Dan prije ove izložbe, izložba koju smo posjetili nosila je klasičan naziv retrospektiva. No težnje ove izložbe je, kako sam naslov kaže, bio da se ne prikaže klasično kronološki poredan stvaralaćki opus, nego slojevitost umjetnika koji stvara ta djela. Zato je izložba umjesto kronološki složena u poglavlja kao što su Gorgona, Ukidanje perspektive, Izvolite prisustvovati itd. Riječ je o Josipu Vaništi, prilično osebujnom, ali i dalje vrlo aktivnom umjetniku, još uvjek stvara umjetnička djela, a 89 godina mu je tek.
No krenimo na izložbu,za početak sa nekoliko njegovih ranih radova, koji su mi se naravno na jviše svidjeli.
No najveći opus ovoga umjetnika vezan je za grupu "Gorgona", neformalnu skupinu umjetnika osnovanu 1961, a koje je vezala ljubav prema apstrakciji.
Jedno remek djelo iz te faze:
S obzirom na to da sam umjetnički primitivac i nazadnjak te gajim posebnu averziju prema apstrakciji i opčenito suvremenoj umjetnosti, vjerojatno očekujete da arsenal pljuvanja po ovim uratcima. No upravo suprotno, ova djela su mi se na neki način i svidjela. No ne zbog toga što vidim u njima neko posebno umječe (što je najbolje od svega, ove crte su izrađene ravnalom). Ne znam dali je to bila i autorova namjera, no ja u tim slikama vidim totalno sprdanje sa suvremenom umjetnošču, a možda i sa umjetnosti opčenito. A to bi moglo pretstavljati i kraj umjetnosti, jer veće apstrakcije od povlačenja ravne crte mislim da nema.
Posebno su zanimljive i slike tekstom. Slike naime nisu naslikane nego opisane riječima.
Umjetnička akcija "Povrtak prirodi":
Priča ide tako da je gorespomenuta grupa umjetnika odnjela sliku u šumu na Jelenovcu te je ostavila na par dana u šumi, da bi kad su se vratili, našli neke klince kako se sanjkaju na njoj.
Još neki uradci:
Knjiga u prvom planu je Vaniština zbirka pjesama, a djevojče u pozadini pazi da se netko ne popikne na instalaciju.
Ovo djelo ispod se zove posveta Manetu. Ne znam što točno predstavlja, ali stolica mi se sviđa:
ISve u svemu, mogu reći da mi se ova izložba čak i sprilično vidjela. Ne šalim se. No ne smatram ove izloške kao umjetnička djela, prije kao kritiku umjetnosti, kao neku vrstu kontre, A inače volem stvari koje su kontra i koje su "posebne" tj, lagano uvrnute..
SIguran sam da ima i dijametralno suprotnih mišljenja od mojeg, no svakako vrijedi pogledati izložbu. Ovo što sam prikazao ovdje je samo jedan mali dio od onoga što možete vidjeti do 16. lipnja.
Pozdrav,
Miroslav
|
