|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...recimo samo da su ovo neke neodredjene misli jedne
poprilicno konfuzne osobe prenesene ovdje...ne bas nekim redom i pravilom...
...obicna snovima zanesena provincijalka...
Te noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.
Ipak, kad vec drzim zezlo cudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim
Pa da kroz moj salas ladje prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti
Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon krenes pokazivati
nemas cime brukati
Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, moze l' ovaj slep
pod vas oraj pristati
Malen je sobicak srce bekrije.
jednu jedinu moze primiti
al' bez brige, sve da santa nebo prekrije
imas di prezimiti
Sad utuli fenjer, sakri sibicu
mesecev cu prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj zelju ispunim
Mrzim, mrzim taj utorak.
Ne razumijem ljude koji obecavaju nesto sto vec unapred znaju da nece ispuniti.Cemu?Ne razumijem Njega koji obeca nesto, a vec tad zna da nista od toga.Zasto to radi?Zasto ne moze jednostavno reci?Mislim, shvatila bi, dobro zna da uvijek shvatim.Da, mozda je bas u tom i stvar.On zna da se ja necu naljutiti, zna da cu "shvatiti".Jer uvijek tako biva.
Znam da gresim, ali sta, sad je tako svejedno, jer on nikad ne vjeruje, nikad nista sta napravim ili bar pokusam nije dovoljno uvjerljivo da on bude zadovoljan.Ne, ne razumijem ga niti cu ikada moci.I onda on mene stalno optuzuje, iako bi trebalo da bude obrnuto.A ja sutim, jer tko zna kako ce gospodin Velicanstveni reagirati.Shvatam ja njega dosta puta, preko nekih stvari iz proslosti tesko je preci, a kad se napokon predje, tesko je ponovo nekom vjerovati.Shvacam, evo zbilja shvacam.Ali neka netko molim vas kaze njemu da pokusa i on mene bar jednom shvatiti...
Jer ovako ne ide, i nema smisla, a ja nisam ta koja ima dovoljno hrabrosti da to prekine, jer ako ja to prekinem lako je vjerovatno da je s tim onda gotovo.
Zauvek?
