|

Godinama slušam jednu prijateljicu kako se žali na svoj izgled. Malo je punašnija, ali nikako ne debela, ima ne baš bujnu, ali lijepu kosu i sve u svemu izgleda veoma simpatično i lijepo. Ono što mi smeta je činjenica da se uvijek uspoređuje s nekim zvijezdama.
Uzimimo naslovnicu nekog časopisa i vidjet ćemo tzv. "savršenstvo". Ali to je zapravo cura na granici anoreksije uljepšana ne samo tonom šminke nego i kompjuterski. Na taj način svako može izgledati savršeno. I onda ljudi pate jer ne izgledaju kao ta umjetno uljepšana zvijezdica. Na planetu ima 6 milijardi ljudi i možda oko tisuću slavnih prekrasnih osoba i one nam diktiraju kako izgledati?
Ta frendica mi je nedavno napomenula da joj je Kate Moss baš lijepa. Ne kažem ja da nije, ali da je vidite licem u lice, što mislite bi li zadržali isto mišljenje? Uzmimo u obzir da njezinim venama 24 h na dan teče alkohol i droga, uopće ne spava od tulumarenja, a sigurna sam da uzme i koju tableticu. Jel to vama predstavlja oličenje ljepote?
Kad netko kaže da želi biti super mršav, mrak mi padne na oči. Imam i dokaz iz muške perspektive da mršavo ne mora uvijek značiti lijepo. Naime, moj brat je izjavio da mu se ne sviđaju mršave cure "jer se mogu slomiti od malo čvršćeg zagrljaja". Baš me zanima koliko muškaraca misli da su mu kosti privlačne.
Slijedeća slavna fraza je:"Ne izgledam prekrasno i nikad neću naći curu/dečka." Prema tome bi 90% ljudi trebalo biti single.
Prvi dečko u kojeg sam se ja zaljubila je imao veliki nos i klempave uši, ali to mu uopće nije smetalo, pa nije ni meni.
Mislim da nije potrebno govoriti kako je unutaranja ljepota najvažnija. Svi to znamo iako ponekad odbijamo vjerovati u to.
Ljepotom je lako dobiti pozornost, ali moraš imati nešto više od toga da bi se zadržala.
|