Bijaše to u subotu, 26. 8. 2006. Iako su oblaci u našem kraju nagovještali kišovito vrijeme, u Molvicama nas je dočekalo sunce. 
Razlog našeg dolaska je bilo sudjelovanje na natjecanju, a sve ostalo bilo je usputno....
Tko nas dobro ne zna skupo bi na platio!
Al nastavimo dalje...
Iako smo bili tek 10. to nas nije nimalo spriječilo da se dobro ne zabavimo i provedemo.
Neki su se zabavljali plešući, neki jedući
, neki pijući
, neki pozdravljajući mnogobrojne nam prijetelje
..., sve u svemu svašta radeći.
Ali smo se nešto ulijenili što se tiče slikica, slabo ih imamo.
naravno nađe se tu i tamo koja biserna poza s moje strane...

... naravno sve samo da se ekipa dobro nasmije
.
Ah, skoro zaboravih!
Zahvaljujem se našim susjedima i dragim nam prijateljima iz DVD-a PAUKOVEC, bez kojih naš nastup ne bi bio moguć!
PUNO HVALA!

To bi bilo to od mene! ništa posebno, ali čekajte kad se ufuram i dobijem inspiraciju, pisat ću prave romane!
Pusica od Ivane
S obzirom da je prošlo već nekih dva tjedna od tog događaja, a i mi smo se malo uljenili, evo samo jednog malog izvještaja...
Hm... a otkuda početi... Sastaviti neku priču o Andrilovcu je jako teško, jer bilo je tu razno raznih događaja kroz čitavu večer.. evo mene je dočekalo da napišem nešto, ali što napisati s obzirom da sam čitavu večer skakala okolo i plesala i nisam baš previše bila u koraku s ostalima....
Najbolje krenuti otpočetka...
I tako, probudila sam se ujutro u 9... ma šalim se...
Ovako par riječi o našoj vježbi... Bez igdje ikakvih treninga, napravili smo ju pa... onak.. ok. Naravno da uvijek ima prigovora i mi to možemo bolje, ali recimo da je bila solidna...
Trema???... ma toga kod nas nikad nema jer se to rješava prije vježbe raznim zezancijama i razgibavanjem...

Nakon vježbe ravno u dom na muziku i hladnu pivicu... neki su bili jako umorni pa su odmah zbrisali doma nakon vježbe, ali zato mi ratnici, puni energije i hmelja odlučili smo malo podignuti atmosferu... ali prvo klopa...
par vatrogasnih kobasa i ''jedan'' mali PAN
i fešta može početi.

Noćne lutalice su svirale savršeno, pjevalo se, sviralo za Laktec, a još ni mrak nije pao...
Nakon nekoliko plesova, malo zezancije kreće i ona priča gdje smo se svi razbježali kamo su stigli...
Dečki na jednu stranu, cure na drugu... Dečki su spremno stajali vani na ulazu i hvatali komade... mislite bezuspješno ha ha ha... uhvatili su dečki novu prijateljicu Moniku (kojoj šaljem veliku pusu i svima u Dragonošcu)....
Pjevalo se, plesalo, skakalo, pilo... baš je bilo super...
E, ali tad je skoro i tjeralica izdana za nestalim članom ekipe (za mnom), no Mali Joža nije imao bateriju kod sebe pa me nije mogao ići tražiti ali i Pan je počeo djelovati pa me staklene okice nisu vidjele na plesnom podiju...
Hm sad bi ja kao trebala objasniti ovu foru s baterijom ali o tome u nekom drugom postu...
Umor je postajao sve veći i veći i tako potjerao neke članove naše ekipe doma...
A mi hrabri ratnici odlično smo se boriti protiv umora i tako se nastavljali zabavljati... joj bilo tu svega i svačega, al tko bi se sad svega sjetio.. odnosno mislim da nije baš prepametno o tome pričati...
Kao pravi partijaneri bili smo zadnji gosti u ''kafani'' u našem slučaju u vatrogasnom domu. Mislite da nam je do 3 sata ujutro bilo dosta??? Naravno da nije, mi bi još lumpovali, ali morali smo ići... ipak ponedjeljak je bio radni...
I tako je završila još jedna vatrogasna vježba...

..........ovo je stvarno bilo jako kratko..........
Joj pa skoro sam zaboravila spomenuti da smo imali ogromno iznenađenje te večeri, a to je da smo osvojili četvrto mjesto... Vau...
čak smo pomislili da su dečki iz Andrilovca to malo krivo zbrojili , ali ne, stvarno smo bili četvrti... Bravo mi...![]()
I kaj još reći... s obzirom da su neki ostali do samog jutra i da imaju male smetnje u glavicama tj. neke crne rupe što se sjećanja tiče, vjerujem da će se ostali članovi nadovezati na ondašnje događaje...
Pozdrav svim vatrogascima, starim i novim prijateljima i ostalima....
Bokić i cmokić od Dijanči....
p.s. naš IMV nas je sigurno doveo do Andrilovca i na vaše veliko iznenađenje nismo nigdje morali stati da ga popravimo.
potaknuta raznim pustolovinama i događajima koji su se događali u proteklih par natjecanja ali i davno prije, odlučila sam napisati jednu pjesmicu koja je posvećena našem dragom kombiju, našem IMV-u...
Hvala mu za pružene pustolovine, jer bez njega bi nam ponekad bilo i dosadno...
a pjesmica ide ovako:
Ima jedan kombi, crvene je boje
Uvijek je odvažan i pazi na vatrogasce svoje.
Trideset treće ljeto mu prođe,
Al to njemu nije važno,
Još uvijek se s nama bori snažno.
IMV naš, ljuta je mašina
Čak i onda kada u njemu je tišina...
E, ali tišine naravno nikad nema,
Jer uvijek netko šalu u rukavu sprema.
Poplave i požari njemu ništa ne mogu,
I tuča i led neka samo pozorno gledaju
Kako IMV izvlači štitove crvene boje
I čuva od nedaća vatrogasce svoje.
Čuo je on o nama sve i svašta,
Ali cijela ekipa to mu oprašta,
Jer te su tajne za njega svete
I pazi ih i čuva kao svoje dijete..
Prošao je on s nama svakakva stanja,
Nova prijateljstva, pijanstva nekad veća, nekad manja.
Ljubavi novih stalno je bilo,
I njemu je to jako drago i milo
I sad se možda koja priprema,
A IMV samo sluša i u svoju arhivu podatke sprema.
Pokraj njega i BMW izgleda kao da ide pješice
Osim ako mu u jednom trenutku ne pregore svijećice.
Tada se mi pobrinemo da IMV put nastavi
I da se nova vatrogasna zabava pozdravi.
Strpljivo čeka da se njegova ekipa zabavi
I da se kasno u noć plan puta za doma napravi.
Njegov dom i garaža za odmor su mu najdraži,
Jer zna da se idući vikend nova pustolovina od njega traži.
.....cmokić od Dijane......
naš muzejski primjerak IMV-a

I prošla subota bila je u znaku novih avantura. Naime, u subotu (05. 08. 2006) išli smo na vatrogasnu vježbu (natjecanja nije bilo već pokazna vježba) koja se održavala u jednom malom mjestu Kostanjevac iza Krašića pored Jastrebarskog. Ovo je prva godina da idemo tamo i naravno opet smo se pitali hoćemo li uopće doći do tamo. Kao i uvijek atmosfera u kombiju je bila uzbudljiva i nadasve nasmijavajuća. 

Provala i gluposti nije nedostajalo ni onda kada nam je ko iz vedra neba kombi ostao bez gasa. Nakon što se izredalo 7 ”automehaničara” ustanovili smo da je kombi ”zakuhao” i da treba malo pričekati da se ohladi, no nakon što se ohladio kombi ponovno nije htio upaliti
. Tada se ponovno izredalo sedam ''automehaničara'' (gdje prednjači naša navalna grupa) i došli od zaključka da su svjećice pregorjele (naravno rezervne nismo imali
). Na našu veliku žalost padala je kiša pa nije dolazilo u obzir da do benzinske idemo pješice pa smo odlučili zaustaviti neki auto na autocesti da nas poveze do benzinske da kupimo svjećice. Dok sam ja zaustavljala aute.......

ostali su umirali od smijeha.
...... priznajem bilo je komično i meni samoj. No nitko nije htio stati osim Poljaka. Trebalo nam je 10 minuta da im objasnimo što nam treba – prijevoz do benzinske da kupimo svjećice. Problem je bio u tome što oni nisu znali ni engleski ni njemački pa su moje ruke bile sredstvo sporazumijevanja i naravno riječ benzin pomoću koje smo objasnili gdje nas moraju odvesti. Oni su naravno pristali odvesti me u autu (čak sam razumjela kada su rekli da idu u Dubrovnik na 3 tjedna), a mene naravno nije bilo strah voziti se s njima – mislila sam – najgore što mi se može dogoditi je da me odvedu sa sobom, a sigurna sam da se slažete da bi se samo budala bunila da ju odvedu u Dubrovnik na 3 tjedna. Najkomičnije u cijeloj toj situaciji bilo je to što su oni mislili da negdje ”strašno gori” a mi zapravo idemo feštati
. Dok sam ja na benzinskoj kupovala svjećice za to vrijeme su moji vatrogasci pokušali sa starom metodom..... gurali su kombi ..... no ni to nije pomoglo. Žao nam je što ćete za tu sliku ostati prikraćeni, no probajte zamisliti i umrijet ćete od smijeha.
Kupila ja svjećice i zaustavljam aute da me vrate na početnu točku, odnosno do kombija koji neće upaliti. Naravno, nitko neće stati i tada me zovu s mobitela da nam je kombi popravljen i da su krenuli neka ih pričekam. Sigurno se pitate tko?! Naletio je čovjek iz HAK-a koji nam je složio kombi.... dijagnoza naših automehaničara ponovno je bila kriva, pretpostavljate?.
.... svjećice su bile ok no nekaj sa strujom nije valjalo.
Pokupili oni mene usred autoceste i krećemo mi dalje. Poznavajući nas, put je bio ponovno uzbudljiv. Išli smo dobrim putem, ali uvjereni da idemo krivim (prema mišljenju navalnog 1 vozili smo se po Križevčecu) okrenuli smo se na pola puta i krenuli drugim i tako krenuli u upoznavanje Lijepe naše.... Naravno opet smo na pola puta ustanovili da idemo krivim putem, a da je onaj prije bio dobar put pa smo se vratili
. Pošto je to sve blizu slovenske granice neki su se bojali da ću ja sa trenerom završiti u Grazu u šopingu, a da će ostatak ekipe ostati na slovenskoj granici. I tada smo napokon došliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Naravno dečki su se odmah bacili na jelo 

a pala su i nova poznanstva. Neki su upoznali starosjedioce, a neki Dragicu! 

Zakasnili smo ”samo” sat i pol pa mislim da nema potrebe da kažem da nismo stigli na vježbu. Fešta je bila ok no morali smo krenuti doma čim prije jer put je dug, a pošto nas kombi ide tako kako ide pitanje je bilo hoćemo li uopće doći doma?
Ovo pitanje nismo si uzalud postavili, naime na pola puta smo ustanovili da nam je benzin na rezervi, a nigdje na autocesti od Jastrebarskog do Sesveta nema benzinske. Inače su jedna do druge, ali kada ti treba .. nema ih nigdje.
Došli smo do benzinske sa samo 2l benzina
i jasno je da smo se zapravo dovezli na alkoholnim parama. Tada smo zaključili da bi bilo ekonomičnije da ja mogu natočiti ”rezervoar” no nažalost kombi ne ide na urin. Ipak sretno smo stigli doma i zaključili da nama stvarno nije nikada dosadno, a vjerojatno ni neće biti. Naime ukoliko se za uzbuđenje ne pobrinemo sami, pobrine se naš IMV. ![]()
Do sljedećeg posta jedan veliki vatrogasni pozdrav!!!! 
By Martina 
dragi naš mali Joža
sve naj naj najbolje za tvoj rođendan (nije važno koji)....
želimo ti da ti se ostvare sve tvoje želje i svi tvoji snovi....
puno sreće i ljubavi, zgodnih cura i uz to naravno puno ... hm .... znaš već...
puno alkohola, još boljih izlazaka i zabavljanja...
e da tebe nema u našoj ekipi ko bi nas zabavljao, zato ti želimo još boljih šala i gluposti da i nama bude zabavnije....
i želimo ti da uvijek ostaneš takav kakav jesi....
SRETAN ROĐENDAN !!! 
od tvoje ekipe DVD-a Laktec 
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Klikni ispod i pošalji nam mail!!!
DVD Laktec


