četvrtak, 31.05.2007.
Nema me
Medo, Gospe ti, Ulfuz i tebi, nema me više! Mislim, ima me, ali me nema (na blogu svome). Čitam vaše, komentiram i in taču smo, ali da svoj pišem?!. Ajmeeeeee. Zar nije navedeno dovoljno?
Al ajde, u kratkim crtama, zapravo ono najzanimljivije pa u kolikim god crtama.
The latest news:
počela sam raditi! Još dok je trajala faza čekanja jesam li dobila posao, muke sam mučila vraćajući se stalno na razgovor s vlasnikom; Usred intervjua mi je izletjelo: "Jebi ga", zatim da znam da me nitko neće jer svi traže djevojke s iskustvom i slične nebuloze koje sam onda morala opravdavati s još dodatnih 7 rečenica.
No, sad sam zaposlena- u pizzeriji kao konobarica. Moja smotana strana izbiva na vidjelo. Zapravo, više zamantrana. A čak i u ovom poslu, u kojem se ne zahtijeva neka oveća komunikacija doli preuslužne ljubaznosti tj. uvlačim-ti-se-u-šupak—daj-napojnicu, moja jezičina nesputano dolazi do izražaja: izabrani primjeri: dvojica muškaraca osrednje dobi iz ranog jutra naručuju duple konjak-kole.
Ja, iznenađeno: „Dvije duple konjak-kole? Pa jutro je.“ Dump!
Jedan: „O, što hoš reć? Da smo pijanice?“
(mislim: da), govorim: Ma ne, ispričavam se. Nemojte se ljutiti, prvi mi je dan. Nisam navikla ne komentirati. Opet: dump! Oni se smiju. Dobro. Naručuju oni još jednu turu, a ja razrogačenih očiju velim: Opet?“ (napominjem da je bilo 6 tura, a iduće puteve sam išla pogleda pognutog u neosebujne mi dojke).
Zeznuto je što se crvenim. To me tako nervira. A Gružani su baš nezgodni – stalno zajebavaju. Ne dam se. Ne daj se, Ines, ne daj se godinama, moja Ines.
Odgovaram, a šef se onako smješka iako sam sigurna da bi radije da sam mutava.
Ipak: Osjećam se ponosno jer ću zaraditi svoje pare.
Što još? Aha. Počela sam se kupati (u moru). Odemo s autima. Prošli petak smo bili u Župi…zezancija, glupiranje – to je baš ono mozak na pašu – kad si s 5-6 muških ne možeš nego se samo šprdati.
Vječno s muškima. Počelo mi je biti glupo što ne mogu sinjati nikoga drugog, ali moje bebice su mi jako mile i ne mogu se odvojiti od njih.
No, večeras idem s dobrim ženama s faksa vani. Bebice nisu baš od izlazaka. Više su od lan partija i kina i kupanja.
Svako za nešto – Đina za sve 
Bila sam na Korčuli prije dva tjedna na jednoj maturalnoj zabavi – obukla štikle od svoje maturalne i dogodila se repriza od prošle godine - psovala sam ko kočijaš i sutradan dubinski mazala stopala deep reliefom.
Divim se djevojkama koje spretno i nasmiješeno hoduckaju u štikletinama. Vjerujem da je sve stvar prakse i upornosti ?!
Nije da ne bih voljela izgledati elegantnije, ženstvenije i sve to, ali kad mi je neudobno… Možda će mi poudobniti? A? Čisto sumnjam.
Svakako, Vela Luka je stvarno lijepa. Općenito je otok divan, dragi mi ljudi, udat ću se tamo. Šala. Ali su opičeni i zabavljaju se, nisu mrtva puhala.
Imam i ja jednu nezgodu sa zahodom . . .
Jutro. Ide Đina piškiti. Želi , normalno, sjesti na dasku. Sjeda na dasku kad što – kčkčklim p, puf. Glupa plastična daska se odlijepila od wc-a i Đina skupa s njom završila na podu. Bio mi je to popriličan šok jer nisam izjutra, zapravo ne bi ni inače, očekivala slijetanje s wc-a na pod. Morala sam malo očistiti i pod. Od čega? Zamislite. 
Baš sam gadna. Nije gadno. No, no, u slučaju da jedete i čitate, a gadljivi ste, nadam se da niste zgađeni iako nije gadno.
Nije smrad.
Umorna sam. Idem malo odspavati. Ovo je samo tako malo da nešto napišem da bude kvazi post i da vi – moji čitatelji (posebno vas, Medo i Ulfuz) možete opet vapiti za novom riječju.
nedjelja, 13.05.2007.
Ne da mi se
Mew, prokužila si me... no, zar je to bilo teško skontati- ne pišem- ne da mi se- prošao me hir... na vašu žalost 
Ima svašta nešto, ali mi se ne da. Već prije priopćim Gospodinu Dnevniku novosti i onda mi se ne da ponavljati... eeee, pa nisam dala ime dnevniku- zovem ga Gospodin Dnevnik ili samo Dnevnik (budući da smo ono, prisni, jel). A svemu dajem ime - svakoj torbi, svakoj kemijski, svakom međedu kojeg dobijem, svakoj spravi, svemu što mi dođe pod ruke... doslovno svakom kurcu ... Kako ćemo ga nazvati? Da vidim prijedloge?
Uglavnom, dosta švrljam po netu pa pazite ovo :
Lebowski: WTC
Postoji izreka 'Ne šalji ženu da napravi muški posao'. Valja spomenuti i onu staru kinesku mudrost: 'Poslati ženu da ti posudi film jednako je glupo kao i poslati muškarca da kupi haljinu'.
Ali kad bi ljudi živjeli prema mudrostima i poslovicama, ne bi bilo ni razvoda ni ratova.
Prije par dana uhvatila me neka boleština, te cijeli dan provedoh prikovan uz trosjed. A kako je svakoj bolesti tijela uzrok bolest duše, odlučio sam se izliječiti jednim pravim akcijskim filmom. Rekao sam svojoj djevojci: 'Odi u videoteku i posudi mi akcijski film.' I dodao sam: 'Ako nisi sigurna je li film akcijski, esemesaj mi naslov pa ću ti ja reći.'
Kad je izlazila iz stana viknuo sam: "Gledaj da je na omotu bude neki kung fu Kinez! Ili zapaljeni auto! Zapaljeni auto u pozadini i kung fu Kinez s trakom oko glave! I to ljut! Ili ako nema Kineza, daj neobrijane Meksikance koji umjesto naramenica nose redenike i imaju čačkalicu u zubima!"
Akcijski film, ako pitate muškarca, znači najmanje četiri različite gole sise, najmanje desetak mrtvih ljudi, pedesetak tona razbijenih automobila i skakanje u rijeku s osamdeset metara visokog mosta iz jurećeg vlaka ili kamiona. Ali kad pošaljete ženu po akcijski film, definicija žanra stubokom se mijenja. Njoj je sat i pol dugo prikazivanje umiranja dvojice policajaca prignječenih s par stotinjaka tona šute akcija.
Nema ganjanja u liftovima, nema bacanja jaja s vrha nebodera, nema preskakanja s tornja na toranj na motoru, nema skakaknja padobranom… Samo dva prignječena tipa koji pričaju kako vole svoju zemlju i svoje žene i svoju djecu. Ono što bi dobar akcijski redatelj stisnuo u jedan kadar, a Veljko Bulajić u dvadeset pet minuta (partizan pogođen bombom leži u naručju Milene Dravić i govori kako je nebo zvjezdano, a Jugoslavija vrijedna umiranja) ovdje je razvučeno na cijeli film, jer se toranj sruši već negdje u dvanaestoj minuti filma.
Od tog trenutka, pa više-manje sve do kraja filma, imamo mrak na ekranu i čujemo nešto tipa:
- Will, ako ti preživiš, a ja ne, reci mojoj ženi da je volim.
- John, ako ja preživim, a ti ne, reći ću tvojoj ženi da je voliš. Ali ako ti preživiš, a ja ne, reci mojoj ženi da je volim. I reci mojoj djeci da ih volim.
- E da, Will, ako ti preživiš a ja ne, reci i mojoj djeci da ih također volim. I za svaki slučaj, ako te netko bude pitao jesam li ga volio, a da ga ja ovom prilikom nisam spomenuo, ti mu svejedno reci da ga volim.
- John, jel možeš ti za slučaj da obojica umremo reći u toki voki da volimo svoje žene i djecu?
- Mogu, Will. Spomenut ću za svaki slučaj i da volimo svoj posao, susjede i Ameriku. Will, a ako ja preživim, a ti ne, jel smijem reći tvojoj djeci da i njih volim?
- Smiješ, John. Znaš, John, da sam mogao birati s kim ću umirati ispod stotinjak tona šute, odabrao bih tebe.
- Hvala ti, Will, to puno znači mojoj prignječenoj jetri i nozi slomljenoj na trinaest mjesta.
- Oh, John, kad mi tako tepaš, poželim da svaki dan unutrašnje krvarim.
- Oh, Will, ti mali tuljane, da nisam ovako prignječen sad bih dopuzao do tebe i zavalio ti jezičinu do ždrijela.
- Oh, John, nastavi, nemoj prestajati, osjećam kako svojom erekcijom dižem ovaj pet tona težak komad čelika.
- Will, ako moja žena umre, reći ću da te volim…
petak, 04.05.2007.
Pjesme
Odmah na stvar (nisu sad baš redom poredane po omiljenosti-ovisi o trenutku- jel mi mood ono ljig,ljig romanik ili pak podsjeća na nešto prije pa želim to slušati jer podsjeća i lijepo je kad podsjeća etc. 
) :
Call on me- Big Brother and Holding Company
Muškarac i žena imaju jedno drugo da pronađu svoj put na ovom svijetu- ona pjeva- da ga treba kao što riba treba more. Zar je potrebno dodatno tumačenje...? Što god da ga/ju muči ona/on će biti tu...u svakom trenutku i dobru i zlu.
To je ono o čemu Ti, Kiki, u zadnje vrijeme, stalno govoriš.
Lijepo i jednostavno sročeno u ovoj pjesmi. Svi bismo voljeli imati tako nekog- da nas voli i da mu mi možemo uzvratiti istom mjerom: to je savršenstvo (ali je li ostvarivo?). Najčešće se događa da bude jednostrano- a tada nema smisla.
L is for the way you look at me- Nat King Cole
Ova me pjesma tako razdraga- jer je slatko pjevana- nema neke duboke, srcedrapateljeske riječi; evo da se ne mučite:
L is for the way you look at me
O is for the only one I see
V is very, very extraordinary
E is even more than anyone that you adore can
Love is all that I can give to you
Love is more than just a game for two
Two in love can make it
Take my heart and please don't break it
Love was made for me and you
L is for the way you look at me
O is for the only one I see
V is very, very extraordinary
E is even more than anyone that you adore can
Love is all that I can give to you
Love is more than just a game for two
Two in love can make it
Take my heart and please don't break it
Love was made for me and you
Love was made for me and you
Love was made for me and you
i zato mi je super. Volim stare stvari-stare pjesme, stare filmove, staru maminu odjeću (no ne živim u prošlosti,don't worry), a pogotovo način na koju su prije opjevavali ljubav. Danas najčešće ljubavne pjesme nastaju kao posljedica nekih razočaranja, nešto što mi onda poistovjećujemo sa svojim životima i "patimo". A tada su pjesme o ljubavi bile O LJUBAVI (kao osjećaju), a ne pogledaj-me-kako-sam-nesretan-idem-se-ubiti.
Novemeber Rain- Guns 'n' Roses
...'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change...
...
Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you
Mislim da nema smisla tumačiti pjesmu do srži jer će mi izgubiti draž- pjesme koje navodim su mi drage jer jednostavno ostavljaju takav osjećaj u meni- prožme me neka blagost, toplina, potreba za zagrljajem i ostanimo u tom trenutku zauvijek.
Doduše, ova ima malo kako sam se prije izrazila, dublje značenje, jer me podsjeća na nekoga i neke situacije, ali to više nije važno.
Sad kad ju slušam, srce više ne boli, samo se sjeća.
Vilo moja- Klapa Crikvenica
Divni glasovi, divne riječi, nevino, iskreno, nježno, nesretno, lijepo... Volim klape. Tu muški bar znaju pjevati.
Dajte si ju skinite i poslušajte jer mi neće uploadati (mhmh!)
All the same- Sick Puppies
Riječi bijahu tu u lijevom kutu...
Svatko od nas želi biti voljen onakav kakav je... ne mijenjati se... najčešće se događa da se "iste vrste po izgledu" spajaju (metalci+metalke, šminkerice+šminkeri...) i to je ok ukoliko su se baš našli kao takvi-u takvom stanju. Ali ono što je češća situacija jest da se jedno zbog grugog mijenja. NE. Nipošto. Odakle si ("Srbe na vrbe"), kakav ti je stil odijevanja (sve je ok dok si čist/a), frizura, boja očiju ili imaš li dobre sise, vozi li on auto... ? Sve su to stvari prema kojima se mjeri osobu. Nije netko kriv ako mu korjeni vuku u Srbiju koju generalno ne volimo, ili ako nema novaca i veza da bude glavna faca u gradu ili ako nije oličenje ljepote...No, koji gledaju te stvari nisu ni zaslužili pogled onih koji vape za njim.
Prihvaćajući sebe i druge onakvima kakvi jesmo, sve smo više u stanju odustajati od takozvanih odnosa međuovisnosti kako bi se okrenuli izgradnji odnosa cjelovitosti.
