Tko se boji rada još?

Trenutačno je, ako ćemo vjerovati podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Republici Hrvatskoj 289 004 nezaposlenih ljudi. To i ne čudi jer već godinama broj nezaposlenih raste. Do posla je teško doći. S tim će se složiti i oni koji već rade, a posebno oni koji su u potrazi za poslom. Ipak, primijetili smo da nismo zapali samo u financijsku i gospodarsku krizu, zapali smo i u krizu – duha. Vođeni tom činjenicom, postavili smo pitanje – ima li posla dovoljno, ali nedovoljno zainteresiranih radnika?

Naravno, nećemo reći da nitko neće i ne želi raditi, ali da postoji određeni broj ljudi koji u ovakvim teškim vremenima biraju, dakako da postoji.

Je li to opravdano? Trebamo li se zaposliti na prvom radnom mjestu koje nam se nudi ili trebamo čekati "savršeni" posao?

I koliko je u redu čekati na jedan "savršeni" posao?

Naime, ako mislite da pretjerujemo, zamislite da već sutra ostanete bez novčanih prihoda. Biste li prihvatili (makar privremeno) posao koji smatrate manje vrijednim? Ego, nažalost, počne raditi baš onda kad ne treba. Tako pri izboru posla ljudi često navode kriterije:dovoljno dobro plaćen, tjelesno lagan, umno lagan. U prijevodu, gledaju u savršenstvo, dok s druge strane, za tjelesne poslove se nema snage, a za one umne – pameti…htjedosmo reći sposobnosti.

Trebamo li snositi posljedice loših moralnih i političkih odluka? Ne trebamo, ali ipak ih svi skupa snosimo.

Želimo se vratiti pokoju godinu unazad kada se život činio poprilično jednostavnijim. Oslobođen od mrskih riječi kao što su: budžet, posao, švicarac, računi... Iako je, zapravo, danas luksuz imati posao, većini njihov P. izaziva grč u želucu.

Što se to događa s ljudima, s velikom većinom, nije poznato. Još je manje poznata činjenica otkada je postalo sramotno imati posao. Iako nas, ljuti činjenica kako će ljudi s fakultetskom diplomom, među kojima ćemo i mi biti jednoga dana, raditi za mizeran novac prvih godinu dana, no... Iskustvo je na cijeni i valjda će nam se ono isplatiti.

Naime, ne znamo što je gore - imati posao koji ne volimo ili ne imati posao uopće. Jesu li oni koji odbijaju posao sanjari koji žele posao iz svojih snova ili čisti glupani koji ne shvaćaju kako se, eto, ovoga trenutka ipak moraju zadovoljiti s nečim što nisu sanjali?

Ovo nikako nisu vremena za opuštanje - i još dugo neće biti. Ipak, u vremenu negativnosti koje vrebaju sa svih strana i koje ne možemo izbjeći, treba ostati pozitivan, zasukati rukave i raditi. Netko je rekao da rad oslobađa, i nije daleko od istine. Vrijeme ladanja je, na žalost svih nas, završeno.

Oznake: posao, karijera, Gospodarstvo