nedjelja, 18.02.2007.
Ne dam Ga
Primjetih da me ovo pisanje bloga otuđuje od socijalizacije, a da ne govorim kako me čini opsjednutom u iščekivanju Medovog i Žutoperkinog komentiranja 
.
No, kao što me sve brzo prođe, proći će me i ovo... Visim pred kompjutorom više nego što mogu sjedati u kafiću, a opće je poznato da nisam baš smirene prirode 
.
Najgore je što moj Dnevnik pati. Njega [njih, potrošila sam nekoliko kvazi dnevnika- samo prvi izgleda ko dnevnik jer je zabarikadiran kutijom i ključićem, ostali su neke usputne podeblje (lijepim svaku kartu od kina i račun proštrikan na American karticu...) zadaćetine] pišem o 1998. (EEE!) i ne pada mi na pamet ostaviti tu tradiciju. Možda će je(a)dnog dana ti moji sveščići za bilježenje života biti podloga knjige koju će netko napisati o meni (tad već pokojnoj) slavnoj :)... Svakako, u dnevniku ima osjećaja, ovdje... ne baš...
Naravno da ovdje neću napisati proljavastu pjesmicu koju sam tamo napisala u naletu "inspiracije". To je razlika.
Za one koji ne razumiju tekst ' Moja štikla' :
U biti, to je pjesma u prenesenom značenju. Ona je, zapravo, vrlo duboka. Hajd'mo ju analizirati.
Moja štikla
- ovdje se pjesnikinja Severina Vučković, poznata pod estradnim imenom, Severina, osvrnula na žensko obuvalo za njegovanu nogu. Ona želi prikazati sebe i sve Hrvatice kao lijepe i njegovane žene, ženstvene, privlačne i pune samopouzdanja.
Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala
moja štikla
- pjesnikinja ovdje govori kako je joj zima, divno godišnje doba u mnogim pjesmama opjevano, u mnogim slikama oslikano.. Ona želi reći da u divnoj nam domovini Hrvatskoj traje zima i da trava još uvijek nije nikla, ali hoće. Kad nikne, a to će se desiti kad prestane zima i počne proljeće, ona će ponosno hodati hrvatskim livadama, te će na njegovanim stopalima imati štikle. Ovdje ponovo ističe žene, Hrvatice, koje iznimno paze na svoj izgled i uvijek se žele prikazati u najboljem svjetlu. Kako Hrvatice, tako i Severina. Također govori o tome kako je u Hrvatskoj tlo vrlo pogodno za mnoge poljoprivredne i ine kulture, jer je mekano, a to možemo zaključiti po tome što trava nije nikla gdje je njena štikla stala, jer je prepala u mekano tlo.
Idemo dalje.
Dođi, dođi, ,
Hajde, pile moje
- pjesnikinja želi reći cijelome svijetu da u Hrvatskoj, našoj domovini, nema ptičje gripe. Ona bez straha i bojazni zove piliće da dođu i skoče k njoj u krilo. Vrlo je nježna prema životinjama, zaštitnički nastrojena, te ih sve voli.
Tika, taka, oko pola tri
štipnut ćeš me da se ne vidi
Znam ja dobro takve kao ti
Đavoli su tvoji kumovi
- gospođica Severina također promovira hrvatske satove i balzame koji sprječavaju pojavu masnica (crnjavki), a mogu se kupiti u svakoj boljoj ljekarni. Osvrće se i na Hrvate koji slove kao vatreni - čime, ujedno, promovira i hrvatski nogomet.
Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc, kucaj nekoj drugoj
- opet spominje vatrene nam Hrvate kao spontane i impulzivne, maštovite ljude koji ne prezaju ni pred čim. Ako im se netko svidi, oni bez zadrški dolaze do odabranice, te traže broj. A Hrvatice opisuje kao nestrpljive i nezasitne žene koje ne vole kucanje i čekanje. One (tj. mi) vole akciju, odmah i sad. Bez kucanja i udvaranja.
Sojčice, djevojčice, daj obuci
čarapice
- pjesnikinja ponovo pokazuje koliko je brižna i pažjiva, ovaj puta prema djeci. Tepa promrzloj djevojčici koja još ne nosi štikle jer je malena, da obuče čarapice, jer, ipak, vani je hladno, zima je.
Ojda da, ojda da, ojda da da
- ne znam treba li ovdje objašnjenje, ovo je čisti folklor, promocija hrvatske tradicije. Hrvatske i jugoslovenske. Može se osjetiti i malo nostalgije u ovome stihu.
Sssss seks
- pjesnikinja je moderna žena koja ne zna za tabu teme
Hop, , mrk, mrk
šic, šic, bježi nekoj drugoj
- nažalost, ovdje se osvrće na jedno loše seksualno iskustvo gdje je bilo skakanja, j...., i tada ju je dragan prevario, a ona ga je otjerala toj drugoj ženi.
Cupa, cupa, zumba, zumba
- u svakoj pjesmi mora biti i dašak duhovitosti. Ovo je taj trenutak.
Sijeno, slama, sir, salama
Cikla nikla, cikla rikla
- ovo je skroz jasno, Severina želi reći da u Hrvatskoj postoji i sijeno i slama (što znači poljoprivreda, gospodarstvo, seoski turizam, konji, krave..), sir (ovce, krave, koze, pasanci..) salama (mesne industrije diljem Hrvatske koje nisu podložne zarazama tipa trihineloza, salmonela ili kravlje ludilo), cikla nikla (imamo i povrće i voće i sve što život može pružiti.. također naglašava da ne hoda po vrtu u štiklama tako da bi mogla cikli omogućiti nesmetani rast i razvoj, vrlo je plemenita i darežljiva) cikla rikla (ovdje ipak spominje odnos života i smrti.. cikla se rodi, ali iako nije umrla od njene štikle, cikla će umrijeti... sve umire.. sve što se rodi.. a tako i povrće.. ovdje pjesnikinja ima tužno lice jer je voljela tu ciklu..)
Afrika paprika
- kako li je plemenita ta naša Severina, osvrće se na glad u svijetu i govori svima kako je vrijeme da svi pomognemo gladnima u Africi. Pa makar i paprikom. Može i filanom.
Zlatan prsten tanki brčići....
- ovo je osobni trenutak pjesnikinje, njezin pečat cijeloj pjesmi, dokaz da je samo žena, iako voli i ima štikle.. Sanja o muškarcu s tankim brčićima koji će ju poljubiti pred oltarom nakon što joj je na prstenjak nataknuo zlatan prsten. O tome sanja svaka mala djevojčica, pa tako i Severina.
Nakon što sam analizirala pjesmu, vidite da je to zapravo umjetničko djelo, zar ne?
Dobro da nije Massimo pobijedio jer se u njegovoj "pjesmi" čak i pjeva.
Fuj.
