Kad objave da je gotovo

Kad budu objavili da je gotova epidemija, o, kakav će to biti dan! To će biti najbolji dan!
Dignut ću ruke u zrak i vikati! Aaaaaaaa!!!!!
Uhvatit ću prvog koji mi bude pri ruci i izljubit ću ga, izgrliti, ispipati. I drugog i trećeg i četvrtog i petog i sve ću izgrlit i izljubit! Da nadoknadim sva ljubljenja, grljenja i rukovanja kojih se sad suzdržavam.
I povest ću kolo. Plesat ćemo u vlakiću. Po trgu. Svi poznati i nepoznati uhvatit ćemo se u kolo. Prekrižit ćemo ruke. Pjevat ćemo. Tu samo imam mali problem. Što ćemo pjevati? Koje pjesme svi znamo pjevati? Znate, onako neke pjesme kao što su bile partizanske, one koje su svi znali pjevati, mlado, staro, grad i selo.
Takve pjesme moramo hitno smislit, Nemoj da nas dočeka nespremne taj dan. Nemoj da bude da bi narod pjevao a nema pjesama. Samo neka budu vesele. Samo neka se uz njih poskakuje.

Kad na TV-u budu objavili tu vijest!

Pa ćemo se deset godina poslije pitati: sjećaš li se gdje si ti bila kad su objavili prestanak epidemije? I svatko će se sjećati točno u detalje gdje je bio, s kim je bio, što je u tom času radio. I što je radio poslije tog časa.

Zvonit će sva zvona na svim zvonicima.
Zavijat će sirene.
Čut će se do neba. I još više.
Lupat ćemo u lonce. Bučiti, urlati, vrištati. Skakati, Grliti se. Kao kad repka pobijedi na svjetskom kupu!

Za sve ovo što se sad suzdržavamo.
Koja će to biti fešta!

Poslije će to proglasiti državim blagdanom, u svim državama.