kuusoo

četvrtak, 15.02.2007.

Ljubav

Ljubav, ljubav, ljubav nas spaja
ljubav, ljubav, ljubav bez kraja

Ljubav, ljubav velika k'o more
u daljini zute lampe gore
ljubav, ljubav, ljubav spaja
ljubav, ljubav, ljubav do jaja

Ljubav, ljubav...

Ljubav, ljubav, genijalni nemir
prava ljubav ogromna k'o svemir
ljubav, ljubav, ljubav spaja
ljubav, ljubav, ljubav do jaja

Ljubav, ljubav...

Eto, prođe i taj dan... Pa i nije bio tako loš. Šta sad ako inače zimi na Stradunu nema kučka, a sad se parovi drže za ručice; on se skockao, a ona drži crveni saket (vrećicu) sa nepoznatim sadržajem unutra i lijepu ružu zamotanu u celofan da prije crkne.
Zajebavam. Nije mi Valentinovo uopće napeto, ja bih htjela imati ponovno onu osobu koju ću moći stalno gliti i ljubiti. Pogotovo grliti. Obožavam gliti i biti grljena. Tada se osjećam sigurno, ispunjeno (a i u većini slučajeva mi je hladno, pa se onda osjećam i toplo:). Zagrljaj i poljubac mi puuuno znače... Osjećam da u sebi imam ljubavi koju želim dati. Bez obzira na Valentinovo, to je ono čemu svi (više-manje; neki to + sex) težimo. Da ne postanem pekmez- Inače moje Valentinovo 2007. : s Kazuhirom u šetnji, nismo se dugo vidjeli pa smo pričali puno, zajebavali se na račun zagrebačkih konduktera- on je bio dva puta na sudu zbog njih i nijednom nije platio 1500 kn jer su oni bili grubi (prepatio duševne boli). Ala je ta sutkinja širokogrudna.
Svakako, moj Kazo mi poklonio dva prelijepa tulipana i jednu naušnicu u obliku ruže. Pa smo i mi izgledali kao hepili in lov jer sam i ja ko i zaljubljenice paradirala s tim cvijećem. To je bilo popodne kad smo išli šetati moju kuju Miju [ajme imena- neću komentirati: kučka mi se zove Mia, nekad nas mama zamjeni, pa može da se zove i Đina. Kroz godine sam se pomirila s činjenicom da je Đina inače uobičajeno ime za kučke. S nekim se upoznajem i to bude ovako:
X: "Ja sam Pero".
Ja: "Ja sam Đina".
X: "Kako?"
Ja: "Đina".
X: "A, tako se zove moj kučak koji je krepao".
Ja: (super, još jedan, počet ću zapisivati) ], a naveče u kino: Djelatnik mjeseca- ništa extra, ona Jessica Simpson me iritirala s proljevastim glasom, povremeno se nasmiješ i sve proteče ok ako se s vremena na vrijeme podsjetiš da su ti karte besplatne- onda procjena filam čak i nije relevantna.

Imam neku izraslinu tj. puhicu na vrhu jezika. Došla mi je ima dva dana i tako me nervira- boli, ne može se iscjediti (fala bogu, zamisli ono bijelo u ustima :)...
Samo mi još fali da dobijem afte. U mene uvijek neki ekstremi- probavna sranja, puknuti mišić od izvođenja Flashdancea, noktom otkinut madež kraj sise (narastao je ponovno), nakrhnuti zub od pohlepe za knedlama sa šljivama... Veselo je meni u životu.

15.02.2007. u 05:35 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?




"Srčan je onaj koji poznaje strah, ali njime gospodari:
vidi bezdan, ali ga gleda s ponosom".
Nietzsche



"Bijaše jedno od onih bića rođenih za veličinu jedine ljubavi,za pretjeranu mržnju,apokaliptičnu osvetu,za najuzvišenije junaštvo"

Voljeti toliko da postaneš besmrtan od ljubavi,
da s drugima postaneš velik, svaki predmet gledati kao posljednji,
jednako polagati ruku na cvijet i na rame prijatelja,
ne vraćati se, ne stajati, ali ne gubiti...
V. Gotovac


"SNAGA MISLI
Pazite na svoje misli, one postaju riječi.
Pazite na svoje riječi, one postaju djela.
Pazite na svoja djela, ona postaju navike.
Pazite na svoje navike, one postaju karakterne osobine.
Pazite na svoj karakter, on postaje VAŠA SUDBINA".


Odlučio sam samostalno proživjeti iskustvo radi iskustva, prikupiti ga u svoju nutrinu… sve radosti i tugu svijeta Robert Park



Eccentricity is not, as dull people would have us believe, a form of madness. It’s often a form of innocent pride



"Nikad ne gledaj unatrag, sjeti se da se, u najčarobnijim legendama, onaj koji pogleda natrag pretvara u kip od kamena ili od soli."

Memoari ruže


“Opojen treba uvijek biti. U tome je sve: početak i svršetak mudrosti. Da ne osjećate strahovit jaram Vremena, koji vam tišti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez odaha opajati.
A čime? Vinom, poezijom ili krepošću - kako vam drago. Ali opajajte se.
Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palače, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo već malo popustilo ili sasvim prošlo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve što bježi, sve što jeca, sve što putuje, sve što pjeva, sve što zbori, pitajte koliko je sati. I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura odgovorit će vam: "Čas je da se opajate! Da ne budete mučenici i robovi Vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepošću - kako vam drago."

Charles Baudelaire