Viola: Director's cut

Dakle opet sam u vrućoj metropoli, ali ne žalim se.
Dogovorila sam se sa blogofrendovima sa Život u dvoje sa kojima sam ljetovala na Braču da moram opisati gastronomske zgode i nezgode koje su nam se desile na godišnjem.

Oni su pokušali u nekoliko konoba i restorana, uglavnom im je svuda bilo prilično loše, no definitivno dno svih dna dosegnuli smo kad smo odlučili otići na pizzu. Spustili smo se do Supetra u potrazi za pizzerijom, i pronašli neku, inventivnog imena "JADRAN" na rivi. Imali su svašta za jelo, među ostalim i pizzu, Početna cijena margarite 40 kuna. Sjeli mi, 2 sata popodne, riva, prvi red.

Nakon naručene 3 pizze i jednih špageta, konobar donosi jelo, a kad tamo...
Špageti podgrijani u mikrovalnoj.... tijesto neslano i nejestivo... paradajz na pizzi grudav i čudan... sir totalno krive vrste... gljive sve pocrnjele iz konzerve...a okus takav da bi bolju pizzu napravio i netko sa nula kulinarskog talenta. Pojeli smo možda jedan zalogaj, i ostavili nepojedeno na tanjuru. Nismo znali što bi. Ja sam čak predložila bijeg s mjesta kulinarskog zločina....
Konobar nije došao ni pitati kakvo je jelo, valjda su mu naša zgrožena lica dovoljno govorila. To je bila najgora pizza u mom životu, a račun je bio 180 kuna. A što smo mogli? Žaliti se da je pizza nejestiva? pokvarena nije bila...
Platili smo i pokupili se....

Navečer u šetnji rivom, prolazimo kraj pizzerije i smijemo se jadnim turistima koji večeraju i njihovim zgroženim licima. A terasa puna.... Jadni gosti.

Iskupili smo se svojim oštećenim želucima koji dan nakon večerom u fenomenalnoj konobi "Kopačina" u Donjem Humcu. Stvarno fino. Pravi brački kulinarski dragulj, ali je to definitivno jedino što se od isprobanog na Braču može preporučiti.