Sierra Leone - Up's and Down's - Blog.hr

ponedjeljak, 12.12.2005.

Sierra Leone

Image Hosted by ImageShack.us
Jučer je bio rođendan Raiju, mom dobrom prijatelju podrijetlom iz Sierra Leonea, ali danas živi u Kongu. Prije 10-ak godina je sa obitelji pobjegao iz nestablinog i ratom zahvaćenog Sierra Leonea.
Sierra Leone je bivša britanska kolonija, a danas zemlja pobuna, djece ratnika, dijamanata i smrti. To je malena država na zapadu Afrike. Njezin glavni izvozni proizvod su dijamanti. Ironično, to je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. 1991. je u njoj započeo krvavi građanski rat. Do 1999. posljedica rata su bili 50.000 osakaćenih ljudi, desetke tisuća ubijenih i 500.000 raseljenih. Sakaćenje je jedna od najstravičnijuh primjenjivanih taktika. "NO HANDS NO VOTE"- Nema ruku nema glasovanja! - krilatica je s kojom su pobunjenici sakatili seljake. Jedan od svjedoka tih strahota svjedoči: "Kad su pobunjenici krenuli prema mom selu, pobjegao sam, skrivajući se s ostalim mještanima u obližnjem grmlju. Nakon što smo dobili informaciju da je ECOMOG (zapadnoafričke mirovne snage op.a.) ponovno oslobodio selo, vratili smo se, ali pobunjenici su ipak još bili tamo. Uhvatili su nas. Bili su pijani i drogirani. Potom su nas, redom, provodili pored kutije s ceduljicama iz koje smo 'izvlačili svoju sudbinu'. Žena ispred mene 'izabrala' je kopanje očiju. Ja sam izvukao 'kratki rukav' ('short sleeve'), što znači kidanje ruke ispod ramena. Ponudio sam desnu ruku, a oni su mislili da sam ljevak, pa su se odlučili odrezati mi lijevu ruku. Najprije su mi ogulili kožu, pa strgali meso, te na kraju odsjekli ruku, koju su ponijeli sa sobom u torbi, da je ne bih imao prigodu prišiti. Takav sam krenuo u izbjeglištvo u Gvineju. Kad su me tamo vidjeli takvoga, ljudi su bježali od mene. Krvarenje je stalo samo od sebe."
Sigurna da 50% Hrvata ni ne zna gdje je Sierra Leone, a kamoli za tamošnji užas. Afrika je i inače poznata kao nestabilan, siromašan kontinent, a moglo bi se i reći zaboravljen kontinent. Da nema UN-a i ljudi poput Nelsona Mandele, uopće ne bismo obraćali pažnju na to. Bogata Europa i Sjeverna Amerika i dalje uživaju u svojim blagodatima i kad tad se sjete Afrike s nekim govorčićem tipa "Pomozimo Africi" i zapravo sve ostaje na tome... praznim obećanjima. Ameri s vremena na vrijeme pogledaju neku emisiju o gladi i bolesti, sažale se nad slikama živih kostura, možda im koja suzica poteče niz obraz, a onda lijepo ugase TV, krenu do obližnjeg McDonaldsa i požderu 10-ak hamburgera. To se može izjednačiti s jednomjesečnim obrokom tročlane obitelji u Africi. Ali najgore je što se to događa svugdje. Sve ostaje na žaljenju, samilosti. Ali kako god neki tvrdili da Africi treba dati moralnu potporu i mazati im oči s lijepim riječima, Afrika zapravo treba još više hrane, ljekova, još mirovnih korpusa...I to ne govorim ja, nego moj prijatelj koji je to vidio iz prve ruke.
Sad bih trebala prestati jer će izači na vidjelo i ona moja još gora strana borca za ljudska prava.:-) Mogla bih vas nagnjaviti još i apartheidom, politici jednog djeteta u Kini itd. Frendovi me već ionako zezaju da će me nominirati za Nobelovu nagradu za mir.
Još jednom happy birthday Raiju i pozdrav svima vama. :-)
| 21:23 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>