...long time no see (bolje rečeno - no read)...
…proteklih dana otkako je započela ova nova 2007 nikako da se pošteno uhvatim tipkovnice i nešto napišem… no razlog leži u malom nedostatku vremena, a da baš ne muljam, fali mi malo, ali samo malo, i volje…
… po cijele dane sjedim na kompjuteru.. oči su mi krvave, a iz toga me jedino mogu spasiti kapi za oči… sjedim za kompom na poslu pa dovučem rit doma, pa nešto ubacim u kljun i hitim se na pisanje diplomskog… i to ne samo pisanje neg i crtanje… uglavnom gubim oči na sve strane… tješi me jedino činjenica da ak bu sve vredu da bum zgotovila to kraja mjeseca ili eventualno do početka veljače… živi bili pa vidjeli… no fascinira me činjenica da su profa i mentorica sve hiperaktivne i turbo happy kad vide dijelove koje sam do sada napravila i printove nacrta i samo vrište :“Joooj kako je to predivno, ma to bu super…odmah ćemo to objavit“.. ajd bar me neko na ovom mom faxu doživljava ozbiljno… tu u Zagrebu me uglavnom ne doživljavaju pretjerano…priznajem da sami sama donekle kriva ali svaki put kad sam imala što za pokazat, reći i li napravit brzo su me srezali u korijenu jer sam donekle predstavljala prijetnju za njihov profesorski autoritet, preveč sam pitala, pitanja su bila „prepametna“ ili prekonkretna, i ja sam uvijek tražila više i još od onog što su mi nudili… kontra situacija desila mi se dok sam bila na semestru u Beču… tam su pak svi bili hiperaktivni i oduševljeni a meni nije bilo ništ jasno koji im je vrag i kaj je sad nešto tu posebno u tome što i kako radim… no tada mi je došlo iz riti u glavu koliko sam zapravo sposobna, koliko znam i kak nešto dobro i kvalitetno znam napraviti… divna promjena za razliku od ovog naše ponižavajućeg i na teroru i strahu utemeljenog obrazovnog sustava…
... ne želim vas više tlačiti sa svojim kritičkim osvrtima nastavljam u revijalnom tonu…
… kao što rekoh da se nisam primila tipkovnice pošteno se nisam primila niti čitanja blogova meni dragih i zanimljivih ljudi, dok jutros nisam nabasala na komentar lu-lu u kojem me obavijestila da me izazvala… sad da budem iskrena nisam imala blage veze na što me izazvala… moj vječno zaigrani mozgić koji lebdi u sanjarenjima domislio se da je sigurno riječ o dvoboju, kakvom nebitno al mora bit dvoboj… pa na što bi me drugo izazvala… ajd da ja sad pokušam nekaj shvatit odsurfah do lu-lu da vidim o čem je riječ… kad ono ona je mene memnula… a baš sam o tim forama prošli tjedan naletjela na nekom blogu…
…hmm.. i kaj sad… mislim si ja i mislim i domislim se: „Ništ stara moja, sjedni i piši, kaj ti drugo preostaje“
Dakle, u nastavku slijede pet stvari koje niste znali o meni:
PRVO
..daaa, prvo pa muško… to mi je prvo proletjelo kroz glavu, a kako nemam filter koji pročišćava misli odmah je završilo na ekranu… hmmm… prva stvar koju niste znali o meni je: OBOŽAVAM crtkarati ili doodlati ("doodle") posebno dok s nekim razgovaram na telefon… uglavnom ne crtam ljude ili lica već to budu različiti tribleovi ili linije, ponekad i kompozicije… ma nađe se tu svašta… i posebno volim osjenčavati ono što nacrtam… uglavnom toga nisam ni svjesna ali me uvijek zapanji količina i veličina crtkarija koje nalazim u rokovniku
DRUGO
…često mi se desi da izgubim tijek misli… to mi se može desiti čak usred riječi (ne samo rečenice)… uglavnom odlutam mislima i osoba s kojom razgovaram mora me doslovno „prizvat“ natrag… to se događa i kad nekoga slušam, iako sam jako dobar slušač i posvećujem veliku i dugotrajnu pažnju osobi koju slušam, a to ne ovisi o temi o kojoj druga osoba govori..dapače to mi se zna desiti i kad mi je tema zanimljiva ali nešto što je osoba rekla natjera me na razmišljanje i ja jednostavno odlutam potaknuta onime što je osoba rekla… to ljudima zna biti zbunjujuće i pomalo frustrirajuće, ali ja sve molim za razumijevanje i to ne radim iz zloće ili čega sličnoga… uglavnom toga ne budem ni svjesna dok me sugovornik/-ca ne upozori…
TREĆE
…zaboravljam križat dane na kalendaru… da to recimo radim par dna i onda opet zaboravim… iz toga možete lako zaključiti da su moji kalendaru uglavnom neišarani ili sve protekle dane naknadno išaram ili prekrižim… praćenje dana križajući datume nekako mi ne leži…
ČETVRTO
volim sanjariti tokom dana… uglavnom odlutam mislima… okidač koji me pokrene i kojim započnem putovanje mislima može biti apsolutno bilo što… vjerujte u mojoj vam glavi nikada ne bi bilo dosadno… čak bi nekim a moglo biti zbunjujuće, frustrirajuće ili čak naporno… ja nikad nemam mira… zanimljivo mi je to jer mi je Lignja u nekoliko navrata rekao da mu ljudi vele kako bi oni najradije da su on na par dana pa da se odmore (jer valjda smatraju da mu je glava prazna… vjerujte varaju se)… iako on ovako djeluje da puno ne „misli“ i da mu je život zajebancija i da se s ničim puno ne opterećuje jedan je od ljudi koji svoje „mozganje“ vrlo vješto skrivaju i projiciraju drugačiju sliku prema van nego što ustvari jesu… meni to neuspjeva… znam da zgledam krajnje tupavo i smiješno kad „nestanem“ i imam pogled „buljenja u prazno“… komedija, velim vam…
i za kraj PETO
…ovim putem se ispričavam svima koje znam, a posebno ako ih dugo nisam vidjela, što im zaboravim ime… ja sam osoba koja teško, gotovo nikako ne pamti imena ili recimo brojeve telefona, nazive ili što slično ali zato fantastično zapamtim lica ljudi… to mi zna stvarat problem jer nikad ne mogu oslovit osobu imenom jer sam ga ZABORAVILA… to zna bit neugodnjak na kvadrat…vidim nekog recimo iz osnovnjaka, nismo se vidli od tada (a to je puuno vremena)…i krene razgovor:“Bok“..“Bok“.. „Kako si? Kaj ima novoga?“… i tomu slične stvari i onda me uredno pitaju ..“Joj, si vidla još koga iz razreda? Kak je ovaj ili onaj? Znaš ona tamo neka (oni vele ime, a ja nemrem spojit to ime s facom osobe) se npr. udala, rodila (ili što već)!“…super!... pol razgovora imam blago teleći pogled, facu zbunjole na kvadrat (il na petu, vama po volji) i mislim si cijelo vrijeme kako se moj sugovornik/ -ca u biti zove…znam gdje stanuje, kaj radi, kaj studira (ili je studiao/-la), koji je razred u osnovnjaku išao/-la, koju je srednju završio/-la… sve ja to ZNAM ali ne i ime… no ohrabrujuća je činjenica da ga se ipak sjetim nakon nekoliko dana (iako nisam uvijek 100% sigurna dal sam u pravu)..
...eto ako ste ostali uporni do sada znate 5 stvari o meni koje niste znali… možda je ovih pet navedenih stvari nešto što vam nisam trebala napisat, jer se to može kvalificirat il definirat ko neke moje mane, ali to sam ja… takva kakva jesam… ako me netko prihvaća takvu kakva jesam …SUPER, a ako ne…ta je osoba na gubitku… ja sam mali sanjar, s puno misli u svojoj maloj tintari… malo sam perfekcionist, malo sam konfuzna… al to sam ja – jedna, jedina i jedinstvena…
