Viola: Director's cut

ono sto niste znali o meni...

Otprilike u vrtickoj dobi htjela sam biti decko. Nije da sam se osjecala kao "muskarac zarobljen u zenskom tijelu" ili ista slicno, jednostavno, decki su uvijek smjeli divljati, imali su puske, autice, hrpu legica i ako su bili dobri tata bi im kupio kompjuter... Meni su tipicne zenske igracke-lutke bile dosadne (tko je jos vidio da bi ih trebala hraniti i stavljati na spavanje, bez veze..) pa sam uskoro trampom dosla do svog prvog autica. Bio je super, kad si ga polio vodom mijenjao je boju iz roze u bijelo. i danas si zelim jednog takvog...u prirodnoj velicini.
U osnovnjaku pocela sam skupljati lego kocke i postala majstor u pikulanju, a kad su dosli "mastersi" imala sam i carobnicu i he-mana i borbenog macka. jadna moja mama koje je sve to morala donositi iz rijetkih shoppinga u kapitalistickoj austriji.

Uz sve to nisam postala niti muskobanjasta niti nezenstvena.Barem mislim... Ali cu umjesto na trbusni ples radije otici na tae-kwon-do ili kickbox. Za izbacivanje negativne energije. Nazalost, ne smijem to trenirati jer zbog posla moram cuvati ruke.Smrc

danas, kada sam "velika" i dalje se volim druziti "s deckima". Obavezne pive poslije proba i odlazak na stolni nogomet. Naravno cijenim i zenska cakulanja i analiziranja, maratonske kave, koktele i usminkavanja... ali decki puno manje kompliciraju. kazu ono sto misle. i tocka.nema dalje.
Mozda je stvar u tome da kao zena u muskom drustvu uvijek imam neku dozu paznje. Otfurat ce me doma da mi se nesto ne dogodi i takve stvari. Sredit ce mi kompjuter. Najdrazi su mi kad komentiraju zene. To mi je obavezno vrlo smijesno, ali svasta saznam...korisne stvari
Jedino ne volim nogomet. sorry,ekipa...

Pozdrav mojim deckima iz kvarteta i mojim basistima.