Viola: Director's cut

Jučer smo na jogi ("jozi"(?)) za vrijeme meditacije imali zadatak zamisliti sebe za 10 godina... kako ćemo izgledati, što ćemo raditi, kako će nam izgledati život, koji se nam ciljevi...
...nakon završene meditacije instruktor nam je napomenuo: "Zapamtite da ćete do toga što ste si zamislili doći samo uz mnogo samodiscipline i odricanja.".



Što me navelo na razmišljanje...što li se od mojih snova prije 10 godina ostvarilo i koliko sam ja sama tome pridonijela.
Prije 10 godina tek sam bila upisala fax, glava mi je bila puna mladenačkih snova i ambicija. Veliki dio toga sam dostigla, neki snovi su se ostvarili pa srušili kao kule od karata, a neki su ostali nedostignuti. Kao onaj da ću do 28 već imati brak i možda barem 1 dijete...kao onaj da ću svirati u onom orkestru u kojem sam planirala još od srednje škole...eh pa ne ide sve u životu kao po špagi...
...na kraju bilanca uopće nije tako loša. Uostalom, rijetki su oni koji u mojim godinama imaju riješena sva životna pitanja.

A što sam zamislila jučer? Pa ništa preambiciozno, pustila me žarka ambicija, niti snovi nisu više tako mladenački. S većom koncentracijom na osobni nego na profesionalni rast.
No nešto me iskustvo naučilo, a to je da se ciljevi moraju postaviti da bi se dostigli.

A kako vi stojite sa svojim ciljevima? Jeste li ih dostigli ili ste već odustali??