|
 myspace graphics
Kiša je uništila bijeli pokrivač od snijega. Vani je užasno mokro, tmurno. Na tren mi se svijet učinio užasno ružnim.
Jutros sam sjedila u svojoj sobi, pokušavala riješiti neke zadatke iz fizike, ali naravno, nisam se mogla koncentrirati. Bacila sam knjigu na krevet i izašla van na kavu. Sjetila sam se Beča kojeg sam posjetila ljetos. Bila su to najljepša četiri dana u mom životu. Svako jutro bih s frendom sjela u jedan od mnogobrojnih kafića, naručili bismo espresso i promatrali ljude oko sebe. Obožavam to raditi. Gledati ljude i zamišljati kakav život vode. Imaju li obitelj, jesu li radoholičari, što rade kad se nakon dugog dana vrate kući...Gledala sam zaposlene ljude koji su s aktovkama jurili po gradu, pričali na mobitel...A bilo je i onih ležernih. Stajali su pokraj svakog izloga, promatrali vani izložene knjige.... Možda to ne bi bilo tako fascinantno da ti ljudi nisu posve drugačiji od nas. Govore drugačijim jezikom, imaju drugačiji ritam života. U ta četiri dana Beč je postao moje mjesto iz snova i znam da ću opet doći tamo.
Voljela bih da mogu sada tamo... U ovo blagdansko vrijeme. Austrija izgleda prekrasno pod snijegom.
Sjećam se da sam prije nekoliko godina gledala film o nastanku one slavne pjesme "Tiha noć". Moram priznati da je to jedina pjesma koja mi zvuči doista prekrasno na njemačkom jeziku. Pjesmicu je napisao salzburški zupnik Joseph Mohr, a uglazbio orguljaš Franz Xaver Gruber, 1818. godine. O nastanku pjesme kruže mnoge legende - govori se da ju je Gruber napisao u slavu rođenja vlastitog sina, a prvi put odsvirao na gitari, jer su seoske orgulje tad bile u kvaru; pripovijeda se da su je zaraćeni talijanski i austrijski vojnici zagrljeni pjevali prilikom bozićnih primirja u Prvom svjetskome ratu i sl. Kako god bilo, ta pjesmica je dosegla planetarnu slavu.
A ja sam se opet ufurala u božićno raspoloženje... Još samo 28 dana...
|