Kao prvo, moram vam objasniti porijeklo mojeg nick-a na blogu. Viola sul palco je operni izraz, koji znači viola koja svira na sceni. Prvi put sam se susrela s time kad smo radili "Toscu" i bilo mi je fascinantno da sam kompozitor zahtjeva neku violu na samoj sceni. Zašto, pobogu? Nažalost, u tamošnjoj režiji se viola nije pojavila na sceni nego je svirala iz rupe. Šmrc, šmrc.
U zadnjih par mjeseci često se susrećem sa zahtjevom viole na sceni, pa tako i ovih dana u Mozartovom "Don Giovanniju". Čak sam tu scenu iz našeg kazališta našla na jubitou, samo što nećete vidjeti mene jer sam tek ovih dana uskočila kao zamjena:
I kako to zapravo izgleda? Nas nekoliko muzičara "sul palco scenico" glumimo orkestar na balu. samo što se ovdje radi o jako modernoj režiji pa to sve izgleda malo čudno.
Prvo svatko sa svoje strane utrčava na scenu, otvara prozor od pleksiglasa i skače preko fotelje da bi ušao na scenu (note to self: Nipošto ne obući štikle). Meni Don Giovanni (koji je mlad, visok, crn i markantan :)) galantno pruža ruku i pomaže mi da uskočim kroz prozor (note to self: Ne se jako glupavo smješkati!).
Nakon toga sjedimo na foteljama u pijesku (dio scene, pijesak se lijepi posvuda) do momenta kada do kolegice i mene dolazi sluga Leporello i prošeće nas po sceni, a mi se pravimo da se odlično zabavljamo (note to self: Pokušati se ne osramotiti na sceni, popiknuti se ili tako nešto).
Nakon toga nešto i sviramo, sve napamet, tako da bi si morala napisati i neki šalabahter da od treme ne zaboravim s kojom notom počinjem. Nakon što Don Giovanni napadne Zerlinu, u općoj gunguli trebam brzo napustiti scenu, iskačući kroz prozor i paziti da se ne slomi viola i/ili gudalo. I tako završava moj veliki scenski nastup od punih 7 minuta :) :)
Sve je to zapravo jako zabavno, i rado bih , kao što u orkestru postoji "solo" ili "tutti" mjesto, da se otvori jedno "viola sul palco" radno mjesto. Ja bih to stvarno s guštom radila :)
Post je objavljen 18.03.2008. u 14:30 sati.