24. travnja bio je zaista bogat dan što se kulturne ponude tiče. Te smo večeri posjetili 3 otvorenja izložbi, i Izlog suvremenog zvuka u SC-u. Krenuli smo s retrospektivom Kuzme Kovačića, nastavili s brzo okinutim fotografijama Slavice Subotić – MacCormick, pa izložbom djela Marijana Jevšovara, a završili oprugama.
Krenut ću od kraja.
U SC-u je tu večer otvoren Izlog suvremenog zvuka, niz događanja prema kojima sam od samog početka bila izrazito skeptična obzirom da „suvremeno“ i „eksperimentalno“ nisu baš na listi omiljenih mi pridjeva kad je riječ o opisu umjetnosti. Obzirom da smo stigli relativno kasno, većina događanja je već završila, pa smo posjetili izložbu koja je otvorena u MM centru nešto ranije tu večer. Riječ je o izložbi grafičkih partitura i šahtofona Damira Bartola Indoša. Nije mi bio poznat, pa sam ga guglala i saznala da je riječ o profesoru filozofije koji je čitav život posvetio umjetnosti, suvremenoj, u svim oblicima. Obzirom na moju averziju prema istoj, nije ni čudo da mi nije bio poznat.
Kako izgledaju grafičke partiture? Raznobojni jednakostranični trokutići okrenuti jednim vrhom prema gore ili prema dolje, s upisanim brojevima unutar svakoga. Šahtofoni su metalni kosturi, olupine starih peći ili čega već, unutar kojih se nalaze opruge različitih konstanta elastičnosti (profesionalna deformacija, pardon) koje posjetitelji trebaju zatitrati, i sami proizvoditi zvukove. Okušali smo se u stvaranju glazbe, no sumnjam da nas čeka neka blistava glazbena karijera. Doduše, možda ima veze i s činjenicom da šahtofoni vrlo uspješno proizvode samo buku. Što se partitura tiče, pitali smo djevojku koja je čuvala tu izložbu, može li nam objasniti kako to funkcionira, rekla je da nema pojma. Vjerujem da taj koncept ima nekakvog smisla,no mi ga nismo uspjeli dokučiti. Ponovno djelo suvremene umjetnosti bez objašnjenja. Mislim da smo mogli i bolje iskoristiti vrijeme.
Nekoliko šahtofona
Prije toga posjetili smo izložbu “15 godina poslije” u galeriji Forum. Izložena su bila djela Marijana Jevšovara, umjetnika koji je prije 15 godina preminuo, a iste je godine i imao posljednju izložbu, također u galeriji Forum. Izložene su slike (uglavnom apstraktne) i nekoliko crteža.Unatoč činjenici da mi apstrakcija nije baš mila, slika koja me se najviše dojmila s te izložbe bila je baš apstraktna, pod nazivom “More”. Ne znam zašto, al eto, jednostavno mi je sjela. Što se ne bi moglo reći za većinu izloženih djela. Primjerice, 3 poteza flomasterom (znate ono kad vam olovka prestane pisati, a znate da ima još tinte, pa šarate njome po papiru dok ne propiše opet?), ili crno platno sa slojem boje ili čega već, ali što podsjeća u najboljem slučaju na grumen blata zalijepljen na platno. Mene je, doduše, asociralo na nešto drugo, no mislim da ne bi bilo baš pristojno tako opisivati nečije djelo. Onih par realističnih slika u moru apstrakcije nije me se baš dojmilo, iako je Miroslav, frik za željeznicu, bio oduševljen slikom teretnih vagona. Sve u svemu, meni izložba nije sjela, no ukoliko volite apstrakciju, moglo bi vam se svidjeti. Imate vremena do 25. svibnja. Galerija Forum nalazi se u Teslinoj 16.
U Galeriji Klovićevi dvori u sklopu serije “Snapshot” otvorena je izložba brzo okinutih fotografija Slavice Subotić – MacCormick, pod nazivom “Šuma”. Obzirom da smo nekoliko dana prije ove izložbe posjetili otvorenje jedne druge izložbe iste autorice, koja me oduševila, imala sam velika očekivanja. I razočarala se. Izložene fotografije bile su mutne (shvatljivo), no čak se i našlo nekoliko interesantnih, zbog boja i obrisa. Ali zaista ništa spektakularno niti pamtljivo. No, u usporedbi s onim što je uslijedilo nakon (a ja sam vam opisala iznad), ova izložba nije bila baš tako loša. Samo je moglo biti i bolje. Izložba je otvorena do 5. svibnja, pa ju još stignete pogledati.
Evo, nažalost, danas nisam baš puno pozitivnog napisala, no to je samo moje mišljenje. Najbolje da sami provjerite slažete li se sa mnom ili ne.
Kuzma stiže u nekom od idućih postova.
Ostanite mi kul!
Ivana
|
