ponedjeljak, 12.02.2007.
Jopet doma :(
I eto me u Graaadu. Dopeljala se nekako u onom busu. Ma, zašto da sad krenem kukati i pljuvati po busu kad mi je bilo bolje nego u avionu! Lijepo sam se u 22:30 nažnjopala krekera od 300 g (jela sam do ponoć i ostrugala pola nepca) i zakrmila... Kad u 4 stajemo u Splitu i mene pokuša preskočiti neki smotani krampus (doduše, raskečila sam se preko tri sjedala) i zapne o moje noge pa ljosne na pod s mojim nogama dok se moja glavica NJEŽNO prislonila o ono željezno sranje sa strane od sjedala (znate ono želejzno? ono.) Imam malu čvorugicu, ništa zato. Svakako, nastavila ja spavati nakon što sam na fin način objasnila tom Karmelu ili nešto iz Metkovića da su 4 ujutro i da bi ja spavala! A onda mene u 7 netko po ramenu : tup-tup: policija. Granica. A ja ne znam đe sam. Pa je cijeli autobus ( cijelih 6 ljudi kontajući vozača) čekao da ja nađem osobnu- našla je, ali me ovaj nekako sumnjičavo gledao- biće jer slika na osobnoj izgleda ko čombo, a ne ko čovjek. Nije valjda da zauprave izgledam ko čombo?! 
E, Zagreb- Grade, zbogom i dobro mi stoj!
Baš je bilo dobro. Dobro ko dobar dan. Volim puno svoju Barbaru i baš bih voljela da je muško. S njom je lijepo i kad čovjek šuti...
Klizanje mi je bilo zakon- tako smo prirodno smotane, ali "srećom" su naišle neke dvije tipčine sa Strojarstva i ljubazno se ponudile da nam pomognu. E, fino, ali onda ih se ne možeš kasnije riješiti. Bili bi pošli s nama u Barbarine tetke na tuširanje da smo ih zvale. A jadna ta teta Vedrana- žena je stara već, a nas dvije dođemo i zaseremo cijelu banju jer je tuš u raspadu pa štrca svugdje osim gdje treba (po našim nagim tijelima). Jučer ujutro sam imala cijelu proceduru s tuširanjem jer nismo išle u Tetke. Digla se u 7 pa ugrijala dvije teće vode- od gada nisam stala u kadu nego u neki mali lavor plavi i krenulo zalijevanje- prvo glava- pa nasapunaj- na neće da se nasapuna jer se kosa upljesnavila što je nisam 5 dana prala- pa amo isprati- nestade tople vode iz teća- amo hladnom- jodle huhu... I isprala glavu hladnom vodom nadajući se da neću dobiti upalu mozga. Pa odo po još teća vode za tijelo- to sam nekako bolje izvela jer nisam imala zavorene oči pa sam vidjela kud polijevam. U 9:15 je "tuširanje" bilo gotovo. I onda ja kažem za sebe da bih voljela živjeti u Srednjem vijeku.
Vani sam bila u alavija izlasku ("alavija izlazak"- doma ne prije 4) samo dva puta. U četvrtak i subotu- u četvrtak me luda Marijanko napila medovače i sutra ujutro sam imala probavne smetnje. Tu veselu veče sam koplala prugu s nekim bauštelcima u Ilici- došla ja njima i kažem :
Ja: "Dobra večer, ja sam novinarka (?) i imam neka pitanja za vas".
On(i): "Reci"
Ja: " Što tu kopate?"
Oni(i): "Kopamo".
Ja: "A što?"
On(i): "Za veću plaću koju će nam Bandić dati" (jel to odgovor na ŠTO kopaju?)
Ja: "A zašto žene ne kopaju?"
On(i): "Evo ti pa kopaj" (Kiki, jel smiješno :)
Ja uzela lopatu i kopaj, Peka crkava od smijeha, a Marijana i ostali me nisu ni čekali da iskopam, prokopam (ne)što. Dundi radnici su mi rekli da malo lakše to radim da ne probijem kanalizaciju. I ja kopala. Došo tramvaj pa su me uljudno zamolili : MIČI se s pruge i dogovorili se da ću u gluho doba noći doći nastaviti.
Onda se zezala u nekoj čevapdžinici (kako se ovo piše?!) s dundom trgovcem oko kebaba- ono goveđe meso što se vrti po zraku. Nije vam to higijensko- rekla sam mu- jer stojite mu preblizu pa dahćete u to. Policajci su čekali svoju porciju- ovaj do mene je bio ko onaj Robert iz Svi vole Raymonda i mrko me gledao. Mrk mu bio kebab.
Ples, ples, ples. To je moja zabava. To mi je obećao i Kiki idući put kad dođem- on, Antonio (Kikijev Miško) i ja idemo tancati. Jel' da, Kikiloooo?!
Idem ja niti za mjesec dana OPET gore. Moram ići na Bundek OPET- oduševila sam se, nego nisam imala nego sat vremena za igru pa nisam stigla isprobati sve ljulje i klackalice i tobogane i nješto za pentranje i još svašta nešto. Ja bih ponovila ovih tjedan dana OPET...
Puno sam sretna. Imam faks u 14 h što mi sreću malo ugnjetava, ali samo pinkicu.
Happy me 
Idem raspremiti smrdljivu torbu, baš čadi. Otvorila sam je i ostavila da isparava u sobi. A ne bi da mi nije dosta onih miomirisa u busu koje su dragi Gospićani ispuštali- od Zagreba do Gospića. I još su se cerili sami sebi i svojoj domišljatosti da udave cijelih 6 ljudi u busu.
E, Kiki, hvala na komentarima, volim vidjeti "Medo", ali te molim da me izbrišeš s svog popisa blogova koje posjećuješ. To mi je presing. Ne pitaj ništa, nego me, bolan, izbriši 
A ti, Draško, JA psujem!? Gdje, molim te? Što? Ne laprdaj :)...
Al ti si meni čudno draga, to znaš, jer si ti moja Čudakinja... i kad sam rekla da su mi klasičari gore nisam tebe posebno izdvojila kao klasičarku koja je dolje : tebe gledam ko Individuu i nisi mi klasičar jer je to skroz nebitno :). Ni oni mi nisu samo klasičari, ali ih je gore više pa ih strpaš u jednu vreću, a ti Ođe JEDNA :)...
Sad će me Kiki udaviti!
