This passing moment soon

četvrtak, 29.06.2006.

Stereotipizirane boce zelene boje zveckale su u koloni jedna za drugom, cekajuci svoj red.
Masovna jednakost i jednaka masa kloniranih, ukalupljenih, vojnicko zelenih, u redu jedna za drugom.
Ispod, dugacka pokretna gumena traka krece se u kocentricnim, jednakolikim krugovima.
Godinama.
Sa socioloske tocke gledista nas frizider je dio prirode. Nema jasnih granica.
A ove flase su apsolutno prirodne! Izmucene. Rasporedjene. Odredjene. Kontrolirane. Doticane. Voljene.
A tamo gdje je ostala bijela fleka na crnoj traci (tko zna od cega.. izgleda kao suho golubovo govno) krece se i ona.
Bijela mrlja u koncentricnim krugovima u jednakom ritmu i istom vremenu nalazi se uvijek na istom mjestu.
Tu relativiteta nema.

Tako se sigurno sad i onaj cd okrece. Samo puno brze.
Dvd – R Single side Multispeed 1x-8x Compatible Audio-video cd-data-play
Ispusta zvukove s druge strane stola. Kao muziku.
Ali ta druga strana stola je za mene vec neka druga dimenzija.
Paralelni….paranormalni…. parasvijet Za mene Sada Ovdje

Fleka/Mrlja Vrti mi se u glavi

Parapsihologija i prirodni frizider. Hm....
Jos mi samo fali da ona tamo, cini se udobna, fotelja dobije krila i doleti do mene.
Ona tamo, meni daleko, tamo, u onom kutu, u tamo nekoj desetoj dimenziji, meni dalekoj
Meni. Sada. Ovdje.
I moram se uhvatiti bas za te rijeci: meni, sada , ovdje…. kao za poslednju mi slamcicu koja me spaja sa realnim.
A jeli to meni priroda ili kemija?

Pragmatizam. Slucaj okolnosti. Retorika na djelu. Meni sad tako dalekog covjeka.
On valjda sada sjedi, ovdje, i valjda prica i valjda mu glas postaje vidljiv, materija koja nema noge ali klizi po podu i odlazi u neku tamo trecu dimenziju. S druge strane stola. I on klizi zajedno sa svojom stolicom u ispravnom polozaju, spreman za neku vrstu meditacije, dubokog disanja.
Razvlaci samoglasnike: AAAAAAAAAAAA….EEEEEEEEEE……..IIIIIIIIIIII…….OOOOOOOO……UUUUUUUUU
Eno ga sad tamo, sve je dalji i dalji, klizeci postaje tocka. Postaje fleka na onom cd-u sto se brzo okrece. Fuuuuuuu

“ In Berlin by the wall
You were five foot ten inches tall
It was very nice
Candlelight and Dubonnet on ice
We were in a small cafe
You could hear the guitars play
It was very nice
Oh, honey it was paradice”
Karlo konobaru, svaka cast za ovu stvar od Lou Reed-a sto si pustio!

Hocu i ja biti fleka sa njim in Berlin!!!!!

Ma jebo pricu, trebamo se maziti!

Jesam li to rekla ili samo pomislila? Cini mi se da su mi usne blizu mu uha.
Vidim ja on i dalje prica…. i kad se uopce vratio iz tockastog mu stanja?
A mogli smo biti fleke, mrlje koje se preljevaju, spajaju u zarkim bojama!
Mozda je frigidan. U nekim tamo svojim dimenzijama. A ne ovim koje ja odredjujem u ovom malom, zagusljivom, uskom prostoru.
Trenutno najprirodnija stvar mi je ovaj veliki ventilator gore i prirodno mi je sto sam digla glavu i gledam ga.
Ako ga nastavim gledati zaljubit cu se!
A i njene prekrizene noge, koljeno i nozni prsti mi se svidjaju. Pomislih to cisto da se ne zaljubim u ventilator.
Opet zoomiram i gledam u kvadratima. Njene crvene sandale i koljeno pod stolom. Tamo u devetoj dimenziji.
Sjede valjda ljudi normalno i pricaju.

Za takvo stanje su mi sve jebene flase ovog svijeta krive! Volim sto psujem u ovom trenutku i volim reci JEBENE FLASE ni ne razmisljajuci o znacenju rijeci. Tako mi cijela recenice dobije na svojoj tezini, jakoci, gustoci, poput crnog mi piva. Onda mi na neki cudan nacin bude lakse kad to izgovorim, ne zeleci znati kako je to samo privid svijesti jer je meni zapravo isto kao i prije izgovorene jebene mi rijeci. Status quo. Nema veze. Spajaju se jedna za drugom i ne znam jeli bitno kad se spaja druga za jednom. Vjerojatno moze biti i bitnije. Ali i ne mora.
Nadrobljenih li i turobnih li dana u izvjestacenoj veselosti. Promjene li istinitosti duse tamo i ovdje.
Turbulencije u stopalima zelatinske mase. Bljiuuup, bljiuuup. Oooooo, evo me sad cijele u zuckastoj masi. Vidi mi ruke i noge kako su leprsave i kako se rastezu kao zvakaca guma. Cas sam prva faza zvakace gume-rastezljiva, socna i slatka. Cas sam druga faza zvakace gume-rastezljiva, bljutava i bezukusna. Hehehehe….Nemoj mi se smijati. Nije nista smijesno. Budimo ozbiljne: ti i ja.

Opovrgnuvsi tu demagogiju rijeci odoh u pizdu materinu, s oprostenjem.
Povratak u pocetno, fetusno mi stanje, s oprostenjem.
Kserodermnosti li mi usta u ovom mi trenutku.
Sve ovo isuvise postaje mi osobna stvar. Puno sam i brbljala. A i on je. Valjda brblja i dalje. Cemu? Mrzim mizoginiju pa odlucih u raspadanju na sitne mi komade mog fizickog ja lagano prosetati odavdje.
S osmjehom na licu.

Lijepo je nocu osvjetljavati izlog ogledalcem i tako davati poseban sjaj bljestavim cipelicama. Tako je i Miranda July radila onih dana dok se zaljubljivala u prodavca cipela.
I tako….

Dinge-donge dinge-donge dange-donge

Znate onu stvar Klaus Man-a "Falling in love again"?

Ha ha ha …..bash veselo

29.06.2006. u 13:03 • 13 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30