gutanje laži

srijeda, 02.01.2008.

Kanarinčeva samoća

U vlaku na povratku iz Zagreba osjetila sam potrebu za pisanjem, iako mi je jedina podloga za to bila putna karta. Stiskala sam olovku, želeći što prije ispuniti taj komadić papira kako bih se smirila.
Žena nasuprot meni nosila je žuti šešir, mučno otpuhivala zrak i mahala žutom lepezom. Iz krletke dopola prekrivene bijelim rupčićem nešto je kreštalo.

- To je moj Bubi. Ne smeta Vam?
Pogledala sam ju, uskrativši joj odgovor i nadajući se da će shvatiti kako mi to pernato stvorenje užasno ide na živce.
- Znate, ako ga skroz prekrijem, neće se glasati, ali vruće je, mogao bi uginuti – nastavila je zabrinuto. Izgubila sam bitku, čvršće sam stisnula olovku i nastavila črčkati po papiru. Ptičurina je bezglavo letjela po kavezu. Vrućina je bila nesnosna, pritiskala sam bočicu vode uz lice.
- Smijem li dobiti čep vode za svoga Bubija? – upitala je.
Šutke sam pružila bocu, ne želeći snositi krivicu za smrt njezina ljubimca, čiji mi je milozvučni glasić – iako volim ptice, ali ovo nije bila obična ptica, kunem se! – izazvao stravičnu glavobolju.

- Znate, bili smo u posjetu mojoj kćeri. Ona mi ga je i darovala, nije željela da budem sasvim sama kada se odselila iz Slavonije u Zagreb.
- Ona je pravnica, i to uspješna, muž joj je sudac, često mu je ime u novinama. Jako sam ponosna na nju!
- A tek unučići! Bubi ih obožava!

Zapitala sam se u tom trenutku zašto ne bi bilo važnije da klinci vole Bubija, a ne obrnuto. Hmmmm... Možda bi i bilo tako da su njih dvoje centar njezina svijeta, ali na tom je postolju, očito, ptičurina.

- Oni me ne posjećuju često, iako je kuća dovoljno velika za sve nas. Prevelika je za mene, ali ne prodajem ju zbog uspomena. Oni kažu da imaju previše posla – pričala je starija gospođa sa žutim šeširom, a ja sam odavno prestala gledati na sat, prepustila sam se sudbini koju, očito, nisam mogla izbjeći. U nastavku sam saznala i kako nisu oduvijek tako dobro živjeli te da je za školovanje svoje jedinice teško izdvajala novac. Ali nije joj žao, kazala je. Kada se s 28 godina kći udala za mladog i nadobudnog zagrebačkog pravnika, bez riječi je spakirala kovčege i otišla za njim. Majka je šutjela, unaprijed predviđajući da, kao i njezina kći, počinje život iznova. Razlika je samo što ona svoj nije sama odabrala.


Moja je suputnica izašla dvije stanice prije mene. Preostalih pola sata, koje sam napokon provela sama u vagonu, pomislila sam kako su sve te godine samoće ostavile traga i na kanarinca i na njegovu vlasnicu. On je bezglavo letio kavezom, pričajući sam sa sobom, kao i njegova vlasnica, koja je svako malo putovala vlakovima, pričajući s kanarincem i putnicima koji bi sasvim slučajno postali živa knjiga za ispisvanje proživljavanja iz njezinih samotnih dana.
Razmišljala sam o tome dok se vlak u prekrasno ljetno predvečerje približavao posljednjoj stanici.

A ja? Ja sam bila samo putnik u vlaku. Vraćala sam se s još jednog razgovora za posao koji mi je trebao osigurati egzistenciju i stan koji vjerojatno nikada neću kupiti. Možda nabavim kanarinca?

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?