petak, 22.04.2005.

Provjereno i dokazano

Jedna moja frendica svojedobno je radila na nekom beckom sveucilisnom institutu koji je provodio testiranja raznih proizvoda u svrhu izdavanja dozvola za pustanje istih u promet, ali i dodatna testiranja koja su omogucavala proizvodjacima da na svoje proizvode stave onaj cuveni natpis klinicki ispitano, sto bi pak obican puk trebalo uvjeriti da se radi o superultramega proizvodu koji puca od kvalitete. Evo zgode koju mi je ispricala.

Jednog dana procelnik instituta, inace stariji gospodin koji nije imao valjda nijednu karakteristiku iz opce predodzbe o rastresenom profesoru, na polici svoje lokalne trgovine vidio je neki proizvod (nemojte me pitati koji, frendica mi nije rekla) koji mu se ucinio poznat, te ga je uzeo u ruke i detaljno promotrio. Naravno, prvo sto mu je upalo u oci bio je natpis ispitano na Sveucilistu u Becu i tada su mu se poceli okretati kotacici. Pa da, istina, to je testirano kod nas, ali taj proizvod NIJE prosao nijedan test osim onih najosnovnijih. Siroti profesor na posao je stigao sav uzrujan i odmah nalozio svojoj tajnici da vidi kad su tocno testirali to cudo i kakvi su bili rezultati. I, naravno, bilo je tocno onako kako se sjecao: proizvod je dobio jedva prolaz na najopcenitijim ispitivanjima, tj. na onima koja su dovoljna da ga se pusti u prodaju, no dodatna klinicka ispitivanja kojima se hvalio nije prosao.

I tako je profesor sjeo za telefon i nazvao pravnika Sveucilista. Kipeci od bijesa, objasnio mu je da postoji neka kremica ili sto vec koja si je na kutiju nalijepila natpis da je testirana u njegovom institutu, a on se dobro sjeca da nije zadovoljila i ima sve potrebne papire da to i dokaze.

Pravnik je takodjer zakipio od bijesa i Sveuciliste je krenulo u pravnu bitku s Industrijom.

Sto mislite, tko je, nakon vrlo kratke i neravnopravne borbe, pobijedio?

Pa naravno, Industrija.

A kako? Pa lijepo. Svaki proizvod koji je ikad bio ispitan u nekom elitnom laboratoriju, bez obzira na ishod, ima pravo pohvaliti se natpisom da je testiran, a to, pogotovo uz navodjenje imena laboratorija, zvuci odlicno. I uopce nije laz. Nitko, naime, ne tvrdi da je to ispitivanje rezultiralo prolaznom ocjenom. Samo lijepo pise da je bio na nekom testu. I to je to. Zato vecina proizvodjaca salje svoje proizvode na testiranja u razvikane institute i laboratorije i uopce ih nije briga kakav ce biti rezultat. Jer im je dovoljno napisati da su stvarcu testirali. A vama, kupcu, nitko nije kriv sto ste naivni i mislite da je sampon za kosu koji je ispitan bolji od onog koji nije.

Oni koji su prosli na tim ispitivanjima, naime, imaju na sebi natpis potvrdjeno, dokazano ili nesto tome slicno. Stoga cete na nekim kremicama vidjeti da su dermatoloski ispitane, dok je djelovanje nekih dermatoloski dokazano, iako se i o tim dokazima moze raspravljati (npr. dvotjedno mazuckanje dvadesetak zena prikazano metodom samoocjenjivanja, nes' ti egzaktne metode), no u tu pricu bolje da ne ulazimo. Barem zasad.

A kad smo vec kod ispitivanja kvalitete, u vecini europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, postoje razna drustva za zastitu potrosaca i nezavisni instituti koji ocjenjuju kvalitetu razlicitih proizvoda. I tako sam pred Uskrs citala o tome kako su to ocjenjivanje u Austriji prosli cokoladni zecici, koji ima najbolji omjer kvalitetne cokolade i cijene te opcenito kojim proizvodjacima cokolade je najbolje vjerovati.

Recimo, najobicnija Milka kotira izuzetno visoko, iako postoji prigovor da su lila zecici svake godine sve skuplji. Neke male i javnosti nepoznate firme pokazale su se kao odlicne proizvodjacice cokolade, a znate ciji je zlatni zeko, inace nezaobilazan na uskrsnom stolu prosjecne austrijske obitelji, apsolutno najlosije kvalitete? Vjerovali ili ne, Lindtov, koji je i s drugim proizvodima prilicno lose prosao na ispitivanju. Iako je cijenjen. I skup.

Ni prvi ni posljednji put da netko uspjesno prodaje ime. Oh, well.

Oznake: testiranje proizvoda

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31