Marketing
...naše malo misto...
Pošto je situacija takva i došli smo u razdoblje kad se stvarno ništa posebno ne događa i nema se o čemu pričati ja sam odlučila napraviti korak unatrag. Ovo je trebao biti početak pisanja bloga, no mi smo ipak odlučile odmah krenuti sa društvenim aktivnostima.
Sad ću popraviti ono što nije napravljeno i za one koji ne znaju pokazati vam gdje je Laktec. 
Laktec! Naše malo selo na samom istočnom rubu grada Zagreba. 
No iako bi mi to htjeli drugačije okolnosti su takve da se naše malo mjesto piše pod Sv. I. Zelinu. Smjestili smo se na nadmorskoj visini od 600 m.
Do nas se može doći na 7 različith načina. Bez brige nisu to poljski putevi,
nego ceste koje se svakodnevno koriste, no razlike u putevima su samo u kilometraži. Kojom god stranom svijeta da krenete uvijek možete doći do nas.
Nema nas puno, po mojim sadašnjim izračunima oko 190. tu su uključene i nadolazeće bebe. Ima oko 52 kuće što pokazuje veličinu mjesta. Uglavnom prevladavaju mlađe generacije.
Pričali su nam da je u Laktecu postojao ''Stakleni grad''. Zvao se Ladomer. Mislim da postoje i neki zapisi, što bih trebala malo istražiti jer sve što za sada znam je samo ono što su mi pričali bake, djedovi i stanovnici Lakteca. Jedini ostati tog ''Staklenog grada'' su dva stara ali ponosna kestena. 
Nemamo baš nekih prevelikih mogućnosti za razne društvene aktivnosti, ali zato su to vatrogasni dom i njegovo ''dvorište''
koje se iskorištava za različite sportove, između ostalog i treninzi, ali i prostor odnosno stepenice 
koje koristimo za ljetna večernja okupljanja. Tu je naš dućan
bez kojeg pola stanovnika ne bi moglo izdržati. Skupljaju se samo muškarci i sve mi se čini da u večernjim satima ulaz ženama je zabranjen. Tu oni uz koju pivicu protračaju sve što se taj dan dogodilo kod nas. I onda bude netko rekao da su cure najveće babe tračare.
Uz dućan je i nekadašnja stara škola 
u koju se ulaže jako puno truda da se preuredi i napravi nešto od nje. Za sad je uređena prostorija koja se koristi za raličite manje događaje ali i sastanke Mjesnog odbora, vatrogasnog društva i Udruge zeljara. U sklopu prostorije nalazi se i uređena kuhinja.
No to su sve one sitnice koje večina malih mjestašca u Hrvatskoj ima.
Jedina stvar po kojoj smo mi poznati je kiselo zelje koje je i dobilo ime po nama ''Laktec''.
Ono što je meni zanimljivo u Laktecu je nešto sasvim drugo.
1. nalazimo se nigdje – Teoretski možemo se pisati pod tri različita grada: Zagreb, Sv. I. Zelina i Dugo Selo, zato ja uvijek kažem da smo u vražjem trokutu
2. Bračni parovi, cure i dečki u vezi su se u 80 % slučajeva upoznali na vatrogasnoj zabavi, vježbi ili nečem sasavim trećem ali ima veze s vatrogascima
3. u 70 % slučajeva kad su se cure udavale ostale su na Laktecu, a dečki su dolazili tu k nama, to je još i danas tako
4. do Zagreba nam treba 10-15 min autom, a busom 25-35 min. (ustvari nam treba 30 sek do Zagreba jer dio Lakteca spada pod grad Zagreb). Do sv. I. Zeline nam treba 20 min autom, a busom ne vrijedi ni spominjati. Do Dugog Sela nam treba 5 min autom. 
5. najviše obitelji ima dvoje djece. I od tih dvoje djece u 90 % slučajeva su dvije cure ili dva dečka. Samo je 7 obitelji koje imaju i curu i dečka i 4 obitelji koje imaju 3 djece. 
to su ustvari sve neke sitnice koje se mogu poklopiti i kod drugih ali meni su baš onako posebne..
e da ako netko ima želju pogledati Laktec kroz satelitsku snimku kliknite mišićem OVDJE i malo si povečajte... mi smo ovi koji idu u neki X..
eto nadam se da sam bar malo približila sliku o nama, pa kakva god ona bila.. to je kao neki moj pregled Lakteca i njegovih odnosno mojih sumještana.. he he 
i sad kad pogledate sve se opet vrti oko vatrogasaca...
a za kraj, pusa i pozdrav svim vatrogascima, a i ostalima ma gdje bili od Lady Di...
Post je objavljen 01.02.2007. u 13:07 sati.