Viola: Director's cut

Barokni anđeo u pozi: "Pogleč kak sam si lijepa krila kupila."


Ne mogu završiti ovu godinu da ipak ne rezimiram što mi se sve desilo u ovoj godini koja je na izmaku. Nisam sklona rezimeima ili novogodišnjim odlukama, ali vjerojatno mi je ovo bila najburnija godina u mojem ipak ne tako dugom :) životu. I to sve većinom na poslovnom planu. Ljubav i zdravlje su bili i ostali konstanta, hvala Bogu.
3 puta sam se selila, promjenila sam 3 posla i 2 kazališta.
Silom prilika naučila sam Zakon o radu i Zakon o kazalištu i više ne potpisujem bilo što što mi se da na potpis.
Više ne vjerujem ljudima koji mi nešto nude. Čekam što će od svega toga biti. Pušem na hladno. Pazim leđa da ne bi dobila koji nož. Netko mi jučer reče da sam paranoična. A ne. Sve je to životna škola.

Ali usprkos lošim iskustvima, upoznala sam i hrpu divnih ljudi, na blogu i van bloga. Neki blogeri sada su mi kolege i prijatelji. Zbog toga sam sretna. Vrativši se u Zg nakon dugih godina počela sam se ponovno družiti s ekipom iz osnovne i srednje muzičke škole, kao da nije prošlo 10-20 godina... Ponovno sam zavoljela rodni grad i dala mu još jednu šansu.

Dobro sam se zabavljala, smijala i izlazila, i nisam se dala izbaciti iz takta.

Gotova mi je i nova viola. Još ju nisam uhodala, ali uskoro će imati krštenje.

U Novoj si želim prvenstveno dobro radno mjesto. Želim si zdravlje i da svi koji su mi dragi budu živi i zdravi. I da nitko od nas ne postane žrtvom ljudske zloće. Ipak si želim malo mirniji život, fala.

A sve najbolje želim i vama, dragi moji.