utorak, 13.02.2007.
Kreten Io
Ajme, kako sam nesposobna. Cijeli dan (uz male pauze- na faksu 3 sata, trčanje na wc i po hranu) pokušavam uploadati slike na ovaj moj blog i neće li ga neće! Zašto sam tako smotana? Zašto se uopće nerviram? Pa ne nerviram se. Samo pokušavam shvatiti.
Pisala sam Žutoperki pa zvala Kikija...ali nema spasa.
Sve jednom dođe na svoje pa ću tako i ja naići jednom na jednu dragu osobu koja će sjesti sa mnom za kompjutor i fino mi to pokazati. Stvarno sam pokušala i još uspjela sliku staviti na internet, ali onda neće na blog. Možda mi ne valja kompjutor za te stvari? Možda mi to nešto za to fali. Sigurno je to 
Uglavnom, jutros me majko probudila histerično i priopćila mi "sretnu" vijest: Nema ti više Zagreba! Ja šokirana. Nije neko buđenje. No nisam ja zapravo sad bitna: dogodila se nesreća kod Opuzena. Fakat strašno. Poginula je jedna cura koja je išla na moj faks. Strašne se stvari događaju svakodnevno. A ljudi svejedno kukaju i vječno se žale. Tako nam je malo potebno da budemo sretni, a najčešće nam baš To nedostaje. Mi izmišljamo probleme i situacije u kojima od sebe činimo paćenike...a tako je sve jednostavno: živjeti svaki dan kao da je posljednji- već je klišej, znam. Živjeti i svemu se diviti je tako lijepo. Ja to prakticiram. I zato sam sretna osoba.
Volim se zezati svakodnevno, ali sam isto tako grozno osjećajna (što nije uvijek +) i ne mogu ne misliti o svemu tome što se događa oko nas. A ne dopire do nas. Tako mi je žao zbog svega što se događa, zbog ove nesreće... a ja ne mogu ništa učiniti...
Bila sam sinoć s prijateljicom u kinu gledati Krvavi dijamant- prvi put otkad nam je Šuje dala kulturne iskaznice i k vragu i sve to kad nakon po ure ne možeš više pratiti film jer ti se crv u guzi pomamio od neudobnosti. Film nije loš, ali me boljela kičma i srećom pa mi je utrnula guzica te nisam osjećala da i ona boli. Vrat držati uspravno mi postalo teško tako da sam se ja akomodala na sjedalo ispred- prebacila noge naprijed, ALI su se onda oni iza žalili da ne vide od mojih stršećih nogu. Da. Mala sam pa se noge ne presaviju preko sjedala ispred nego malko strše. Pa što! Neka strše. Imam lijepe noge. 
Draško! kuusoo=mašta. Svaki post završava obraćanjem Tebi, Mala :)!
Naokolo svud je snijeg,
sunce sja, ali je zima.
Plivat ode mali Lino,
jer bazen toplu vodu ima.
Oborio on bi rekord,
brz bi bio k'o raketa,
a ustvari pliva sporo:
obruč mu pri tome smeta.
