* DVD LAKTEC * https://blog.dnevnik.hr/laktec

nedjelja, 25.02.2007.

...buđenje...

Braćo i sestre vatrogasci veliki pozdrav!

Javljam se s novim novostima, DVD Laktec se budi. Počele su pripreme za vatrogasna natjecanja, sastanci, feštanje...... U četvrtak smo slavili Ivekov rođendan. Mislim da nije potrebno govoriti kako je bilo, završili smo u Cascadi s pjesmom „ja sam zadnji gost u kafani“ Nažalost, za slike ćete biti prikraćeni jer se nikom nije dalo skakati okolo s fotićem, no vjerujte bilo je jako dobro.
Zasigurno znate da su počele i godišnje skupštine na koje se uglavnom ide zbog jela i naravno tu se čuje svega. Naša draga Dijana, moje sestra Andrea i naš Ivek (ali ne onaj koji je slavio rođendan) bili su na jednoj skupštini u blizini. Naravno, morali su podnijeti izvještaj o tome kako su se proveli, no ono što je zasigurno ostalo u sjećanju svim vatrogascima koji su prisustvovali jest da su neki članovi dotičnog DVD-a svoje odojke prevozili u Sesvete na sajam (gdje se naravno prodaju pajceki) nećete vjerovati nego u....... ni manje ni više...... u VATROGASNOM KOMBIJU!!!! Ovo je da ne vjeruješ – neki u svojem kombiju voze pajceke na sajam, a naš kombi jedva prevozi našu ekipu ( možda da se i mi pretvorimo u pajceke pa.....).
Komentirajući taj događaj i činjenicu da se tajnik usudio to navesti u izvještaju zanima me vaše mišljenje glede takvih stvari! Naime, neki smatraju da se prljavi veš DVD-a ne iznosi na godišnjoj Skupštini već prije, a neki misle da se treba i to navesti u izvještaju. Ja se naime dvoumim kako da napišem izvještaj, da li treba u izvještaju navesti i dobre i loše stvari ili samo one dobre.
Kad smo kod godišnjih skupština u tijeku su lagane pripreme i za našu godišnju skupštinu, a naravno njoj prethodi i predgodišnja skupština (čitaj sastanak Gruntovčana). Prema sadašnjoj situaciji biti će vatreno, no o tome ćete biti izvješteni za otprilike tjedan dana. U vezi s buđenjem počele su i pripreme za osposobljavanje vatrogasnih kadrova u 2007. godini, pa su u našem DVD-u 4 kandidata za vatrogasca, 4 za dočasnika i 10 za dočasnika I klase (i o prolasku kandidata ćete biti obaviješteni). Naravno razgovara se i o vatrogasnim natjecanjima koja slijede, sigurno se ide na županiju, a ostalo ćemo se dogovoriti na predgodišnjoj. Doduše ukoliko će ekipa nastupati postava je promijenjena, znatno pomlađena i nadam se da će ostvariti velike uspjehe no o tome ćemo na kraju sezone!
Kao što vidite dogodilo se puno toga (nisam sve napisala da post ne bude predug), ništa bitno i značajno, ali glavno da se budimo i da se nešto radi!

Do sljedećeg posta pozdrav od Martine !!!!!

četvrtak, 22.02.2007.

Uh sad kad su se emocije malo smirile što se tiče vatrogasnog društva idemo na malo veselije stvari... Da sad ne imenujem posebno hvala vam svima za savjete i komentare... Mislim da će jako puno pomoći jer se opako spremam za sastanak i definitivno je vrijeme da se nešto napravi u tom DVD-u.. Znam da nigdje nije savršeno al eto mene je počela frustrirati ta dotična situacija kod nas... No da sad ne odem opet predaleko samo ću to preskočiti i doći na onaj dio koji mi je bio prvotna namjera...

Pa dakle ovako, pošto su se skoro svi članovi izredali sa svojim rođendanima, red je da se čestita i njemu..
Pa zato Ivek (Ivica) neka ti je najsretniji rođendan... Želimo ti puno sreće, zdravlja i veselja, da nam budeš pravi bećar kao i do sad... Želimo ti da si nađeš neku vatrogaskinju tako da imamo jednog člana više u ekipi i da nam ostaneš takav kakav jesi....


Pa eto za ovakav kratki postić, šaljem svima jedan kratki pozdravčić ....

Pusa i pozdrav svima....

ponedjeljak, 19.02.2007.

.... totalno nabrijani post....

Pozdrav svima... Htjela bih ovaj post započeti kao neku svakodnevnu priču ali to je jednostavno ne moguće.. Inspirirana stanjem u našem DVD-u odlučila sam s vama podijeliti naš najveći problem. Ne želim nikoga imenovati, ali oni koji čitaju znat će na koga se odnosi..
Istina je da svi imaju problema no nekako mi se naš čini strašno besmislen, a upravo ta besmislenost ga je pretvorila u ogroman problem. Naime o čemu je riječ. Još od prošle godine vodi se rat sa pojedincima našeg društva oko natjecateljske ekipe. Srećom naši klinci su bili donekle zakinuti za ta, s oproštenjem, sranja ali zato nas velike nitko nije poštedio.
Prvi put kad je nastao rat je bio dan kad je ekipa trebala ići na jedno malo veće natjecanje u mjesto koje je u našoj VZ. Ekipa je jednoglasno odlučila da neće ići na to natjecanje iz nekih jednostavnih razloga koji se iz godine u godinu uzastopno ponavljaju i koji su nam stvarno dojadili te smo na taj način odlučili malo protestirati protiv pojedinaca u Laktecu i dotičnog DVD-a... No, naravno to nama nije pomoglo jer je zaključeno da je to jako važan prijateljski DVD za naše društvo (Iako ja nigdje ne vidim tu preveliku važnost, a kamoli prijateljstvo) stariji članovi (od 40 nadalje) su odlučili uzeti konce u svoje ruke i otišli su kao ekipa u dotično mjesto. Naravno ne da je to ispalo smiješno, nego je ispalo presmiješno ali i pretužno. A što je najgore u čitavoj toj situaciji dobili su novce od DVD-a s izjavom da izlaze na teren kao natjecateljsko odjeljeno.. Tu se nitko nije žalio oko novaca, ali kad mi idemo na natjecanje moli se Boga da munje i gromovi sijevaju samo da ostanemo u granicama Lakteca. No eto tu sam se dotakla drugog problema kojeg ću sad i iznijeti, no samo da završim problem br. 1. Pričajući malo sa ostalim članovima naše ekipe došli smo do jednog jednostavnog zaključka a to je da taj izlazak stvarno nije bio fer od njih prema nama i samim tim činom su pokazali da naše mišljenje u tom DVD-u ne vrijedi ni pišljiva boba. Očito su ljudi mislili da će se zamjeriti nekim ''velikim facama'', pa im doslovce treba ući u guzicu..
Drugi problem su novci. A ti novci su opet povezani sa ekipom, zar ste možda pomislili na nešto drugo. E pa da, ta naša slavna ekipa, koja se prošlu godinu krpala na sve strane, posuđivala ljude iz drugih društava da bi se mogli pojaviti negdje na natjecanju, pozdraviti prijatelje i domaćine, koja je uložila u taj DVD sve i svašta, od svog vremena do materijalnih stvari, a na kraju krajeva ta ekipa je skupila sva ta prijateljska društva koja dolaze kod nas na natjecanja... E pa upravo ta ekipa je optužena da ništa ne vrijedi i da je potrošila novce našeg DVD-a. Opet su se tu našli oni najpametniji koji su izračunali da smo na nekih 15-ak vježbi računajući i gorivo potrošili nekih 10.000,- kn što naravno nije točno. Jer ako idete računati i ako se provjeri kod blagajnika, na gorivo je potrošeno nekih 1600 kn, a na vježbe nekih 3.500.. Ajde to smo nekako uspjeli opravdati i dokazati svima da prvotne informacije nisu točne. No tad se pojavila pametna osoba koja je zaključila da mi ne možemo ići na sva natjecanja i da moramo odrediti koji su nam prioriteti pa ih tako podijeliti na par godina. Pa dobro ljudi vi niste normalni, i kad ovo pročitate stavite me na lomaču usred Lakteca, ali definitivno nekome fali koja daska u glavi. Odrediti prioritete je stvarno jako jednostavno, ma da.. Kažu da mi ne možemo očekivati 30 natjecateljskih odjeljenja na svojem natjecanju.. E pa dragi moji, prošlu godinu je bilo 25 natjecateljskih ekipa. A ako je već takav problem što ekipa izlazi na ''teren'' to ćemo riješiti po kratkom postupku, ekipa preko ljeta ostaje doma. Pa da vidimo onda tko će se žaliti.
Kažu da na mladima svijet ostaje. A mi se brojimo pod mlade, a opet nismo nekima dovoljno dobri, osim naravno kad treba raditi (istina radimo za svoje) ali zar ćemo mi raditi ko mali majmuni dok će ti isti koji prigovaraju piti pred dućanom.. I definitivno nećemo dozvoliti da nam jedna obitelj diktira način rada i funkcioniranja.. Mi smo malo selo i kao takvo trebali bi biti svi povezani i složni bez obzira na godine, no tu su se našli oni koji uvijek sve znaju i koji tuđe mišljenje ne poštuju..
I to će biti tako sve dok na našu stranu ne stanu oni koji bi trebali stati ili sve dok ne progovore oni koji u našem DVD-u imaju neku veću funkciju, a na našoj su strani. Ja to razumijem da se nitko ne želi svađati i da si svi žele biti dobri, ali kad netko pretjera onda je stvarno vrijeme za prigovor. Svi vi koji pametujete po Laktecu, bilo bi vam bolje da si date malo truda i pokušate doći do nekih sponzora koji bi nam pomogli nabaviti novi kombi, a ne okomiti se na nas koji dajemo dušu za taj DVD.
Ovo je samo jedan mali ali veliki dio problema. Mogla bih vam napisati 50 stranica o svemu i svačemu, ali ipak ću se suzdržati.
Govore mi da nek javno ne iznosim probleme o tome, ali baš ako ću šutjeti problemi će biti još veći. E pa ako se već ne može objasniti nekim ljudima neke stvari na lijep i pristojan način, igrat ćemo onda malo drukačiju igru.. A to sam upravo započela ovim postom..
A da ne bi mislili da sam sama u tome Martina se u potpunosti slaže sa svim što sam ja napisala....

Nemojte ništa zamjeriti... ... pozdrav svim vatrogascima i ljudima dobre volje ma gdje bili...

pusa od lady_di...

utorak, 13.02.2007.

laktec uzvraća udarac...

Ali naravno ne doslovno... Imali ste prilike vidjeti na blogu moje drage prijateljice kako smo se mi provele ovaj vikend, a ja ću samo nadopisati neke sitnice...
Opet ćete čitati kako je bilo super i kao što smo govorili prije ''daj Bože ponovilo se''...
No bio bi red da se krene onako kako treba, iliti od početka.. Naše doživljaje u vlaku ste vidjeli, smijeha kao u priči, ali bome i podloga je bila dobra tako da ću ja samo nastaviti s ovim dijelom......odnosno dobrodošla ja u grad Otok...

Ono standardno razgledavanje je bilo baš ok jer kad si prvi put u nekom gradu sve te zanima pa i ona najmanja rupa na cesti..

A u subotu dok nam je Maja šljakala, Marina (Majina sestra) i ja smo se baš lijepo družile.. pričale smo i pričale i vozile se po gradu i baš mi je bilo lijepo s njom.. Ono što se ne viđa baš tako često imala sam priliku vidjeti u subotu.. Bila je to pokladna povorka.. evo jedan mali detalj i molim obratite pozornost na modernog konjanika na vašoj desnoj strani.
Maja i Krešo su odigrali koju partiju stolnog tenisa, ali da stvar bude bolja, Krešo i ja smo odlučili pokazati kako to rade Power Rangersi.. He he, mi kao isti ne bi stigli ni mrava spasiti a kamoli nešto veće...
A izlazak, što da vam pričam... Ljudi su se potrudili, a ja s obzirom da nisam bila vani oho ho..meni je bilo fenomenalno.. naravno kao i uvijek bez mojih gluposti i ludorija ne može proći.. A oni sendvići, sjećate se njih... ajme, drugi put kad ću stavljati tabasco u sendvić, dva puta ću razmisliti jer mi je grlo doslovno izgorilo.. ali nema veze dobro se to poslije zalijalo..

E sad argumenti oni moji na spavanje, nisam ja kriva što sam odsanjala sve što je trebalo i probudila se prije vremena,... Dakle, dok je Maja spavala, ja sam brojala muhe jer iako smo došle ranom zorom, moje oke su se otvorile oko pola 9. A s obzirom da ja Maja dosta produžila svoj san, u razgledavanje smo krenule tek navečer. A di će me prvo odvesti nego pred najbolji klub u gradu..
Neka neka, sad barem znam još jednu lokaciju za dobar provod..:P A da se samo Maja ne hvali kako dobro zarađuje, ja sam isprobala onu tehniku iza šanka...Hm, ne pali baš...

Obišle smo sve i svašta pa smo tako došle i do Pikove zgrade. Moram priznati malo je jezovit taj dio ali ipak jedna je slikica pala na brzinu.
E Majo Majo, Cibalia kažeš.. Pa eto da se sami uvjerite, ovoliko ona voli taj klub..
Maja mi je pokazala i svoje vozačke sposobnosti.. I onda ona meni kaže da sam ja Nicki Lauda... nju ne dira apsolutno ništa, ona se samo vozi.. čak se ne obazire ni na moje: ''Majo, ali crveno je..'', a njezin komentar je...:'' a j*b* ga...''
He he al sam se dobro nasmijala..Jedino što nam je u tom trenu autić počeo cviliti i pokazivati nešto na njemačkom Motor vabjfjhdkas verstellung.. nešto tako.. Sjećam se samo onog dijela di smo pokupile Marinu koja nas je izbacila van iz auta, ali doslovno..Eh kad sam to pričala Kreši, umrla sam od smijeha, čak me i žena preko puta u vlaku čudno gledala... u tom je izbacivanju moj fotić malo stradao ali uspjela sam ga popraviti...

.Ali sati kao da lete munjevitom brzinom, došlo je do trena kad ću ja morat napustiti svoju prijateljicu i taj lijepi grad... Eh da sam mogla ostati, ne bi se vi mene tako brzo riješile.. nije mi pomoglo ni hvatanje za zidove i ono moje neeeeee...

A za ove dvije ljepotice, stvarno nemam riječi.. Dale su si previše truda.. I da Majo, bilo mi je odlično....A ko bi rekao da ću uz Maju naći još jednu prijateljicu, ipak sve ostaje u obitelji..:)


I tako krenuo je i vlak čime završava još jedan prekrasan vikend.. Krešo i ja smo jedno drugom pravili društvo i moram priznati bilo nam je zabavno.. A o čemu smo pričali, o svemu i svačemu, ali najviše, a o čemu drugom nego o vatrogascima....

Eto nemam baš previše inspiracije kako to sve skupiti u jedan lijepi postić, ali je zato Maja to napravila i za mene..


E da, zaboravih spomenuti da moji ukućani su se samo jednom sjetili mene i to ne da me pitaju kako sam i što radim nego da mi kažu da dovedem nekakvog psa iz Slavonije.. A tata kad me je dočekao na kolodvoru, prvo pitanje koje me pitao je bilo :'' Jesi donjela psa''.. Baš krasno.. nisam psa, al eto jedne male mace...

Eto to bi bilo to, Majo nadam se da si sretna jer ipak sam uspjela natipkati nešto..
Btw...hvala tebi i seki na odličnom vikendu..

Pusa svima... od ..lady_di..

petak, 09.02.2007.

... samo kratki pozdrav, do idućeg posta....

Pa evo da blog ne stoji ovako danima, da ne bi mislili da smo zalutali u nekom svom svijetu, evo samo da se javim.. da živa sam.. onako...
Kako sam krenula pisati o onim temama koje smo trebali odraditi na početku pisanja bloga, tako sam zamislila i idući post. No s obzirom da je ovaj tjedan bila velika gužva, kako na poslu tako i na faksu, taj postić ćete čitati idući vikend.
A ja ću vas sad samo lijepo pozdraviti i zaželjeti vam ugodan vikend, ja znam da će moj biti super.



Pozdrav veliki i pusa svima... i bye bye Zagreb, a helloooo Vinkovci...

četvrtak, 01.02.2007.

...naše malo misto...

Pošto je situacija takva i došli smo u razdoblje kad se stvarno ništa posebno ne događa i nema se o čemu pričati ja sam odlučila napraviti korak unatrag. Ovo je trebao biti početak pisanja bloga, no mi smo ipak odlučile odmah krenuti sa društvenim aktivnostima.
Sad ću popraviti ono što nije napravljeno i za one koji ne znaju pokazati vam gdje je Laktec.

Laktec! Naše malo selo na samom istočnom rubu grada Zagreba. No iako bi mi to htjeli drugačije okolnosti su takve da se naše malo mjesto piše pod Sv. I. Zelinu. Smjestili smo se na nadmorskoj visini od 600 m. Do nas se može doći na 7 različith načina. Bez brige nisu to poljski putevi, nego ceste koje se svakodnevno koriste, no razlike u putevima su samo u kilometraži. Kojom god stranom svijeta da krenete uvijek možete doći do nas.
Nema nas puno, po mojim sadašnjim izračunima oko 190. tu su uključene i nadolazeće bebe. Ima oko 52 kuće što pokazuje veličinu mjesta. Uglavnom prevladavaju mlađe generacije.

Pričali su nam da je u Laktecu postojao ''Stakleni grad''. Zvao se Ladomer. Mislim da postoje i neki zapisi, što bih trebala malo istražiti jer sve što za sada znam je samo ono što su mi pričali bake, djedovi i stanovnici Lakteca. Jedini ostati tog ''Staklenog grada'' su dva stara ali ponosna kestena.

Nemamo baš nekih prevelikih mogućnosti za razne društvene aktivnosti, ali zato su to vatrogasni dom i njegovo ''dvorište'' koje se iskorištava za različite sportove, između ostalog i treninzi, ali i prostor odnosno stepenice koje koristimo za ljetna večernja okupljanja. Tu je naš dućan bez kojeg pola stanovnika ne bi moglo izdržati. Skupljaju se samo muškarci i sve mi se čini da u večernjim satima ulaz ženama je zabranjen. Tu oni uz koju pivicu protračaju sve što se taj dan dogodilo kod nas. I onda bude netko rekao da su cure najveće babe tračare. Uz dućan je i nekadašnja stara škola u koju se ulaže jako puno truda da se preuredi i napravi nešto od nje. Za sad je uređena prostorija koja se koristi za raličite manje događaje ali i sastanke Mjesnog odbora, vatrogasnog društva i Udruge zeljara. U sklopu prostorije nalazi se i uređena kuhinja.

No to su sve one sitnice koje večina malih mjestašca u Hrvatskoj ima.
Jedina stvar po kojoj smo mi poznati je kiselo zelje koje je i dobilo ime po nama ''Laktec''.

Ono što je meni zanimljivo u Laktecu je nešto sasvim drugo.
1. nalazimo se nigdje – Teoretski možemo se pisati pod tri različita grada: Zagreb, Sv. I. Zelina i Dugo Selo, zato ja uvijek kažem da smo u vražjem trokutu
2. Bračni parovi, cure i dečki u vezi su se u 80 % slučajeva upoznali na vatrogasnoj zabavi, vježbi ili nečem sasavim trećem ali ima veze s vatrogascima
3. u 70 % slučajeva kad su se cure udavale ostale su na Laktecu, a dečki su dolazili tu k nama, to je još i danas tako
4. do Zagreba nam treba 10-15 min autom, a busom 25-35 min. (ustvari nam treba 30 sek do Zagreba jer dio Lakteca spada pod grad Zagreb). Do sv. I. Zeline nam treba 20 min autom, a busom ne vrijedi ni spominjati. Do Dugog Sela nam treba 5 min autom.
5. najviše obitelji ima dvoje djece. I od tih dvoje djece u 90 % slučajeva su dvije cure ili dva dečka. Samo je 7 obitelji koje imaju i curu i dečka i 4 obitelji koje imaju 3 djece.

to su ustvari sve neke sitnice koje se mogu poklopiti i kod drugih ali meni su baš onako posebne..

e da ako netko ima želju pogledati Laktec kroz satelitsku snimku kliknite mišićem OVDJE i malo si povečajte... mi smo ovi koji idu u neki X..

eto nadam se da sam bar malo približila sliku o nama, pa kakva god ona bila.. to je kao neki moj pregled Lakteca i njegovih odnosno mojih sumještana.. he he

i sad kad pogledate sve se opet vrti oko vatrogasaca...

a za kraj, pusa i pozdrav svim vatrogascima, a i ostalima ma gdje bili od Lady Di...

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VATROGASCI NA DJELU