Jucer sam se osjecala usamljeno sto je rezultiralo milijuntim gledanjem ovog divnog filma.
ne mogu se oteti dojmu da svatko taj film dozivljava drukcije i u njemu nadje drugu temu. Ja isto mozgam o tome ali na kraju zavrsim na istom zakljucku
a to je...
To je ljubavni film. ali hvala bogu ne jedan od onih sreli su se-zaljubili su se-ostavili su sve i zajedno odjahali u sumrak. Ovo je puno realnije i ja sam se nasla nekoliko puta u takvoj situaciji. "na drugom kraju svijeta" stvarno ili metaforicki, osjecas se ko Pale sam na svijetu, i kad nadjes nekog tko te razumije spreman si povjerovati da je ta osoba "ona prava". makar doma imas muza,zenu,djecu.... mozda prvi put pokleknes...ali kad se vratis doma uvidis da je to sve bila iluzija i da te doma ceka "ono pravo".
I zato mi je fenomenalno kako se Bill Murray i Scarlett Johansson ponasaju u filmu. Ono, mi se bi, ali se ne bi. U nekom drugom filmu pukli bi se vec nakon druge veceri u baru. A mozda i u nekom drugom zivotu. A oni jedva da su se i poljubili. Na rastanku. Uz svu tu napetost i kemiju proizaslu od usamljenosti na kraju svijeta. I ostaje vjecna misterija sto je on njoj sapnuo na kraju filma. Moja je verzija: "necu te zaboraviti, drago mi je sto si me navela na razmisljanje o tome tko sam i kako zivim". a mozda joj je samo dao broj telefona. ili blog,hahaha
Mozda vam ovaj film vrati vjeru u ljubav. a mozda bas pozelite nikad se ne udati, nikad ne otici u japan, prestat gledat ovakve filmove i prijeci na jackie chana....
A mozda me samo pucaju hormoni,kako kaze nasa draga majta
vec se danima (godinama) pitam gdje pocinje preljub
naravno da u idealnom svijetu pronadjes idealnu osobu i onda vidis, zelis i volis samo tu jednu osobu do kraja zivota. ah,zvuci divno...i nemas potrebe nikad vise nikog drugog pogledati...
ajmo sad back to reality....
naravno da ne odobravam preljub. principijelno. jako mi je odvratna zamisao dvostrukog zivota, skakanja iz kreveta u krevet i laganja osobi kojoj si se obecao... nije da nemam iskustva iz mladosti sa varanjem, ali bas zato sada kada sam kao pametnija shvacam koliko je to nisko. i linija manjeg otpora. bar stisni zube i priznaj
svi "znamo" kako to funkcionira. musko ce okrenut komada iz trenutne potrebe, i poslije ce tvrdit curi/zeni da mu ta druga nije nista znacila...a zene se obicno pri preljubu zanose sa mislju da ce im novi ljubavnik donijeti nesto sto im ovaj stari ne pruza/zaboravlja da je nekad pruzao . nakraju "ljubavnik" se pokaze istim kao svi (sigurno i on ostavlja carape po kuci), a odnos sa "stalnim" je vec upropasten...i sto sad?...
ne znam....
ali trenutno se pitam nesto drugo. gdje je granica? gdje sve pocinje? da li je to kad vidim plocice brada pitta i nekontrolirano mi procure sline... ili kad samo pomislim na to sto bi sve mogla sa zgodnim poznanikom (mislim da se tu priblizavam granici)... ili kad bi totalno razbijena s nekim zabrijala u mraku kluba/partija/plaze a drugi dan vise ne bi bila sigurna sto se zapravo dogodilo...
mislim da je vec kad ti se netko drugi mota po glavi grijeh sam za sebe. ali sto ako to trenutno ne mozes kontrolirati? stisnut zube i cekati da prodje? na muci se poznaju junaci....
mislila sam da cu ovim tekstom doci do pametnog zakljucka, ali sam samo otvorila neka nova pitanja
upravo citam totalno bolesnu knjigu austrijske nobelovke elfriede jelinek.
knjiga je sama po sebi super,ako imate dobar zeludac za voajerizam,psiholoske probleme i mracni unutarnji zivot jedne propale pijanistice. cak mi je bolja od filma,koji me prije 5 godina natjerao da se zapitam zasto sviram,vjezbam i studiram,da li to radim zbog sebe i da li me to uopce veseli. nakon tih konteplacija morala sam se dobro napiti...
ali sto. glavni lik erika trebala je prema njenoj majci biti velika pijanisticka zvijezda. zbog lose diplome i nedostatka karme zvijezde zavrsila je kao nastavnica klavira na beckom konzervatoriju.u svojim srednjim godinama i dalje zivi s majkokm koja je i dalje psiholoski maltretira i erika vise nista,ni fizicki ni psihicki,ne osjeca. samo ekstremi prolaze kod nje:pornografija,samoozlijedjivanje,voajerizam i ljubomora.
majka zlostavlja nju,erika zlostavlja i psihicki unistava svoje ucenike i studente. tako se prema meni prije par godina u toj istoj drzavi ponasao doticni profesor M.M. erikine psiholoske metode kao da su preslikane u mom vlastitom iskustvu. unistavanje samopouzdanja, osjecaj mizernosti i totalno gadjenje nad samim sobom...netko tko to nije dozivio ne moze shvatiti kako je to...a trebalo mi je godinu dana da ponovno zavolim violu, i jos 3 da se pocnem opet osjecati sigurno i sposobno...
i sad, zasto je to prof.M.M. radio i jos uvijek(kako cujem) radi svojim ucenicima??? njegov je izgovor da oni koji nisu najbolji i onako nece dobiti nikakav posao, a najbolji navodno mogu izdrzati sve i moraju se naviknuti i postati imuni na psiholoske izazove.
u isto vrijeme, napominjem, rijetko tko je od doticnog profesora ista konkretno naucio,ali dok si god u toj klasi radis ko manijak i mislis da napredujes a zapravo te baca sve nize...do dna...i onda ili odes ili prestanes svirati i zamrzis glazbu,svoj instrument koji ti je do tad bio najbolji prijatelj...
najvjerojatnije moj bivsi profesor ima slicnih problema kao erika. zelio je biti violinist, zavrsio je kao violist,doduse sa zavidnom karijerom ali vjerojatno razocaran. zena mu je azdaja,ali sam ju je odabrao...ne zalim ga. zalim sebe sto nisam prije shvatila njegovu pravu prirodu. ali sve je to na kraju ipak bila dobra skola.skola za zivot.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
