...opet promjena...
.. kao što se i samim učitavanjem bloga mogli primijetiti jednu novu promjenu... jap, opet mi je bilo malo dosadno pa kako se već danim igram po Photoshopu kako bi napravila inventarizaciju svog mogućeg i nemogućeg bilja koje raste oko i u ribnjaku Botaničkoga vrta drage mi Metropole (to je osnova za moju umnost zvanu Diplomski) da odmorim uzavreli i zbunjeni mozgić dala sam se na kreaciju novog dizajna...
... kako sam osoba koja voli sitne promjene i perfekcionist u duši tako sve što napravim...ili u ovom slučaju stavim kao dizajn (podlogu...what ever..) bloga.. može još i bolje... daaaa, znam, sveeee znam (sad me zamislite malo pokunjenom).... uvijek može bolje...
...rezultat moje igre (ja to vollim nazvati izgre, a ne rada ..jer mi ipak pruža neko zadovoljstvo i presonalnu sadisfakciju, a ne radim to po"MORAŠ!") je upravo pred vama... jel dobar ili ne, prosudite sami, ali meni se trenutno dopada... i tako bude neko vrijeme... koliko dugo ne znam, vjerojatno toliko dugo dok ne smislim nekaj bolje....
... ocjene molim kao i kritike ostavite u komentarima... dobro dođu... a ni pohvale nisu na odmet...
...long time no see (bolje rečeno - no read)...
…proteklih dana otkako je započela ova nova 2007 nikako da se pošteno uhvatim tipkovnice i nešto napišem… no razlog leži u malom nedostatku vremena, a da baš ne muljam, fali mi malo, ali samo malo, i volje…
… po cijele dane sjedim na kompjuteru.. oči su mi krvave, a iz toga me jedino mogu spasiti kapi za oči… sjedim za kompom na poslu pa dovučem rit doma, pa nešto ubacim u kljun i hitim se na pisanje diplomskog… i to ne samo pisanje neg i crtanje… uglavnom gubim oči na sve strane… tješi me jedino činjenica da ak bu sve vredu da bum zgotovila to kraja mjeseca ili eventualno do početka veljače… živi bili pa vidjeli… no fascinira me činjenica da su profa i mentorica sve hiperaktivne i turbo happy kad vide dijelove koje sam do sada napravila i printove nacrta i samo vrište :“Joooj kako je to predivno, ma to bu super…odmah ćemo to objavit“.. ajd bar me neko na ovom mom faxu doživljava ozbiljno… tu u Zagrebu me uglavnom ne doživljavaju pretjerano…priznajem da sami sama donekle kriva ali svaki put kad sam imala što za pokazat, reći i li napravit brzo su me srezali u korijenu jer sam donekle predstavljala prijetnju za njihov profesorski autoritet, preveč sam pitala, pitanja su bila „prepametna“ ili prekonkretna, i ja sam uvijek tražila više i još od onog što su mi nudili… kontra situacija desila mi se dok sam bila na semestru u Beču… tam su pak svi bili hiperaktivni i oduševljeni a meni nije bilo ništ jasno koji im je vrag i kaj je sad nešto tu posebno u tome što i kako radim… no tada mi je došlo iz riti u glavu koliko sam zapravo sposobna, koliko znam i kak nešto dobro i kvalitetno znam napraviti… divna promjena za razliku od ovog naše ponižavajućeg i na teroru i strahu utemeljenog obrazovnog sustava…
... ne želim vas više tlačiti sa svojim kritičkim osvrtima nastavljam u revijalnom tonu…
… kao što rekoh da se nisam primila tipkovnice pošteno se nisam primila niti čitanja blogova meni dragih i zanimljivih ljudi, dok jutros nisam nabasala na komentar lu-lu u kojem me obavijestila da me izazvala… sad da budem iskrena nisam imala blage veze na što me izazvala… moj vječno zaigrani mozgić koji lebdi u sanjarenjima domislio se da je sigurno riječ o dvoboju, kakvom nebitno al mora bit dvoboj… pa na što bi me drugo izazvala… ajd da ja sad pokušam nekaj shvatit odsurfah do lu-lu da vidim o čem je riječ… kad ono ona je mene memnula… a baš sam o tim forama prošli tjedan naletjela na nekom blogu…
…hmm.. i kaj sad… mislim si ja i mislim i domislim se: „Ništ stara moja, sjedni i piši, kaj ti drugo preostaje“
Dakle, u nastavku slijede pet stvari koje niste znali o meni:
PRVO
..daaa, prvo pa muško… to mi je prvo proletjelo kroz glavu, a kako nemam filter koji pročišćava misli odmah je završilo na ekranu… hmmm… prva stvar koju niste znali o meni je: OBOŽAVAM crtkarati ili doodlati ("doodle") posebno dok s nekim razgovaram na telefon… uglavnom ne crtam ljude ili lica već to budu različiti tribleovi ili linije, ponekad i kompozicije… ma nađe se tu svašta… i posebno volim osjenčavati ono što nacrtam… uglavnom toga nisam ni svjesna ali me uvijek zapanji količina i veličina crtkarija koje nalazim u rokovniku
DRUGO
…često mi se desi da izgubim tijek misli… to mi se može desiti čak usred riječi (ne samo rečenice)… uglavnom odlutam mislima i osoba s kojom razgovaram mora me doslovno „prizvat“ natrag… to se događa i kad nekoga slušam, iako sam jako dobar slušač i posvećujem veliku i dugotrajnu pažnju osobi koju slušam, a to ne ovisi o temi o kojoj druga osoba govori..dapače to mi se zna desiti i kad mi je tema zanimljiva ali nešto što je osoba rekla natjera me na razmišljanje i ja jednostavno odlutam potaknuta onime što je osoba rekla… to ljudima zna biti zbunjujuće i pomalo frustrirajuće, ali ja sve molim za razumijevanje i to ne radim iz zloće ili čega sličnoga… uglavnom toga ne budem ni svjesna dok me sugovornik/-ca ne upozori…
TREĆE
…zaboravljam križat dane na kalendaru… da to recimo radim par dna i onda opet zaboravim… iz toga možete lako zaključiti da su moji kalendaru uglavnom neišarani ili sve protekle dane naknadno išaram ili prekrižim… praćenje dana križajući datume nekako mi ne leži…
ČETVRTO
volim sanjariti tokom dana… uglavnom odlutam mislima… okidač koji me pokrene i kojim započnem putovanje mislima može biti apsolutno bilo što… vjerujte u mojoj vam glavi nikada ne bi bilo dosadno… čak bi nekim a moglo biti zbunjujuće, frustrirajuće ili čak naporno… ja nikad nemam mira… zanimljivo mi je to jer mi je Lignja u nekoliko navrata rekao da mu ljudi vele kako bi oni najradije da su on na par dana pa da se odmore (jer valjda smatraju da mu je glava prazna… vjerujte varaju se)… iako on ovako djeluje da puno ne „misli“ i da mu je život zajebancija i da se s ničim puno ne opterećuje jedan je od ljudi koji svoje „mozganje“ vrlo vješto skrivaju i projiciraju drugačiju sliku prema van nego što ustvari jesu… meni to neuspjeva… znam da zgledam krajnje tupavo i smiješno kad „nestanem“ i imam pogled „buljenja u prazno“… komedija, velim vam…
i za kraj PETO
…ovim putem se ispričavam svima koje znam, a posebno ako ih dugo nisam vidjela, što im zaboravim ime… ja sam osoba koja teško, gotovo nikako ne pamti imena ili recimo brojeve telefona, nazive ili što slično ali zato fantastično zapamtim lica ljudi… to mi zna stvarat problem jer nikad ne mogu oslovit osobu imenom jer sam ga ZABORAVILA… to zna bit neugodnjak na kvadrat…vidim nekog recimo iz osnovnjaka, nismo se vidli od tada (a to je puuno vremena)…i krene razgovor:“Bok“..“Bok“.. „Kako si? Kaj ima novoga?“… i tomu slične stvari i onda me uredno pitaju ..“Joj, si vidla još koga iz razreda? Kak je ovaj ili onaj? Znaš ona tamo neka (oni vele ime, a ja nemrem spojit to ime s facom osobe) se npr. udala, rodila (ili što već)!“…super!... pol razgovora imam blago teleći pogled, facu zbunjole na kvadrat (il na petu, vama po volji) i mislim si cijelo vrijeme kako se moj sugovornik/ -ca u biti zove…znam gdje stanuje, kaj radi, kaj studira (ili je studiao/-la), koji je razred u osnovnjaku išao/-la, koju je srednju završio/-la… sve ja to ZNAM ali ne i ime… no ohrabrujuća je činjenica da ga se ipak sjetim nakon nekoliko dana (iako nisam uvijek 100% sigurna dal sam u pravu)..
...eto ako ste ostali uporni do sada znate 5 stvari o meni koje niste znali… možda je ovih pet navedenih stvari nešto što vam nisam trebala napisat, jer se to može kvalificirat il definirat ko neke moje mane, ali to sam ja… takva kakva jesam… ako me netko prihvaća takvu kakva jesam …SUPER, a ako ne…ta je osoba na gubitku… ja sam mali sanjar, s puno misli u svojoj maloj tintari… malo sam perfekcionist, malo sam konfuzna… al to sam ja – jedna, jedina i jedinstvena…
...New Year in Jabuka...
...dok su svi u banani, vi dođite u jabuku...
...pomalo histerično vrijeme pred Novo Leto me baš i nije neš tangiralo...nekak nisam bila u furki...imala sam feeling ko da se to nešt događa nekom dugom i negdje drugdje, a ja sam van svega toga... bila sam totalka anti...
...dogovori kud i kamo za Novu zgotovljeni su u subotu i to bez nekih većih promišljanja, dogovaranja, nagovaranja i inih komplikacija što je u biti pravo čudo jer kad skupite recimo minimalno 5 cura s tim da je to išlo ovak:
Young Lady je napokon došla u domovinu i kako je sama rekla, citiram: "Ma ja sam ti ove godine ko čičak, tak mi je svejedno kam idemo, sam da smo skup." Samo je izrazila želju da ne idemo u Best jer je tam bila prije 2 godine (ili je to bilo prošle, nemam blage, uglavnom...) i nije joj bilo ništ posebno - just OK, ali ne zbog društva u kojem je bila (naprotiv) već zbog ambijenta, muzike i slično (bar sam je to tak ukapirala). Nažalost nismo išle s našom tretjom damom Mary jer se ona odlučila pridružiti dečku i njegovoj ekipi (to smo poštivale) ali nismo baš bile raspoložene (definitivno ja) za davanja 170 kuna for one night (meni je to bilo malo too much)... ne budi ljena, nazvala sam moju dragu Snježanu... "Ciao, stara. Kaj ima? E, da te pitam kaj planiraš za novu?..."... da ne duljim... ona i još jedna frendica Ana odlučile su se za Tvornicu - Novi val, upad 50 kuna, zvuči OK, al su odustale jer su se bojale da će bit too much ljudi (što je i meni prvo palo na pamet) a i postoji mogućnost da bu sve puno mlađih (ne bi štele nikog uvrijediti, al ipak nemamo mi 18 let - e to je bilo davno)...
...mozgamo...
...mozgamo...
... i nismo nas dve niš zmozgale al je odluka pala da se bumo čule za dan dva...
...Youn Lady and myself smo odlučile ak ništ drugo bumo na Trg, muzika obećava, ne bi trebalo bit kiše, a ni preveć hladno, uostalom niti jedna od nas nije slavila Novu na Trgu i bilo bi fora to probat ove godine... no to se ipak nije desilo...
...Snježanu sam zvrcnula krajem tjedna i tretja cura Ivana se dosjetila.. WHY THE HELL NOT - možemo u GK Jabuku... domaća deca Metropole znaju kaj je Jabuka... kultni Zg klub... program: " Night of Faith and Devotion"... zika 80-tih...ok, odgovara! Upad, 80 kuna - odgovara!.. ODLUKA JE PALA: JABUKA!...
...kako u većini slučajeva volim sve sredit unaprijed i provjerit stvari tako sam za svaki slučaj poslala mail glavnom i odgovornom DJ Fukiju, a ako za slučaj da čovjek slučajno ne čekira mail i zvrcnuh u petak uvečer da priupitam dal se mogu karte kupit unaprijed, ako da kad (u koje vrijeme) i jel još ima karata (ponekad sam bolesni ziheraš i ne prepuštam često stvari slučaju)... dobih potvrdan odgovor i mailom (zahvaljujem se ovim putem DJ Fukiju na odgovoru) i telefonom kad sam zvrcnula u klub... znam, znam, nisu meni sve na broju al nemrem si pomoć... planning is of the essence....
...opet da ne bumo ljene otišle smo čak u subotu (nemreš vjerovat!) po karte (kaj je ziher je ziher!)... sitni dogovori su bili oko prijevoza i kak bumo doma... srećom kako moji doma nisu imali namjeru dići perje i nekud zbrisat na doček Škoda je bila rezervirana samo za mene.. jap ja sam bila TAXi služba za 3 komada (i nije mi bio bed kaj ne bum mogla cugat jer tako i tako ne smijem - posljedice mononukleoze se malo još osjećaju na povišenim jetrenim enzimima pa bolje ne riskirat).. cijelu sam večer bila na vodi.. da, da na običnoj H2O i da budem iskrena to mi je i odgovaralo jer smo divljale i plesale ko lude pa sam bila žedna kaj graba i voda je jedina koja mi može utažit žeđ...
...31.12.2006 je zanimljivo počeo jer smo u subotu Young Lady, Mary i njen izabranik i myself bili vani na cugi i zaputili smo se u Big Mamma Pub koji je bio prazan, doslovno (50-tak ljudi mi nije puno baš u tom prostoru)... cca 4 minute nakon pol noći bila sam FIRST ONE, valjda prvi put v životu da Young Lady čestitam rođendan... uvijek me zabavlja činjenica da je rođena na Staru godinu - slavi 3 stvari v jednom danu - rođendan, Staro leto i imendan...
HAPPY B-DAY YOUNG LADY!!!!
...zavukla sam se u krpe negdje oko 02:00...a ko bu se još rano ustal v jutro i sa slavljenicom ići tražit majicu za doček (sirota nije niš lagano ponijela - zaboravila je)...
...oko 08:00 vjutro trešti linija ko da bu zbudila pol kvarta i da bu digla i mrtve z groba al ne i mene.. na jedvite jade pokušavam stišat dernjavu zike s Otvorenog i bacam se na jastuk s željom da drijemam još malo... iritirajuća zvonjava budilice na mobitelu koji namjerno stoji na drugom kraju sobe ponovno me vraća iz zemlje snova... nevoljko se izvlačim iz kreveta i vučem se do kupaone na pokušaj razbuđivanja...
...oko 9:30 Young Lady dolazi po mene i gibamo u City Center One i bacamo se u potragu... u međuvremenu smo preroštale sve dućane, za Snježanu sam uzela sladak bijeli korzetić u New Yorkeru, al ni traga iole poštenoj majici koja bi zadovolila ili YL ili mene... zadnji pokušaj je bio u Orsay-u... i TOUCH DOWN!!!... našle smo preslatku i meni predivnu majicu i potraga je završena... ME HAPPY...
...YL me vrnula doma i pobjegla oprat svoj novi outfit za doček...
...za kojih desetak minuta Snježana je trebala pristići da zajednički preroštamo moj ormar u potrazi za nečim što bi joj odgovarala da obuče za doček... here she comes!!.. i bacmo se na posao... nakon par mogućih kombinacija odluka je pala na braun majčicu s bakrenim printom... zakon joj stoji... nismo puno vremena gubile jer je trebala natrag doma na ručak, a i meni je počelo polako krulit v želucu...
...oko 19:00 sam se hitila pod tuš i započela spremanje.. malo me namučila frizura (e kad me neće, me neće) pa sam promijenila taktiku i spasila stvar, trebalo je nabacit šminku koju sam morala 2 puta sređivat (za mene 100% neuobičajeno)... pokret je bio u 22:00, malo sam kasnila po svom određenom rasporedu, al nadala sam se najboljem... oko 22:30 sam pokupila YL u Gorici i zapalile smo put Britanca (trebale smo za 20 minuta stići, al sam se ipak bojala da ne bum uspjela), u međuvrmenu smo zvrcnule Snježanu da ćemo možda kasnit max 10 minuta... ipak vaša najdraža je uspjela odvozit mini reli u granicama ograničenja cesta u Zagrebu i ipak kasnit samo 1 jedinu minutu...
...cca 23:00... GK Jabuka na Jabukovcu... 20-ak metara dalje parkirah svoju crvenu "pilu" i ko 4 Smogovca smo se uputile k ulazu... čekale smo Ivanu da dofura karte za Snježanu i Anu i za par minuta sa smješkom na faci ušle smo, predale jakne na garderobi i zaputile se pronaći ostatak Ivanine ekipe...
...sveukupno (ak sam dobro brojila - ne garantiram jer mi matematika nikad nije bila jača strana) nas je bilo 13, od toga 5 dečki... mini babinjak, hahahaha... moram priznat da je ekipa bila super, i cure i dečki... to je obećavalo dobar provod...
...zadnja stvar prije pol noći bila je od Vještica (mislim da to Vještice pjevaju, ak sam u krivu molim ispravite me i to pod hitno) "Totalno drukčiji od drugih" - klub je bio prepun ljudi koju su divljali na tu stvar... jer budimo realni svi se mi u nekoj dozi nađemo u toj stvari... recimo mene uvijek podsjeća na sva moja ljetovanja i zimovanja na koje sam išla ko klinka u organizaciji "Vladimir Nazor d.o.o." jer smo imali grupe po sobama i morali imat imena i pjesmu za svaku grupu... svaka moja grupa gotovo bez iznimke je imala ovu stvar za himnu... ionako je bila vječito prikladna...
Totalno drukčiji od drugih...
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Počinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam stvarno tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
Za mlade djevojke željne ljubavi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Predgrađa postaju plaze
Hodamo bosi cijele noći
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam stvarno tvoj
Za nama smiju se djeca
Pomorci pjevaju o nama
Dok traže puteve
Do nove Indije
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
Ruse se zidovi tope se glečeri
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Od smijeha
Ooooooo...
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Počinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
I zato kazem ti i zato kažeš mi
Da smo totalno drukčiji od drugih.
Jer smo totalno drukčiji od drugih.
Mi smo totalno drukčiji od drugih.
...nešto što me razveselilo ko dijete kad vidi slatkiše je bila simpatična cura koja je počela dijelit prskalice... kako mi je to bilo fora... samo je bio mali problem jer od svih nas toliko kolko nas se u društvu skupilo nećete vjerovat al NITI JEDAN PUŠAČ... nitko nema farcig (upaljač)... no snalažljiva Ana se dočepala jednog od tko zna koga i uspjeli smo vužgat naše prskalice... kako je to lijepo bilo za vidjet... to su one male sitnice koje čovjeka (barem mene) čine sretnim... istovremeno sam u uhvatila YL i Snježanu u hug i vrištajući smo si zaželjele Sretnu novu 2007 i puunoo ljubavi, dobrih želja, iskrenih prijatelja, zdravlja, snova, razumijevanja i penez... isto želim svima vama koji sad ovo čitate...
...čestitanje i pomalo euforija sreće koja se širila kao kuga među ljudima nastavilo se... DJ je sve uputio u dvorište na kratki vatomet... da, imam jedva 2 slike toga (al nisu nekaj) jer dok ja dođem do digitalca u torbici (nije velika al je ko Sport Billy) i dok ga izvadim iz futrole i dok ja naštimam za fotkanje vatrometa prođe voz (a di neće vatromet)...
...tih par fotkica je započelo niz škljocanja mojim digitalnim aparatićem tijekom noći... pa morala sam imat neki vidljivi dokaz da smo bile na novo leto v Jabuci, nas par komada (nismo niti jedna za odbacit - je subjektivno, al sam bar iskrena) na hrpi i da smo uživale i zabavljale se kako smo najbolje znale...
... da ne bi bila da ja tu sam nekaj pišem.. evo i dokaz...
...UŽIVAJTE....
...divljanje, skakanje i tancanje nastavilo se do oko 4 vjutro kad sam zamolila cure da polako krenemo jer mi treba još bar vura i pol da ih sve razvezem doma... oko 06:00 sam izmorena al sretna i zadovoljna legla u krpe i zaspala snom pravednika... do podneva... kad je zazvrnjio mobitel od starog (btw. isti je bio u drugoj sobi na drugom kraju stana i čula sam ga kroz zatvorena vrata).. mom snu tu je bio kraj i vrijeme da se dignem...
...još jednom svima želim Sretnu novu 2007...
