Viola: Director's cut

Ako me nešto nervira to je odnos hrvatskih poslodavaca prema malom radniku, odnosno plaćanju obavljenog rada. Zašto rad nije na cijeni? Zašto moje obrazovanje i dobro obavljeni posao nije motiv da mi se rad i plati, te mi se time omogući da se hranim i oblačim kao prvo, a kao drugo da se možda i dalje razvijam.

S nostalgijom se sjećam dana u inozemstvu, kad su se gaže plaćale na račun par dana iza obavljenog posla, a oni koji nisu platili dulje od 2 tjedna nalazili su se na crnoj listi i više nitko nije htio ići tamo svirati. Ah, Europo....

No kako sam te uvjete pomalo zaboravila i pomirila se sa crnom hrvatskom realnošću, ne mislim više na to. Samo radim, i radim....

Zato me ostavilo zaprepaštenom pismo američke firme za koju nešto sitno radim, i koji uvijek plaćaju točno makar su miljama daleko:
"Draga Viola!
Zbog tehničke pogreške u našem sustavu nećemo Vam moći isplatiti honorar na dogovoreni datum. Isplata će biti odgođena za tjedan dana. Neizmjerno nam je žao zbog kašnjenja isplate te zbog neugodnosti koje bi Vam to moglo prouzročiti. Primite naše iskrene isprike.
S poštovanjem,
Vaša Firma"

Otvorim mejl i ne vjerujem. Oni se meni duboko ispričavaju što isplata kasni TJEDAN DANA (???!!!???). Da ne kažem da ima hrvatskih firmi koje mi nisu platile honorar za 5. mjesec a od tih ni riječi makar je kraj osmog. U neku ruku sam sretna što bar radim za neke koji pošteno plate, makar je to mini lova, a u drugu se osjećam ko budala čekajući na Godotske honorare u Hrvata.

Možda me najviše živcira to što nas drže za majmune i daju nam prazna obećanja. Te bit će slijedeći tjedan, te evo samo što nije, te bit će sutra. Imaj muda i reci odmah: NEMA! Kasnit će 2 mjeseca. Da se znam prirediti a ne da ko budala provjeravam žiro svaki dan.
Nikuda mi nećemo stići kao država s ovakvom politikom. Nikuda, osim u propast.
Eto, ispuhala sam se... bit će bolje.