Viola: Director's cut

Jucer sam se osjecala usamljeno sto je rezultiralo milijuntim gledanjem ovog divnog filma.
ne mogu se oteti dojmu da svatko taj film dozivljava drukcije i u njemu nadje drugu temu. Ja isto mozgam o tome ali na kraju zavrsim na istom zakljucku
a to je...
To je ljubavni film. ali hvala bogu ne jedan od onih sreli su se-zaljubili su se-ostavili su sve i zajedno odjahali u sumrak. Ovo je puno realnije i ja sam se nasla nekoliko puta u takvoj situaciji. "na drugom kraju svijeta" stvarno ili metaforicki, osjecas se ko Pale sam na svijetu, i kad nadjes nekog tko te razumije spreman si povjerovati da je ta osoba "ona prava". makar doma imas muza,zenu,djecu.... mozda prvi put pokleknes...ali kad se vratis doma uvidis da je to sve bila iluzija i da te doma ceka "ono pravo".
I zato mi je fenomenalno kako se Bill Murray i Scarlett Johansson ponasaju u filmu. Ono, mi se bi, ali se ne bi. U nekom drugom filmu pukli bi se vec nakon druge veceri u baru. A mozda i u nekom drugom zivotu. A oni jedva da su se i poljubili. Na rastanku. Uz svu tu napetost i kemiju proizaslu od usamljenosti na kraju svijeta. I ostaje vjecna misterija sto je on njoj sapnuo na kraju filma. Moja je verzija: "necu te zaboraviti, drago mi je sto si me navela na razmisljanje o tome tko sam i kako zivim". a mozda joj je samo dao broj telefona. ili blog,hahaha

Mozda vam ovaj film vrati vjeru u ljubav. a mozda bas pozelite nikad se ne udati, nikad ne otici u japan, prestat gledat ovakve filmove i prijeci na jackie chana....
A mozda me samo pucaju hormoni,kako kaze nasa draga majta