Priručnik za djevojčice, četvrto poglavlje: Želje

Moje su želje bile obične: sjesti kraj tebe na klupu na rivi, osjetiti toplinu tvoje šake na mojoj. Prisloniti lice na tvoj kaput, osjetiti tkaninu tvoje pidžame na mojoj koži. Slušati zveket pribora za jelo koji kucka o tanjure za juhu s domaćim rezancima u nedjelju i ponekad se pohvaliti tobom uz šalicu kave svojim prijateljicama.
Moje su želje bile blesave: gledati te kako zaranjaš pod vodu na gradskom kupalištu, kuštrava kćer se penje na tvoja ramena, ti se naglo dižeš a ona vrišti i cikče dok pada s pljuskom u vodu. I ti sjedaš na bicikl, guzica se malo prelijeva preko sica, ali to ni meni ni tebi ne smeta, svi vozimo za tobom, a sin pognut nad volanom vrti pedale najbrže što može ne bi li te sustigao.
Moje želje su bile naivne: htjela sam da tvoja mama uživa u mojem ručku, da pohvali moje londonerice, da razumije da smo ti i ja također zaslužni kad joj djeca pokažu kako im je važna, da tvoj otac bar jednom pohvali tvoju djecu i tebe.
I htjela sam da tvoja sestra uvidi da smo iste vrste, da se i ja znam lijepo urediti i kupiti najfinije cipele na sniženju koje savršeno pašu uz kostim kojeg sam sama noću šila. Isti kao Coco Chanel, čak bi se i znalci prevarili.
A ti si htio da se divim grijanim kožnim sjedalima velikog auta zlatne boje kojem ne znam izgovoriti ime, onih siceva zbog kojih nisi dolazio na plažu i na ručak nedjeljom.
Na večere si vodio poslovne partnere i njihove malo jače naparfumirane žene, dok sam ja kćeri grijala mlijeko s medom i čitala priče za laku noć, dok sam sina učila precizno udarati loptu hrptom noge. I gađati na gol između dvije cigle u dvorištu tvoje nedovršene palače, jer ga sinovi tvoje sestre prejako udaraju u potkoljenicu svaki kad promaši gol pa njihova ekipa gubi od ekipe iz gornje ulice. A on to taji jer se boji da se ja ne posvađam s tvojom sestrom. Jer ti ne bi.
A onda si, pred bračnim terapeutom kojem smo odlazili redovito dva puta mjesečno onda kad smo pokušavali izgladiti stvari i umanjiti štetu koju smo učinili našoj djeci, ti si rekao, šest mjeseci nakon što sam s jednim bunkerom Golfa punog nužnih stvari otišla one subotnje večeri kad si urlao i htio kazniti sina zbog greške koju nije počinio, ti si, ozarenog lica kao da mi priopćuješ sretnu vijest, rekao da si se prvi put u životu istinski zaljubio.
A znam da nisi, samo si me htio malo povrijediti.
Ljubavi moja.