nedjelja, 25.02.2007.
Srđ i sreća
Subota, 16:21h, došla sam sa Srđa prije 5min (samo sam piškila i već sjedim za kompjutorom. Loše). No, moram što prije zabilježiti ovaj osjećaj…sreće… Osjećam se tako ispunjeno. Mislim, skužili smo svi da sam Srećko / Veseljko -bolje Veseljko, jer Srećko bi značilo da imam sreće…kakve sreće…to bi se dalo diskutirati...bolje Veseljko-dakle, da sam Veseljko po prirodi pa mi taj osjećaj nije stran. No, svejedno ga želim zabilježiti… Išla sam s Mijom (za one koji ne znaju-Mia je moja vesela kuja-znate, ima nešto u onome da pas i gospodar nakon nekog vremena počnu i fizički i ponašanjem sličiti …Mia je najveseliji i najrazigraniji pas kojeg sam ikad vidjela) i šetale smo 4 ure…Normalno da znam put do magistrale i početka počinjanja pentranja na Srđ, ALI ja sam htjela da mi malo istražujemo i krenuh u neku malu usku uličicu 
… ipak negdje izađosmo pa smo se morale dodatno pentrati, a da nismo još došle do početka počinjanja pentranja na Srđ…:)…
I došle gore… konačno…Mokra sam bila. Upržilo sunce, brate, bilo je podne. No, vrijedilo je. Bez obzira što sam već išla gore x puta, meni je to svaki put doživljaj. I da ne izađem večeras vani i da mi mama ne da večeru (mghm) bila bih jednako happy!
Malo sam čituckala knjigu, no odjednom navalili dolaziti ljudi (autima, naravno)- zaljubljeni se najčešće podaju jedni drugima na Srđu ili Petki (drugo,manje dubrovačko brdo), ali to se događa noću, a sad izgleda s fetusima dolaze i danju!
Tako da su moji pokušaji čitanja knjige bili uzaludni:
Ženska: "Ajme, što je slatka" (za Miju).
Ja(moram nešto kad mi se dere u uvo): "Da".
Ženska: "Kako se zove?"
Ja: "Mia"
Ženska: Mia, Mia, Mia… (dobro, shvatila sam da si shvatila kako se zove)
Opet Ženska: "Koja vrsta?"
Ja: Jebote, što ne pitaš sve odjednom, vidiš da čitam! Šala, nisam to rekla (ali su mi misli bile tako glasne da je možda štogod načula, jer nije više ništa pitala): "Mješanka pudlice i terijera".
Ženska: "Joj, kako je vesela"… buci buci…igra se ona s njom, a Tip, gdje je on? On zapalio cigaretu i baca kamenje…Kamenje…da… Nije se nešto zainteresirao za Miju, ali jest ona za njega…Nakon što se uvjerila da ju Ženska voli, došla do njega i ajde, pomazi ju on preko neke stvari, no Miji nije dosta. Vrpolji se ona oko njega i skakuće li, skakuće…potom se makne čuvši moj glasić (MIA! NEEEE) i svi skupa ugledasmo… smeđu, sluzavu mrlju na njegovim gaćama (hlačama), da, govno. Zaboravila sam mu reći da je imala proljev na putu do gore. Ha ha ha. Stvarno se nisam sjetila reći. Zapravo, nisam mislila da će se moja pametna kujica odlučiti obrisati o nešto drugo što nije naš tepih. Zadržala sam ozbiljno lice, ali sam u sebi vrištala. Ispričala sam mu se, nije nas bacio sa Srđa. Naglo su golupčići odlepršali. Pf pf pf… Ha ha. Pametna kujica.
Mislim da sam zgriješila gore pod križem. Mia-žedna, ne znam kako joj dati vode iz boce, a tamo pod križem ono u čemu se drži spužva s vodom da cvijeće dulje traje… Odlučih biti ekonomična, zavitljah cvijeće (nemojte se zgražati, ta osušilo se cvijeće, ozbiljno, nije bilo C od cvijeća, samo ta spužva i plačne grančice), uzeh zelenu posudicu, napojih svoju Mijicu. Imam to snimljeno + moj neki intervju same sa sobom pa to ne bih da javnost vidi- malo param čudna…
-neočekivano iz nepoznatih razloga prekinuh s pisanjem…
Već je nedjelja, 4:54- upravo sam došla iz vanka. Papam kekse s mlijekom i ne znam što sam još htjela reći o Srđu. Očito ništa bitno kad se ne mogu sjetiti… Aha. Imam vodene žuljeve od novih super nike tena.
