Viola: Director's cut

Kada pogledamo jedan prosjecan orkestar vidjet cemo skupinu od 50-100 ljudi koja se na razne nacine uvija i izvija (htjedoh reci,svira) da bi proizvela glazbu koju cujemo. Posto ti ljudi izvode stalno iste, totalno neprirodne pokrete, to se s godinama odrazava i na njihov lokomotorni sustav. Kada vidite ljude na cesti sa nepravilnim ramenima, razlicitom duzinom ruku, cudnim oblikom usta, flekama (zuljevima) po vratu... e to su vam muzicari. U zagrebackoj Bolnici Dubrava postoji posebni odjel za muzicare i njihove boljetice. Dr. Krapac,fizijatar koji je vec mnogim muzicarima (i meni) spasio kicme i tetive , sedamdesetih godina radio je istrazivanje na muzicarima zagrebacke filharmonije. Jednom po jednom slikao je kraljeznicu...karakteristicno iskrivljenu...te slike sada vise tamo na zidu i dokaz su kako se mi jadni poslom unistavamo.... A svog vlastitog fizijatra ima samo berlinska filharmonija....

Potaknut ovim cinjenicama moj cijenjeni kolega je na svom seminaru na Unijama nagovorio jednog yoga majstora iz Miamija da nama prisutnima odrzi kratki tecaj od 5 dana. Nas nekoliko nadobudnih violistica predano je isao na satove. Mislim da smo izgledale kao 6 kornjaca sa galapagosa koje rade jogu, dok se nas gorenavedeni kolega profesor izvalio na kaucu i valjao od smijeha.... . Posebno nam se svidio tzv. "polozaj mrtvog tijela" (lezis na podu i nista ne radis)...to nam je najbolje islo....pogledajte slicice u majtinoj arhivi ako bas morate
ali ipak, nakon tih par dana, uspjele smo se malo razgibati. i tako sam odlucila nesto uciniti za sebe i svoja ledja..

pa sam tako krenula na tae-kwon-do. bilo je super za tijelo i um, osim sto su mi ga brzo zabranili zbog opasnosti od ozljede ruku...
zatim sam isla u teretanu. davalo je neke rezultate ali s vremenom se pocnes osjecati ko hrcak u krletkici....
htjela sam upisti jogu ali nakon ljetosnjeg iskustva bio mi je beeed...
i tako sam slucajno prosli tjedan uletila na pilates. sva sreca da je sad IN trbusni ples pa vise nije prepunjen. trener se zgrozio nad nepokretljivoscu moje kicme i prognozirao mi terapiju za par godina...ILI da dolazim na treninge...
pa sad ja kao idem na pilates.
kraljeznica mi je bolje. ali zato me boli sve ostalo....

ono sto niste znali o meni...

Otprilike u vrtickoj dobi htjela sam biti decko. Nije da sam se osjecala kao "muskarac zarobljen u zenskom tijelu" ili ista slicno, jednostavno, decki su uvijek smjeli divljati, imali su puske, autice, hrpu legica i ako su bili dobri tata bi im kupio kompjuter... Meni su tipicne zenske igracke-lutke bile dosadne (tko je jos vidio da bi ih trebala hraniti i stavljati na spavanje, bez veze..) pa sam uskoro trampom dosla do svog prvog autica. Bio je super, kad si ga polio vodom mijenjao je boju iz roze u bijelo. i danas si zelim jednog takvog...u prirodnoj velicini.
U osnovnjaku pocela sam skupljati lego kocke i postala majstor u pikulanju, a kad su dosli "mastersi" imala sam i carobnicu i he-mana i borbenog macka. jadna moja mama koje je sve to morala donositi iz rijetkih shoppinga u kapitalistickoj austriji.

Uz sve to nisam postala niti muskobanjasta niti nezenstvena.Barem mislim... Ali cu umjesto na trbusni ples radije otici na tae-kwon-do ili kickbox. Za izbacivanje negativne energije. Nazalost, ne smijem to trenirati jer zbog posla moram cuvati ruke.Smrc

danas, kada sam "velika" i dalje se volim druziti "s deckima". Obavezne pive poslije proba i odlazak na stolni nogomet. Naravno cijenim i zenska cakulanja i analiziranja, maratonske kave, koktele i usminkavanja... ali decki puno manje kompliciraju. kazu ono sto misle. i tocka.nema dalje.
Mozda je stvar u tome da kao zena u muskom drustvu uvijek imam neku dozu paznje. Otfurat ce me doma da mi se nesto ne dogodi i takve stvari. Sredit ce mi kompjuter. Najdrazi su mi kad komentiraju zene. To mi je obavezno vrlo smijesno, ali svasta saznam...korisne stvari
Jedino ne volim nogomet. sorry,ekipa...

Pozdrav mojim deckima iz kvarteta i mojim basistima.

Moja Frendica ima visoke kriterije. Da bi Tip prosao SavrsenuSelekciju mora:
-imati malu cvrstu guzu, sexy prste a pozeljno i plocice
-uzrokovati leptirice u trbuhu tokom trajanja citave veze i kardijalni arest prilikom telefonskog poziva
-biti sexy, duhovit, pametan i uspjesan
-imati siroki dijapazon hobija i interesa
-a da i ne gnjavi dok ona ima posla
-a da bude tu kad ga ona ustreba, ali da ne bude papucar jer je to lose

(ako netko zna nekog takvog neka se javi, javit cemo Frendici,ja sam odustala...)

nekako uvijek zavrsim sa neki DobrimDeckima...davno sam odustala od "Savrsenih" i trazenja keramickih aduta na prvom spoju, a i od odlaska na jedrenje takodjer...
a DobarDecko trebao bi (barem nesto od dolje navedenog)

-biti najugodniji za zaspati uz njega
-i jos bolji za probuditi se....
-biti bezuvjetna podrska partnerici (racuna se i obratno)
-razumjeti bolest kupovanja cipela i sminke, te pokazati volju za odlazak u Ikeu
-biti suglasan u podjeli kucanskih poslova
-biti takav KakavJest a ne KakavCePostatiJednogDanaMozda
-biti otvoren za ideju da ima normalnu obitelj s djecom (u blizoj buducnosti)
-i da voli mene a ne samo sliku svoju.....

A plocice? postavit cu ih vec u kupaonici.....

Studiram u Austriji.Vec vise godina. Sto znaci da ja i moj stari autic cesto prelazimo novopecenu schengensku granicu i tresemo se od mrkih pogleda gore navedenih. Pa eto tako nekoliko susreta:

SCENA 1
Dok jos nije bilo schengena na macelju nego montazna granica,autic i ja ulijecemo "neprilagodjenom" brzinom medju montazne kucice na granici i profulavamo onu prvu gdje se daju putovnice te se skripuci gumama zaustavljamo pred drugim carinikom. on me mrko gleda i pokazuje na onog murjaka u 1.kucici. Ja se (ajme beda) na rikverc vracam unatrag...a murjak odmahuje glavom i kaze mi "Gospodicna, niste va Horvasko..."
dobro,ajde tu sam si sama kriva

SCENA 2
Da se razumijemo, pod osobne stvari koje smijete prenositi preko grane spada i vas osobni instrument (u daljnjem tekstu moja viola) te vas laptop i to ne treba posebno prijavljivati. I tako stizem ja punom parom na granicu, i tamo me ceka 6 besposlenih carinika...jedan od njih (zgodan,ali ipak slovenac) me pita ta imam za prijavit..ja kazem violu...on kaze a kaj je to? ja velim:osobni instrument. on kaze:ajde gospodicna stanite sa strane da vidim tu violu. ja stanem i njih 6 se sjati oko mene.ja kazem :evo ovo je kutija za violu on:otvorite... ja otvaram.... on:ajde sad dokazite da znate i svirati.. ja tako potegnem pocetak arpeggionea i pitam dal sam ga uvjerila...tako je nastala legenda o sviranju za slovenske carinike. ovo smatram vec vecim zajebavanjem

SCENA 3
Stizem na granu sa velikim dekolteom misleci carinicima odvratit paznju...na to me on vadi iz auta i kaze nek otvorim prtljaznik. kad se sagnem da ga otvorim,on ne gleda u gepek nego u dekolte....ajde dobro...

SCENA 4
Dajem dokumente. Imam inace veliki stari auto koji uspijem uvijek pretrpati stvarima. Ipak sam ja zensko. Carinik me pogleda i kaze: "jeste sami u autu?" ja(teatralno se okrecem):"Pa jesam,ocete pogledati?" On:"Dajte otvorite gepek." Ja otvorim gepek, a on pipa po mom velikom koferu. Kaj je mislio da svercam 3 mala crnca za seksualno roblje???

Ovaj post inspiriran je time sto me prekjucer slovenac trazio putovnicu,dozvolu boravka u austriji,voznisku i prometnu,a nakon toga mi otvorio kofer i kopao mi po donjem vesu i gledao u lazno dno gepeka kod rezervne gume, mislila sam da ce me jos poslati da se skinem al za to mora imat zensku carinicu...stvarno ne razumijem,zar sam tako sumnjiva...

Doduse, neki mladji su znali uletit s pozivom na kavu ali to je bar bilo simpaticno.a ovo nije simpatican post. Evo sad sam izbacila neke nakupljene frustracije uzrokovane cestim susretima sa nasim susjedima.Dozivljaja ima jos,ali eto ovo su highlighti.
nemojte kaj zamjerit