vec se danima (godinama) pitam gdje pocinje preljub
naravno da u idealnom svijetu pronadjes idealnu osobu i onda vidis, zelis i volis samo tu jednu osobu do kraja zivota. ah,zvuci divno...i nemas potrebe nikad vise nikog drugog pogledati...
ajmo sad back to reality....
naravno da ne odobravam preljub. principijelno. jako mi je odvratna zamisao dvostrukog zivota, skakanja iz kreveta u krevet i laganja osobi kojoj si se obecao... nije da nemam iskustva iz mladosti sa varanjem, ali bas zato sada kada sam kao pametnija shvacam koliko je to nisko. i linija manjeg otpora. bar stisni zube i priznaj
svi "znamo" kako to funkcionira. musko ce okrenut komada iz trenutne potrebe, i poslije ce tvrdit curi/zeni da mu ta druga nije nista znacila...a zene se obicno pri preljubu zanose sa mislju da ce im novi ljubavnik donijeti nesto sto im ovaj stari ne pruza/zaboravlja da je nekad pruzao . nakraju "ljubavnik" se pokaze istim kao svi (sigurno i on ostavlja carape po kuci), a odnos sa "stalnim" je vec upropasten...i sto sad?...
ne znam....
ali trenutno se pitam nesto drugo. gdje je granica? gdje sve pocinje? da li je to kad vidim plocice brada pitta i nekontrolirano mi procure sline... ili kad samo pomislim na to sto bi sve mogla sa zgodnim poznanikom (mislim da se tu priblizavam granici)... ili kad bi totalno razbijena s nekim zabrijala u mraku kluba/partija/plaze a drugi dan vise ne bi bila sigurna sto se zapravo dogodilo...
mislim da je vec kad ti se netko drugi mota po glavi grijeh sam za sebe. ali sto ako to trenutno ne mozes kontrolirati? stisnut zube i cekati da prodje? na muci se poznaju junaci....
mislila sam da cu ovim tekstom doci do pametnog zakljucka, ali sam samo otvorila neka nova pitanja
Post je objavljen 25.01.2007. u 13:39 sati.