Viola: Director's cut

Nastavak na prošli post o mom velikom scenskom nastupu.

Kao prvo, hvala onima koji su mi poželjeli da se zaposlim kao "viola sul palco". No to će nažalost i dalje ostati samo fantazija pošto takvo radno mjesto ne postoji. Bar ne kod nas. Kod nas ne postoje ni stvarna radna mjesta. U Beču u Operi postoji zaposleni "Bühnenorchester" ali nisam sigurna što oni zapravo rade.

Kako je prošao moj scenski debi? Pa odlično. Sjetila sam se ne obuti štikle pa sam se pojavila u jedinim finim ravnim cipelicama koje posjedujem, a to su lakirane balerinke. Mana im je jedina što mi malo spadaju s nogu tako da sam onda bila u panici da mi u ključnom momentu skakanja preko fotelje ne spadnu. Objavila sam da ako fulam fotelju, jednostavno ću se baciti u naručje Don Giovanniju. Na to su graknule kolegice sa scene, i rekle da će se u tom slučaju i one baciti na njega a možda i prije mene. Ah, mi žene nikako da se dogovorimo. A tip zna da je zgodan, to je nagore, i prešetava se iza pozornice lijevo desno nama pred nosom. Pih, sad mi baš više nije IN....

Inače je scena prošla super. osim što sam na samom početku pri utrčavanju fulala prozor i uletila na susjedni, i time zeznula kolegicu koja je trebala uletiti na taj prozor. Pa ju je Don Giovanni malo prejako povukao na scenu umjesto da joj galantno pripomogne, pa je skoro stvarno završila na njemu. Sve osim toga je prošlo super, nisam se osramotila pred zagrebačkom publikom, bar ne ovaj put :). ali imam još nekoliko predstava za odraditi.

Nama u kazalištu stvarno nikada nije dosadno... nikad ne znaš kako će ti dan završiti :)

APDEJT: Slikica izbliza za Lipu Mare: