This passing moment soon

ponedjeljak, 18.09.2006.

Sashii....














pogledaj moje oblake

dok hodam na granicama nepoznatog

samo sa jedne strane crte







Hey
Been trying to meet you

Hey
Must be a devil between us

Where Have You Been?
If you go I will surely die!
Were chained


Uh said the man to the lady
Uh said the lady to the man she adored
Were chained

subota, 16.09.2006.

U nasoj prirodi









"..postojala su zelena predgrada, sumoviti odabiri, kvrckanje lisca na granama, zivot na zeleno obraslim prugama, zivot kao sum, ritam, u razmacima, i mi koji krivudamo.. od sklada do sklada.. ponekad su nasa krila dva velika lista, zelene boje, iz kojih se cita, kao iz dlanova, povremeno smocenih tintom.. "

tekst napisala: huriyet

utorak, 12.09.2006.

na medjuprostornoj granici istine


S: ajde dodji, kava je gotova!
D: evo idem.
D: a zasto si sebi skuhala caj kad si rekla da cemo piti kavu?
S: sta ima veze, bitno je da smo zajedno.


S. cuuut! jesi li cuo isto sto i ja?
D: sta si cula?
S: osjecam kao da jos neko ima ovdje..
D: ma daj! cini ti se.




S: ej, mozes li molim te zatvoriti vrata, hladno mi je po nogama.
D: evo, zatvorio sam.
S: kako si zatvorio, kad nisi?!
D: zar ti ne vidis da sam ja zatvorio vrata?!
S: ja vidim otvorena vrata.
D: ti nisi normalna. idem raditi.
S: idi, ja cu zatvoriti vrata..



D: gdje si sad nestala? ej! (cudno, izasla je a nisam ni vrata cuo da je otvorila)




p.s. prica nije zavrsena ali se nece nikada ni nastaviti.

ponedjeljak, 11.09.2006.

11.09.

za ovaj sveopcepoznati datum, ja, svoj post posvecujem

njima:







a jeste li gledali taj film?


Poludjeli Stranac/Gadjo Dilo
Rezija:Tony Gatlif

subota, 09.09.2006.

Their wildest dreams

utorak, 05.09.2006.

Osjecam svemir u sebi i od te silne odgovornosti koju nosim osjecam kako cu eksplodirati po logicnom slijedu dogadjaja nastajanja svijeta. A opet s druge strane puca me cinjenica kako je sve prolazno i kako se evo taj sitni dijelic mog beznacajnog zivota, odmor, zavrsio. I pred kraj je bilo tuzno vidjeti kako se tamo sve utisava odlaskom turista. Lokalni svijet gubi snagu ali se i ne raduje zimi. Vlada cudna otudjenost u zraku. Meni je bilo dobro. Tako dobro! Vec prvo vece sam izjavila: "I kad bi mi se sutra zavrsio odmor smatrat cu ga nikad boljim i uspjesnim!".
To vece gledala sam covjeka u koga sam jos iz djetinjstva zaljubljena .
Potom su slijedili dani koji su me ispunjavali morem, suncem, ljetnjom kisom (tu noc hodali smo bosi po kisi i htjeli ugostiti pokisle francuskinje), prijateljima (kako ih volim, neprocjenjivi su razgovori s njima, cuvam ih duboko u sebi) pogledima, dogovorima, gubljenjem (losa orjentacija ponekad zna biti i naporna), muzikom, njenom violinom u sest sati ujutro (neko je pokucao na moja vrata tako rano i rekao mi: "ja sam braticna od tvog prijatelja, veceras imam koncert povodom 250godisnjice rodjenja mocarta, pa ako mogu ovdje bih vjezbala..", to jutro sam sanjala uz njenu violinu), neprespavanim nocima, nedoumicom: mozda hocu a mozda i necu, susretima slucajnim i dogovorenim, nocnim plesom i neverbalnom komunikacijom (lijepo je plesao i smijao mi se, nisam htjela da se upoznamo jer mi je ta komunikacija bila dovoljna). Sad sam i jako sretna i jako tuzna. Ako postoji mogucnost da je Neptun ikada nadamnom vladao tako jako onda mogu slobodno reci da je to sad u ovom trenutku. A sad tako brzo, brze nego ikad, moram upasti u svakodnevnu kolotecinu zivota jer me ceka toliko puno obaveza. Ima li neko recept kako se to najlakse radi? On sad spava i njegov san me smiruje, daje mi stabilnost, zbog njegovog sna stojim jos uvijek na zemlji jer da ga sad ovdje nema odletjela bih poput probusenog balona jako i brzo sa nepodnosljivo parajucim zvukom. I odmor ne volim smatrati odmorom i ne volim tu rijeci jer sve me to podsjeca na programiranost suvremenog zivota u korist rada i doprinosa. A rad, sto je drugo od oduzimanja kreativnosti!? Da, dobro si to napisao moj dragi N. u jednom svom tekstu, jos dok si bio ziv. A bio si toliko lud da se i drziz nerada, koji ti je bio placen, a ja sam zarobljenja u mojoj nekreativnosti.
A on sad ima poluotvorena usta iz kojih necujno ispusta ugljicni dioksid, a ja sam cucnula kraj kreveta gdje on lezi i duboko ga udisem. Ta materija je za mene nesto najcvrsce u ovom trenutku.. svaki njegov jedan atom ugljika i dva atoma kisika uzimam u sebe.
Vecinu svoje odjece koju sam nosila poslala sam po frendici koja je morala ici ranije kuci i sutra cu morati otici po nju. A tako ne volim razrjesavati stvari koje me podsjecaju na kraj neceg. Ne, neka jos koji dan moja odjeca stoji kod nje!
--------F I L M-----------

Preksinoc/pri povratku
Stajala sam u kutu i gledala jazz-iste kako se sluze elektronikom. Osjecala sam pogled na sebi i u istom trenu se pravila kako ga ne osjecam. Kasnije sam pogledala u pravcu njegovog pogleda. Nista. Svi smo se upijali u zvuke muzike. Na pauzi je prosao kraj mene mahajuci rukama, a kako je mahao tako je zakacio svoj sat za moju torbu. Tako smo se zajedno nasli u tom spetljanom trenutku otpetljavanje njegovog sata od niti moje torbe. Smijali smo se. Ispricao mi se i vratio se na svoje mjesto. Nakon toga bila sam vani i pricala o Londonu. Kad sam se vratila svi su plesali. On je plesao. Prisao mi je i pomilovao me po licu. Gledala sam ga. Rekao mi je kako me gleda cijelu vecer. Rekla sam da znam. Osjetila sam poglede. Rekao mi je:" ne plasi se, ne zelim flertati s tobom, ja sam gej, eno ono tamo je moj decko i on te gleda". Pitala sam zasto. Rekao je zato sto sam mu posebna i zanimljiva. Rekla sam kako mi fali prijateljstvo jer moji prijatelji gej su mi daleko. Rekao mi je gdje ih mogu naci i kako on ima jako puno prijateljica. Ovih dana cu otici u bar gdje izlaze..

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv