Viola: Director's cut

bar se na svom blogu mogu izraziti


"U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost."
Arthur Schopenhauer




mislim da necu vise biti dobra. a ne ne
kad postanem zla, svijet će to shvatiti kao moj umjetnički izražaj

Vrijeme vani je komatično, ja isto nisam psihički puno bolje, pa sam nam svima odlučila uljepšati život odnosno blog. Cure, uživajte u dva izložena primjer(k)a, dečki, slobodno izrazite svoje mišljenje.


Baš čitam neki dan na monitoru kako je jedan od najvećih muških strahova gubljenje kose, odnosno ćelavost. Kao, navodno da se onda osjećaju manje muževno. Imam ja doduše jednu frendicu koja se pali isključivo na tipove bez kose. A i ja znam neke koji nisu za odbaciti...
Tezu o (ne)muževnosti definitivno pobija nova Niveina reklama koja se vrti ovih dana na tv-u:



Tip mi je bar 10 puta zgodniji kad si obrije tu glupu frizuru, a pošto su ga objesili i na svim tramvajskim stanicama po gradu (damn, nema fotke na netu), redovito mogu sliniti na putu do grada... Slin, slin...


Ima tako i jedan glumac, zove se J.D. Morgan, koji se pojavljuje povremeno u tv-serijama (Greys Anatomy, Weeds itd.), a neki dan sam ga gledala i u kinu na "P.S Volim te". Nikad nema neku veliku ulogu, samo se pojavi, smiješi se, kaže par rečenica, stoji tamo lijep i meni je sve odmah ljepše.



Moj dragi je razvio teoriju da on ima tako male uloge da bi žene uopće mogle pratiti fabulu filma, jer da je dulje na ekranu, više uopće ne bi znale o čemu se radi :))

Eto, sebi sam uljepšala dan, a vama?

Izazovi...
Očekivao sam da će biti teško, ali nisam očekivao da će biti tako loše, tako dugo i tako često.


Glupost...
Tko odustaje, ne pobjeđuje. Tko pobjeđuje, ne odustaje. Ali onaj koji nikad ne odustaje i nikad ne pobjeđuje je idiot.


www.despair.com

Nekako su mi svi nakon što su mi poželjeli Sretan Uskrs, poželjeli i da se fino napapam. Hm, već mi se prima...
I tako danas, (pre)punog želučeka, počela sam razmišljati kako su ljudi u maniji blagdanskog kupovanja i prejedanja zaboravili da blagdani služe i za neke duhovne sfere, ako ništa drugo onda da se sjetimo pomoći onima koji su nesretniji od nas.

U zadnje vrijeme to radi činim online, jer košta samo malo moga vremena da poklikam stranice, a sponzori plaćaju dalje.

Preporučam:
FreeRice Sajt na engleskom, kviz, svakim točnim odgovorom donirate rižu. Zabavno i poučno!
ReinerMaltz Opet riža, ali na njemačkom! Lakša pitanja!
FreeFlour Engleski kviz, lagana pitanja, donirate brašno odnosno kruh
Helpuu Google tražilica, ali traženjem donirate potrebitima

Moj favorit, odlično za šopingholičare:
The hunger site Ima 1-click donation, ali ima i ogroman online-shop sa Fair-trade proizvodima koji su svi krasni i ne koštaju puno, a možete potpomagati borbu protiv gladi, protiv raka dojke, poduprijeti učenje čitanja i pomagati ugroženim životinjama. Sve na jednom mjestu.

Ako ste na fejsbuku, ogroman popis ovakvih i sličnih stranica naći ćete u ovoj grupi.

I na kraju, opet bacam reklamu za naše domaće blog snage:







Klik-klik!

Painted by Viola


Vesela ekipa


Diva


Isus na križu


Cvjetići


SRETAN USKRS!

Nastavak na prošli post o mom velikom scenskom nastupu.

Kao prvo, hvala onima koji su mi poželjeli da se zaposlim kao "viola sul palco". No to će nažalost i dalje ostati samo fantazija pošto takvo radno mjesto ne postoji. Bar ne kod nas. Kod nas ne postoje ni stvarna radna mjesta. U Beču u Operi postoji zaposleni "Bühnenorchester" ali nisam sigurna što oni zapravo rade.

Kako je prošao moj scenski debi? Pa odlično. Sjetila sam se ne obuti štikle pa sam se pojavila u jedinim finim ravnim cipelicama koje posjedujem, a to su lakirane balerinke. Mana im je jedina što mi malo spadaju s nogu tako da sam onda bila u panici da mi u ključnom momentu skakanja preko fotelje ne spadnu. Objavila sam da ako fulam fotelju, jednostavno ću se baciti u naručje Don Giovanniju. Na to su graknule kolegice sa scene, i rekle da će se u tom slučaju i one baciti na njega a možda i prije mene. Ah, mi žene nikako da se dogovorimo. A tip zna da je zgodan, to je nagore, i prešetava se iza pozornice lijevo desno nama pred nosom. Pih, sad mi baš više nije IN....

Inače je scena prošla super. osim što sam na samom početku pri utrčavanju fulala prozor i uletila na susjedni, i time zeznula kolegicu koja je trebala uletiti na taj prozor. Pa ju je Don Giovanni malo prejako povukao na scenu umjesto da joj galantno pripomogne, pa je skoro stvarno završila na njemu. Sve osim toga je prošlo super, nisam se osramotila pred zagrebačkom publikom, bar ne ovaj put :). ali imam još nekoliko predstava za odraditi.

Nama u kazalištu stvarno nikada nije dosadno... nikad ne znaš kako će ti dan završiti :)

APDEJT: Slikica izbliza za Lipu Mare:

Kao prvo, moram vam objasniti porijeklo mojeg nick-a na blogu. Viola sul palco je operni izraz, koji znači viola koja svira na sceni. Prvi put sam se susrela s time kad smo radili "Toscu" i bilo mi je fascinantno da sam kompozitor zahtjeva neku violu na samoj sceni. Zašto, pobogu? Nažalost, u tamošnjoj režiji se viola nije pojavila na sceni nego je svirala iz rupe. Šmrc, šmrc.

U zadnjih par mjeseci često se susrećem sa zahtjevom viole na sceni, pa tako i ovih dana u Mozartovom "Don Giovanniju". Čak sam tu scenu iz našeg kazališta našla na jubitou, samo što nećete vidjeti mene jer sam tek ovih dana uskočila kao zamjena:



I kako to zapravo izgleda? Nas nekoliko muzičara "sul palco scenico" glumimo orkestar na balu. samo što se ovdje radi o jako modernoj režiji pa to sve izgleda malo čudno.

Prvo svatko sa svoje strane utrčava na scenu, otvara prozor od pleksiglasa i skače preko fotelje da bi ušao na scenu (note to self: Nipošto ne obući štikle). Meni Don Giovanni (koji je mlad, visok, crn i markantan :)) galantno pruža ruku i pomaže mi da uskočim kroz prozor (note to self: Ne se jako glupavo smješkati!).
Nakon toga sjedimo na foteljama u pijesku (dio scene, pijesak se lijepi posvuda) do momenta kada do kolegice i mene dolazi sluga Leporello i prošeće nas po sceni, a mi se pravimo da se odlično zabavljamo (note to self: Pokušati se ne osramotiti na sceni, popiknuti se ili tako nešto).
Nakon toga nešto i sviramo, sve napamet, tako da bi si morala napisati i neki šalabahter da od treme ne zaboravim s kojom notom počinjem. Nakon što Don Giovanni napadne Zerlinu, u općoj gunguli trebam brzo napustiti scenu, iskačući kroz prozor i paziti da se ne slomi viola i/ili gudalo. I tako završava moj veliki scenski nastup od punih 7 minuta :) :)

Sve je to zapravo jako zabavno, i rado bih , kao što u orkestru postoji "solo" ili "tutti" mjesto, da se otvori jedno "viola sul palco" radno mjesto. Ja bih to stvarno s guštom radila :)

O žaruljama:

-Koliko primadona treba da promijene žarulju?
Samo jedna, ali ona samo drži žarulju i očekuje da se svijet okreće oko nje!

Koliko sopranistica treba da promijene žarulju?
-Tri, jedna da se popne na ljestve, druga da sruši ljestve ispod prve, i treća da joj kaže: "Znala sam da je to za tebe ipak bilo previsoko, draga!

-Koliko klarinetista treba da promijene žarulju?
Samo jedan, ali on mora proći kroz cijelu kutiju žarulja prije nego što nađe pravu!

-Koliko saksofonista treba da promijene žarulju?
Pet: Jedan da ju promijeni a četvorica da raspravljaju kako bi to John Coltrane učinio.

-Koliko trubača treba da promijene žarulju?
Jedan, ali i taj če to učiniti preglasno.

Par standardnih dirigentskih:

-Poznajemo jednog tipa koji je bio toliko glup da mu je učitelj dao dva štapa, pa je postao bubnjar. No onda je izgubio jedan, i postao je dirigent.

-Koja je dirigentova idealna težina?
Oko kilu i pol uključujući urnu.

I da ne bi ispalo da vrijeđam dirigente, poznati violski standard:

Koja je razlika između violista i prostitutke?
Prostitutka zna više položaja i ima osjećaj za ritam :))

Ne vjerujem ženama jer jedno misle a drugo rade.
Ide mi na živce kad su mi jedan dan "prijateljice", a drugi dan me tračaju iza leđa i rade spletke...
Mislim da na prste jedne ruke mogu pobrojati žene kojima vjerujem.... Svaki dan.

Zato obično završim na kavama i pivama u muškom društvu. Dečki barem (većinom) govore ono što misle. Što na umu to na drumu. A onda se čude: Zna li tvoj dečko da ti tu s nama piješ?
Zna, i odobrava :)

Moje druženje "s dečkima" proporcionalno izaziva nove tračeve....
Naravno nikad ništa nije dobro. Ako se družiš samo sa ženama, tračaju te da si baba, ako visiš sa muškim dijelom, onda si kurva, ako se ne družiš ni sa kim onda si čudan. Ne znam da li ću se ikad uklopiti u tu uobičajenu poslovnu spiku i naučiti balansirati na rubu.

Dobro je rekao jedan moj kolega: "Vi žene bi na novom radnom mjestu trebale s vrata glasno objaviti: "Da, ja sam kurva i poje.... sam se za ovaj posao, a vi mi dođite reći nešto u lice ako se usudite!" Onda bi barem svima začepile usta unaprijed."
ha-ha, baš ne zanima kakav bi učinak proizveo takav čin....

...jer na kraju se sve svodi na priču i tračeve da žene napreduju preko kreveta... nije da me dira što se priča uokolo, ali čovjek se iznenadi kakve mu sve bajke, legende i basne stignu do uha....

I na kraju, nemam pametnog zaključka, osim: ČUVAJ LEĐA i PAMET U GLAVU!

Nisam baš "aktualna" na blogu i ne bavim se vrućim temama, ali mi je digao tlak izgled naše blog ha er naslovnice zadnjih dana. Te neka farma, te neka stoka, te neki novokomponovani blogovi i "blogeri" su od nule postali kul, živa katastrofa kamo nam servis ide. A onda su počeli štekati i komentari...opet.... valjda su svi resursi usmjereni na uzgoj životinja na farmi pa se ne stigne server održavati.

Uz to silno pres...... (ups, na mom blogu se ne psuje), zaboravilo se na dvije humanitarne blog akcije, jedna je akcija blogera Đusa , nazvana "Revolucija paradoksa", podrška obrazovanju djece s invaliditetom, detalji na ovom linku .

Druga humanitarna akcija je blog-aukcija cura iz "Nakita snova". Nešto slično prošlogodišnjoj aukciji za malu Anju, samo se sad skupljaju novčeki za Sanju koja boluje od Chronove bolesti, a kasnije će se skupljati za druge potrebite. Cure iz "nakita snova" su stvarno talentirane, ima predivnih stvari i toplo vam preporučam da kliknete na banner dok ja još nisam sve pokupovala :).







I tako, ako niste primjetili, sa ovog do sada dragog nam blog servisa su već otišli neki dugogodišnji blogeri. Masovni egzodus na drugi servis (da sad tu ne reklamiram, znate vi kamo su otišli) desio se ovog vikenda kada su otišle cure koje sam jako voljela čitati: Choco, Tedica, Gali, TheLittlleOne, lu-lu i drugi. I ja razmišljam o bojkotu, za sada sam se samo djelomično preselila. Razloge mislim da ne moram posebno navoditi, sve je jasno. Na prvi pogled, novi servis je malen i sladak i mogao bi se profilirati u kvalitetnu blog zajednicu. Naravno, ako ga ne kupi RTL ili tako netko....

Kako na vas utječe ovo burno blog vrijeme? Prognoze? Stavovi? Kuda ide ovaj Blog ha er?

Povodom 150. godišnjice rođenja, Pucinnijeve opere ove se godine postavljaju na svim svjetskim opernim pozornicama. Posebno je popularan ove godine postao "Triptih", sklop od 3 manje opere, koja je postavljena prošli tjedan u Milanskoj Scali, kod nas u Zagrebu 1 dan kasnije, a u jesen se postavlja u Los Angelesu, a tamo će režirati i Woody Allen.

Nakon intenzivnih priprema (proba od barem 5 sati...) svečana premijera je prošla odlično. Publika je hrabro i s puno entuzijazma izdržala sve tri opere, od kojih svaka traje točno 52 minute, sa pauzom od 25 minuta između svake opere, znači sa aplauzom ukupno 4 sata (!!!). No, makar se te 3 opere najčešće izvode odvojeno, Puccini je zamislio da se izvode u cjelini, te se jako ljutio na bilo koju drugu verziji, posebno na kombinacije sa operama drugih autora.


Slikica sa službene stranice HNK

Prva opera u nizu je "Plašt", meni muzički najbolji, priča o ljubomori i smrti s dokova Seine. Druga je inače manje popularna "Sestra Angelica", prilično sentimentalna tragična priča bez muških uloga, sa radnjom smještenom u strogom ženskom samostanu. Kao treći se izvodi popularni "Gianni Schicchi", jedina (crna) komedija u nizu. Moram posebno pohvaliti kostimografiju Carle Ricotti koja kao da je ispala iz nekog Fellinijevog filma. Režija Arnauda Bernarda je (kako čujem, pošto ne vidim baš puno) isto izvrsna, a pohvala ide i orkestru koji čak nije zakačila ni kritika, te se ovog puta pokazao u jako dobrom svijetlu.

Na tradicionalnom domjenku nakon premijere viđene su mnoge face iz zagrebačkog kulturnog života, jedini koji je podbacio u cijeloj premijeri bio je catering, te je domjenak popularno prozvan "mortadela party".

Kad kapnu neki (bolji) novci planiram kupiti novu kutiju za svoj instrument. Sa ovom koju imam sam jako zadovoljna, ali imam je već dobrih 10 godina ali uskoro će biti vrijeme da se rastanemo. Dobila sam je kao nagradu za upis na Akademiju. Prošle smo zajedno sito i rešeto, što se na njoj i vidi. Još je čvrsta, ali je ipak sva iskrzana i izgrebana. Ipak je pala par puta na pod, sletila s police za prtljagu u vlaku (visina 2 metra)...a violi unutra ništa. Što ti je dobra kutija... No, pretpostavljam da se ipak troši svakim udarcem, kao i sve na ovom svijetu.

Ako se odlučim za istog proizvođača, bit će to ovakva, od karbonskih vlakana:

Ultra lagana accord case
Hrvatski patent proizvod! Svaka čast kolegi Robertu Šenku koji ih je patentirao, (a ja imam jednu od njegovih prvih)!

Pošto se, uz funkcionalnost palim i na estetiku, kopajući po netu našla sam i na neke "dizajnerske" kutije. Barem nisu dosadne (smeđe, plave ili crne) kao većina koje se nudi na tržištu. Za usporedbu, evo dosadne kutije:

Takvu neću!

A sada prava stvar!!!
"Lang case", lakirana varijanta, tamnocrvena:


Ovo su "Lang" kutije, koje je dizajnirala žena (vidi se!) koja je profi čelistica i profi dizajnerica u isto vrijeme!
Pogledajte ovu kombinaciju boja:


A za vječne djevojčice pink varijanta, a naravno postoji i babyblue:



Već se veselim šopingu, sad samo čekam novce :)... Ajde, novčeki, ajde....

Večeras je u Zagrebu zabilježen potres jačine 3.3 po Richteru.

Upravo sam u kinu gledala Johnny Deppa u horor-mjuziklu Sweeney Todd.
I zatreslo nas! A mi pomislili: wow, ovo kino stvarno ima dobre efekte!!!!

Sreća da se nisam nalazila u kazalištu, jer u novoj operi redatelj stalno gasi sva svijetla pa ostajemo u mrklom mraku... Mislim da bih pobjegla vrišteći....

U ovom trenutku doma vježbam violu,
a u susjednom stanu nadglašavaju me dvije bušilice i čekić.

Tko će dulje izdržati???
boliglava
Srećom da poslijepodne idem na jogu pročistiti um...

spomenik "Oltar domovine"
autor: Kuzma Kovačić
razne vrste hrvatskog kamena i staklo složene u hrvatski grb,
otvoren 1994, devastiran oko 2000.-te, obnovljen i dotjeran: 2006.g.
strogi zaštitar čuva, vječna vatra gori,
na travicu se ne smije čak ni zbog fotkanja, ovo smo fotkali zoomom ležeći na stazici........

Photos by Maiv & Viola