10 godina od kad sam bila zadnji put na Plitvicama. Vrlo skoro nakon oslobođenja smo mama, tata, ja i pas išli vidjeti da li su jezera preživjela. A ovog ljeta mi se nekako baš posebno išlo, pa sam uskočila na bus čim se prilika ukazala.
Ubacili smo se u turistički bus što naravno ima svojih prednosti i mana. Prednost je ta da se voziš ko kofer, a mana da juriš po Plitvicama po najkraćoj ruti i ne stigneš ništa pošteno fotkati jer te grupa tjera dalje.


Pogled na Veliki slap sa Ulaza 1

A sad malo biologije: Plitvička jezera su jedinstveni prirodni fenomen pod zaštitom UNESCO-a. Sastoje se od 16 velikih jezera i nekoliko manjih, koja se ulijevaju jedno u drugo preko sedrenih barijera. Sedrene barijere nastaju djelovanjem vode i sedrotvornih biljaka, te je to vrlo osjetljiv i jedinstven eko sustav.


Sedra nastaje djelovanjem vode, algi i mahovine. Rastu do 5 milimetara godišnje.

Mislim da bi po Plitvicama bilo najljepše šetati sasvim sam, ili u paru. Trenutno, ili barem po ljeti, po drvenim mostićima se guraju hrpe grupa i turista, svi glasno brbljaju, guraju se i fotkaju tako da to donekle umanjuje doživljaj, Bilo bi idealno ka bi čovjek sam sa sobom i prirodom mogao uživati u šumu slapova i tišini velikih jezera. Rado bih se vratila opet, i to na neki romantični vikend, a najradije bi da jezera vidim zimi zaleđena.


Potopljeno drvo

Sam nacionalni park je dobro organiziran, usprkos gužvi, što me ugodno iznenadilo. Do ulaznica se dolazi brzo, na okoliš se jako pazi, nema čekanja na vlakiće i brodove, čak niti cijene u birtiji nisu prevelike.
Šetali smo G rutom koja traje 2 sata. Ulazi se na Ulaz 1, iznad Velikog slapa, vozi se električnim brodom i vlakićem, a obilazak završava na izlazu 2. Ta ruta nije nimalo naporna te je vjerojatno zbog toga biraju turistički vodiči.



Naravno, odlazak u Liku ne bi bio potpun bez sira i Velebitskog piva, a ovdje se Velebitsko pilo čak i na električnom brodiću:


Hvala Neverinu što me podsjetio, svako jezero ima zanimljiv naziv koje je vezano uz neku legendu. U Milinom jezeru utopio se Milo Mirić, a u Ciganovcu cijela kola sa Ciganima. U Kozjaku se utopilo stado koza, a u Gavranovcu Gavranovo blago. Prošćansko je ime dobilo po tome što su stanovnici za velike suše "prosili" Crnu Kraljicu da im pošalje vode. Postoje i slapovi operne pjevačice Milke Trnine, ali ona se sigurno nije tamo utopila :).

I tako, makar skeptici kažu: "To je samo voda i trava.", ja vam ovakav izlet toplo preporučam kao pravu uživanciju.

Godišnji ( u mom slučaju više prisilni jer sam ionako neszaposlena) je završio, ne možemo se više kupati jer je more prehladno. Zato eto, nešto sviram, nešto putujem, nešto fotkam i otkrivam decoupage. Kad koji rad uspije, možda ga i vidite :)

Mica raste i još je luđa i živahnija. Gelender (na petom katu) joj je i dalje omiljeno mjesto, makar zna da ne smije... Uskoro ćemo je sterilizirati, možda se nakon toga malo i smiri. Za sad joj se poboljšala socijalizacija, dolazi na poziv (očekujući keksić), mazi se oko nogu, čak se tu i tamo dođe maziti u krilo i presti (to se nije dešavalo odkad je bila skroz mala). Razgovara se sa mnom redovito, povremeno mi i nešto opsuje na mačjem kad vičem na nju, ali i dalje je jako slatka.



Po uzoru na Levanticu i Mare, radila sam prave varaždinske klipiće i ispali su savršeno kao što pokazuje slika :).



Ispalo ih je brdo, za cijelu ulicu, ali su se ipak pojeli za 24 sata. Bila sam uvjerena da je po tom receptu radila i moja pokojna baka, a kad tamo, bakin recept iscijeđen iz susjedine glave, je ipak potpuno drukčiji. Moram sad i to probati pa da vidimo tko ima pravo, varaždinski šef kuhinje ili baka varaždinka.

Bili smo i na Plitvicama, nažalost je bilo oblačno pa su fotke ispale li-la, ali očekujte poseban post.


Pozdravi od vaše Viole