studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Više ono oko kuvanja

Sestrinski sajtovi
kuharica.blog.hr
online domaći kuvar

Varjačom kroz svet
17.11.2005., četvrtak
Menza

Posao i obaveze ovde često bezobrazno svedu ručak na sendvič, kikiriki ili neko pecivo. Iako je za jednog uživaoca u hrani reč "menza" strašno bliska psovki, prvih meseci po mom dolasku u ovaj mali grad bio sam oduševljen postojanjem jedne takve demokratske institucije koja našim studentskim menzama nije ni za prineti. Menza svakodnevno velikodušno nudi 3 menija, mesni (u kome se u sezoni često nađe i divljač), lagani (koji podrazumeva lako meso, kao što je riba, piletina, ili mleveno meso) i obavezni vegetarijanski. Tu je još i ogroman salatni bar, nekoliko vrsta supa i razni slatkiši. Za jedan obilan obrok potrebno je odvojiti oko 3 evra, a čovek se sasvim lepo najede i za 2. Jeftino i kuvano, to je deviza kojom se rukovodi ova naša menza. I još kad sam saznao da je većina osoblja sa BHS govornog područja, mojoj sreći nikad kraja. Ta molim vas, jel’ može malo više tog mesa, dve kobaje, možete slobodno da napunite. Među posebno dobrim stvarima koje sam tamo jeo izdvajaju se (osim pomenute divljači) razni auflaufi (to je nešto teže biskvitno testo sa malo griza, garnirano raznim sezonskim voćem i preliveno sosom od vanile. Jede se kao glavno jelo, sa kompotom od bresaka kao salatom), štrudla od kupusa (tzv. sarma), Valdorf govedina i lazanje bolonjez.

Vremenom sam prestao da odlazim u menzu. Iako sam na početku mislio da me nikada ništa neće odvući od domaće (u bukvalnom smislu) kuvane kuhinje, prepustio sam se svom kuvarskom umeću. Osim toga, bilo je previše očigledno da jučerašnja salata postaje današnja povrtna supa, da se riba oseća na deterdžent, a da gulaš ume da se uzjoguni i da izazove proliv. Sada kao pravi paradajz turista nosim sa sobom šarene plastične činijice sa hranom koju sam sam spremio prethodni dan ili čak (!) to jutro.

Svetih sat vremena što ih država daje u okviru radnog vremena za ručak ovde se zove malzajt (Mahlzeit, die). Reč označava vreme ručka, ali isto tako se koristi u smislu „prijatno“. I to kako prilikom jela, tako i kada sretnete nekoga. Jedan moj stari drugar, Santoš, indijac, pričao mi je o svojoj zabludi nakon dolaska ovde: mesecima je mislio da lokalci strašno cene Mocarta i da njegovo ime izgovaraju čak i prilikom obeda. Nakon Santoševog odlaska, njegov kolega, Hong Lei Huang postao je moj najbolji prijatelj ovde. Iako mu je engleski bio prilično loš, uspeli smo dobro da se razumemo. Njegova prostodušnost i životna filozofija postale su mi jako bliske. Video sam ih kao neki zen koji se živi (Honglei je bio na Tjenamenu one godine). Naše se prijateljstvo se tokom ove skoro 3 godine rascvetalo od širokih planinskih pašnjaka, do zajedničkih poslovnih projekata koje smo uspešno realizovali. Preko nedelje, najčešće smo se sretali upravo u menzi. Znam da mi je teško oprostio izdajstvo odlaska tamo, iako sam se stalno vadio na neke zdravstvene razloge. Hong Lei sada odlazi na sledeću poziciju u London, i menza je vaskrsla. Uzimam salatu i trošim te poslednje sate koje imam sa mojim najdražim kinezom makar i uz tih nekoliko stotina lica koja žvaću unaokolo.


- 09:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>