Pula: prvi grad u svijetu certificiran prema načelima društveno odgovornog poslovanja!

ponedjeljak , 25.01.2016.

Iako su gradovi diljem svijeta prepoznali važnost društveno odgovornog poslovanja, niti jedan grad u svijetu nije bio certificiran prema njegovim pravilima. Grad Pula je, u svom dosadašnjem radu, prepoznao i prihvatio vrijednosti društveno odgovornog poslovanja te ih već godinama konstantno ugrađuje u svoje poslovanje. Dokaz tome jest činjenica da je Pula još 2009. godine uvela sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008, a 2011. započeto je uvođenje sustava upravljanja informacijskom sigurnošću prema normi ISO 27001. Pula je najveći grad Istarske županije i administrativni je centar Istre još od rimskog doba. Danas ima status velikog grada; organizirana je u šest odjela i dvije službe, a ima 184 zaposlenika.

Nakon obavljenog certifikacijskog audita, gradska uprava Grada Pule je u jesen 2014. dobila certifikat za sustav upravljanja društveno odgovornim poslovanjem prema normi IQNet SR-10, koji sadržajno odgovara standardu ISO 26000. Do tog trenutka samo su 63 tvrtke u svijetu uspjele ostvariti takav pothvat – od čega niti jedna lokalna uprava niti državna institucija. Grad Pula je prvi grad u svijetu koji je službeno certificirao svoju orijentaciju prema DOP-u. Ovim certifikatom, dobivenim od strane agencije, Pula dokazuje kako je organizirana i usmjerena k održivom razvoju i kako „ljudima i svijetu želi pružati više od prosjeka, samoinicijativno, svojim sredstvima, planski i sustavno“. Želi još više izaći u susret skupinama prema kojima je okrenuta i kojima služi . Činom certifikacije odaslana je jasna poruka i građanima i javnosti, i to ne samo u Hrvatskoj. Grad se ovime želi distancirati od uvriježenog mišljenja o funkcioniranju javnih službi, postaviti visoke standarde rada i ponašanja. Kako je poslovni sustav doživio značajne promjene, bilo je neophodno stabilizirati radikalno drugačiji način rada, a što se napravilo uvođenjem ISO 9001 sustava. Sljedeći je korak bila implementacija informacijske sigurnosti (ISO 27001) kako bi se od grešaka i zlouporabe zaštitio ne samo informacijski već i cijeli poslovni sustav, a na koncu i usluga građanima. Ipak, glavni dokaz organizacijske superiornosti i poslovne zrelosti jest čin certifikacije društveno odgovornog poslovanja prema IQNet SR-10 normi. Usvojena je Politika upravljanja sustavom DOP grada Pule, donesen Etički kodeks, identificirani su i ocijenjeni dionici i njihova očekivanja, proanalizirani zakonski zahtjevi i usklađenost s njima. Sačinjen je i Akcijski plan društvene odgovornosti u 13 točaka. Zanimljivo je spomenuti da je, iako to nije bilo obavezno, izrađen i nefinancijski godišnji izvještaj o radu sukladno smjernicama G4 – Global Reporting Initiative, što omogućuje praćenje i ocjenu napretka u DOP-u. U sklopu samoga projekta, Grad Pula postao je članom svjetske mreže odgovornih subjekata – UN Global Compact . Riječ je o inicijativi Ujedinjenih naroda za uvođenje društveno odgovornog poslovanja. Pokrenuta je 2000. godine i danas je najveća takva inicijativa koja okuplja preko 8000 korporativnih dionika iz preko 135 zemalja diljem svijeta, a koja se temelji na 10 osnovnih načela iz područja ljudskih prava, prava radnika, okoliša i borbe protiv korupcije. Ovaj pozitivan primjer Pule slijedio je i Grad Dubrovnik koji je također nedavno postao članom Global Compacta.

Veličina svega ovoga je u tome što je gradska uprava napravila kvalitetne pretpostavke za direktan i konkretan pozitivni utjecaj na svoju sredinu. Prema viziji, Grad Pula želi biti sve poželjnijim mjestom za život i rad ljudi – pa su sve ovo koraci koji ka tome neminovno vode. Nakon što je je projekt certifikacije završio, u gradskoj je upravi opet osviještena ona poznata maksima: biti društveno odgovornim je putovanje, a ne odredište.

Oznake: Gospodarstvo, ekonomija, Društveno odgovorno poslovanje, DOP, pula, Hrvatska

Tko se boji rada još?

ponedjeljak , 11.01.2016.

Trenutačno je, ako ćemo vjerovati podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Republici Hrvatskoj 289 004 nezaposlenih ljudi. To i ne čudi jer već godinama broj nezaposlenih raste. Do posla je teško doći. S tim će se složiti i oni koji već rade, a posebno oni koji su u potrazi za poslom. Ipak, primijetili smo da nismo zapali samo u financijsku i gospodarsku krizu, zapali smo i u krizu – duha. Vođeni tom činjenicom, postavili smo pitanje – ima li posla dovoljno, ali nedovoljno zainteresiranih radnika?

Naravno, nećemo reći da nitko neće i ne želi raditi, ali da postoji određeni broj ljudi koji u ovakvim teškim vremenima biraju, dakako da postoji.

Je li to opravdano? Trebamo li se zaposliti na prvom radnom mjestu koje nam se nudi ili trebamo čekati "savršeni" posao?

I koliko je u redu čekati na jedan "savršeni" posao?

Naime, ako mislite da pretjerujemo, zamislite da već sutra ostanete bez novčanih prihoda. Biste li prihvatili (makar privremeno) posao koji smatrate manje vrijednim? Ego, nažalost, počne raditi baš onda kad ne treba. Tako pri izboru posla ljudi često navode kriterije:dovoljno dobro plaćen, tjelesno lagan, umno lagan. U prijevodu, gledaju u savršenstvo, dok s druge strane, za tjelesne poslove se nema snage, a za one umne – pameti…htjedosmo reći sposobnosti.

Trebamo li snositi posljedice loših moralnih i političkih odluka? Ne trebamo, ali ipak ih svi skupa snosimo.

Želimo se vratiti pokoju godinu unazad kada se život činio poprilično jednostavnijim. Oslobođen od mrskih riječi kao što su: budžet, posao, švicarac, računi... Iako je, zapravo, danas luksuz imati posao, većini njihov P. izaziva grč u želucu.

Što se to događa s ljudima, s velikom većinom, nije poznato. Još je manje poznata činjenica otkada je postalo sramotno imati posao. Iako nas, ljuti činjenica kako će ljudi s fakultetskom diplomom, među kojima ćemo i mi biti jednoga dana, raditi za mizeran novac prvih godinu dana, no... Iskustvo je na cijeni i valjda će nam se ono isplatiti.

Naime, ne znamo što je gore - imati posao koji ne volimo ili ne imati posao uopće. Jesu li oni koji odbijaju posao sanjari koji žele posao iz svojih snova ili čisti glupani koji ne shvaćaju kako se, eto, ovoga trenutka ipak moraju zadovoljiti s nečim što nisu sanjali?

Ovo nikako nisu vremena za opuštanje - i još dugo neće biti. Ipak, u vremenu negativnosti koje vrebaju sa svih strana i koje ne možemo izbjeći, treba ostati pozitivan, zasukati rukave i raditi. Netko je rekao da rad oslobađa, i nije daleko od istine. Vrijeme ladanja je, na žalost svih nas, završeno.


Oznake: posao, karijera, Gospodarstvo

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.