Marketing
PUSTOLOVINE JEDNOG IMV-a 2 !!!
I prošla subota bila je u znaku novih avantura. Naime, u subotu (05. 08. 2006) išli smo na vatrogasnu vježbu (natjecanja nije bilo već pokazna vježba) koja se održavala u jednom malom mjestu Kostanjevac iza Krašića pored Jastrebarskog. Ovo je prva godina da idemo tamo i naravno opet smo se pitali hoćemo li uopće doći do tamo. Kao i uvijek atmosfera u kombiju je bila uzbudljiva i nadasve nasmijavajuća. 
Provala i gluposti nije nedostajalo ni onda kada nam je ko iz vedra neba kombi ostao bez gasa. Nakon što se izredalo 7 ”automehaničara” ustanovili smo da je kombi ”zakuhao” i da treba malo pričekati da se ohladi, no nakon što se ohladio kombi ponovno nije htio upaliti 
. Tada se ponovno izredalo sedam ''automehaničara'' (gdje prednjači naša navalna grupa) i došli od zaključka da su svjećice pregorjele (naravno rezervne nismo imali 
). Na našu veliku žalost padala je kiša pa nije dolazilo u obzir da do benzinske idemo pješice pa smo odlučili zaustaviti neki auto na autocesti da nas poveze do benzinske da kupimo svjećice. Dok sam ja zaustavljala aute.......
ostali su umirali od smijeha. ...... priznajem bilo je komično i meni samoj. No nitko nije htio stati osim Poljaka. Trebalo nam je 10 minuta da im objasnimo što nam treba – prijevoz do benzinske da kupimo svjećice. Problem je bio u tome što oni nisu znali ni engleski ni njemački pa su moje ruke bile sredstvo sporazumijevanja i naravno riječ benzin pomoću koje smo objasnili gdje nas moraju odvesti. Oni su naravno pristali odvesti me u autu (čak sam razumjela kada su rekli da idu u Dubrovnik na 3 tjedna), a mene naravno nije bilo strah voziti se s njima – mislila sam – najgore što mi se može dogoditi je da me odvedu sa sobom, a sigurna sam da se slažete da bi se samo budala bunila da ju odvedu u Dubrovnik na 3 tjedna. Najkomičnije u cijeloj toj situaciji bilo je to što su oni mislili da negdje ”strašno gori” a mi zapravo idemo feštati 
. Dok sam ja na benzinskoj kupovala svjećice za to vrijeme su moji vatrogasci pokušali sa starom metodom..... gurali su kombi ..... no ni to nije pomoglo. Žao nam je što ćete za tu sliku ostati prikraćeni, no probajte zamisliti i umrijet ćete od smijeha.
Kupila ja svjećice i zaustavljam aute da me vrate na početnu točku, odnosno do kombija koji neće upaliti. Naravno, nitko neće stati i tada me zovu s mobitela da nam je kombi popravljen i da su krenuli neka ih pričekam. Sigurno se pitate tko?! Naletio je čovjek iz HAK-a koji nam je složio kombi.... dijagnoza naših automehaničara ponovno je bila kriva, pretpostavljate?. 
.... svjećice su bile ok no nekaj sa strujom nije valjalo.
Pokupili oni mene usred autoceste i krećemo mi dalje. Poznavajući nas, put je bio ponovno uzbudljiv. Išli smo dobrim putem, ali uvjereni da idemo krivim (prema mišljenju navalnog 1 vozili smo se po Križevčecu) okrenuli smo se na pola puta i krenuli drugim i tako krenuli u upoznavanje Lijepe naše.... Naravno opet smo na pola puta ustanovili da idemo krivim putem, a da je onaj prije bio dobar put pa smo se vratili . Pošto je to sve blizu slovenske granice neki su se bojali da ću ja sa trenerom završiti u Grazu u šopingu, a da će ostatak ekipe ostati na slovenskoj granici. I tada smo napokon došliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Naravno dečki su se odmah bacili na jelo 
a pala su i nova poznanstva. Neki su upoznali starosjedioce, a neki Dragicu! 
Zakasnili smo ”samo” sat i pol pa mislim da nema potrebe da kažem da nismo stigli na vježbu. Fešta je bila ok no morali smo krenuti doma čim prije jer put je dug, a pošto nas kombi ide tako kako ide pitanje je bilo hoćemo li uopće doći doma?
Ovo pitanje nismo si uzalud postavili, naime na pola puta smo ustanovili da nam je benzin na rezervi, a nigdje na autocesti od Jastrebarskog do Sesveta nema benzinske. Inače su jedna do druge, ali kada ti treba .. nema ih nigdje.
Došli smo do benzinske sa samo 2l benzina 
i jasno je da smo se zapravo dovezli na alkoholnim parama. Tada smo zaključili da bi bilo ekonomičnije da ja mogu natočiti ”rezervoar” no nažalost kombi ne ide na urin. Ipak sretno smo stigli doma i zaključili da nama stvarno nije nikada dosadno, a vjerojatno ni neće biti. Naime ukoliko se za uzbuđenje ne pobrinemo sami, pobrine se naš IMV.
Do sljedećeg posta jedan veliki vatrogasni pozdrav!!!! 
By Martina 
Post je objavljen 10.08.2006. u 08:39 sati.