petak, 15.04.2005.

Metamorfoza i besplatan odrezak

Podijelit cu s vama nesto sto je muzica i mene od srca nasmijalo. Tijekom boravka u Pragu svratili smo na pivicu u Svateho Vaclava, zgodan restac-kafic-pub na Vaclavskim namestima. Na stolovima su stavljeni papirnati podlosci ciji cu vam sadrzaj prevesti. Uzivajte!


Besplatan govedji odrezak od kilograma!
(ako ga mozete pojesti po nasim pravilima)

Nasa pravila: Ukupna tezina govedjeg odreska iznosi jedan kilogram i to nakon kuharske pripreme. Ako zelite srednje ili jace peceni odrezak, mozemo ga izrezati na komadice kako bi se dobro ispekao. Ako zelite sudjelovati u nasem natjecanju "Besplatan govedji odrezak", molimo Vas da konobaru kazete svoje ime te da mu date polog od 2000 kruna ili 70 eura.

Vas ce govedji odrezak biti zacinjen zacinima po Vasem izboru, pecen slabo, srednje ili jako i serviran s bilo kojim prilogom. Cim bude stavljen na Vas stol, pokrenut ce se mjerac vremena. Nasi ce konobari pozorno pratiti natjecanje, pazeci da sve bude prema pravilima. Natjecanje ce zavrsiti nakon cetrdeset minuta, kad ce sudac proglasiti pobjednika.

Ako uspijete pojesti cijeli odrezak za cetrdeset minuta i nista ne ostane u Vasim ustima, pobijedili ste. Mi cemo platiti Vas odrezak, a Vi cete platiti samo svoja pica. Takodjer imate pravo traziti da se Vase ime upise na plocu s imenima pobjednika.

Organizator natjecanja ima pravo koristiti sve fotografije snimljene za vrijeme jedenja odreska za svoju promidzbu. Ako ne uspijete pojesti cijeli odrezak za cetrdeset minuta ili prekrsite neko od pravlia natjecanja, vas polog bit ce zadrzan i morat cete platiti svoja pica. Broj natjecatelja tijekom jednog dana ogranicen je, a nase ce Vam osoblje dati tocne informacije.

Prekrsili ste pravila ako:
1. ne uspijete pojesti govedji odrezak za cetrdeset minuta;
2. napustite stol tijekom natjecanja;
3. vas odrezak ili bilo koji njegov dio pojede treca osoba;
4. umrete.

Dodatna pravila:
1. Posve ste svjesni zdravstvenih rizika ukljucenih u konzumaciju govedjeg odreska teskog jedan kilogram.
2. Ako umrete tijekom natjecanja, predstavnici naseg restorana za vrijeme Vaseg pogreba odrzat ce govor Vama u cast. Pogrebna svecanost bit ce snimljena i kasnije koristena za promidzbu naseg restorana.
3. Slazete se da vam, ukoliko umrete tijekom natjecanja, nas restoran smije staviti na grob nadgrobni spomenik u obliku govedjeg odreska na Vas trosak. Za eventualne priloge bit ce zaduzeni clanovi Vase obitelji, ako postoje.
4. Ako pobijedite, imate pravo dobiti fotografije natjecanja, ali restoran je vlasnik prava njihova koristenja, kao i drugih intelektualnih prava povezanih s Vasom borbom s odreskom teskim kilogram, a takodjer ima i pravo na snimanje filma pod nazivom "Barry Trottle i jednokilogramski govedji odrezak".
5. Svi koji tijekom ove godine pobijede kilogramski odrezak bit ce pozvani na zajednicko natjecanje na kojem ce biti dodijeljene brojne vrijedne nagrade. Prva nagrada bit ce pribor za klistir.



Ima li ozbiljnih kandidata, neka se uprizore u gorespomenutom restoranu na adresi Vaclavske namesti 39, Prag. I obavezno mi javite jeste li uspjeli izboriti bitku s mesinom.

Oznake: Prag

srijeda, 13.04.2005.

Ahoj iz Praga!

Kao sto vidite, bili smo u Pragu i kaj da vam velim - bilo je divno. Iako smo i muzic i ja tamo bili vise puta, dobro ga poznajemo i jako nam je drag, ovo nam je bilo prvo zajednicko putovanje u taj prekrasan grad, meni jedan od najdrazih ever. Sve je bilo potaknuto pozivom za sudjelovanje na jednoj konferenciji, kojeg je muzic dobio dva tjedna prije puta, tako da je tata radio, a mama i kcerkica su setale i trosile lovu. Ja bih rekla da je to prirodan poredak stvari, a vi?

Iako se na svojim putovanjima uvijek trudim odsjesti u nekom od manjih, lokalnih hotela u kojima se osjeca atmosfera grada, pa tako imam i svoj omiljeni hotel u samom sredistu Praga kojemu sam vjerna, ovaj smo put odsjeli u hotelu Corinthia Towers, vrlo lijepom i dobro uredjenom, ali za moje poimanje hotela ipak preglomaznom, jednom od onih koji su u svim gradovima isti ili barem slicni. Medjutim, moram priznati da je pogled na grad s naseg sedamnaestog kata bio zaista prekrasan i izvanserijski - na slici su vam to prozori tocno izmedju slova o i w u okomitom natpisu Towers.



Takodjer, lokacija hotela je divna - u Vysehradu, tek dvije stanice podzemnom zeljeznicom od sredista grada, tj. Muzeja na Vaclavskim namestima (ispricavam se zbog nedostatka ceskih znakova, no kao sto vidite, ne koristim ni hrvatske).



Iako prognoze, pogotovo na Weather Channelu, nisu bile optimisticne, vrijeme je bilo prekrasno, tako da smo uzivali u setnjama na suncu i vecerama na otvorenim terasama.

Buduci da smo svakog dana od dorucka do ranog poslijepodneva nasljednica i ja bile solo, odlucila sam je u tom terminu malo prosetati gradom i, naravno, pogledati sto ima u trgovinama, no malena je, kao pravi svjetski putnik od malih nogu dobar dio setnje hladnokrvno prespavala, pa je ponosna mama napravila cijelu seriju slika nazvanu asleep in Prague na kojoj se od dana do dana mijenjaju pozadine i oblekica, a nasljednica je u vrlo slicnim pozama (ima ona i budnih slika, bez brige). Tijekom setnje s radoscu sam primijetila da su u Prag stigli Mothercare i Next, dvije britanske trgovine u kojima ima prekrasne oblekice za malene. Medjutim, praski su trgovci jednako gramzljivi kao i zagrebacki: naljepnica s originalnom cijenom u funtama jako je dobro vidljiva, sto ih nije sprijecilo da je u ceskim krunama preracunaju za cak dvostruko vise, kao da su im kupci maloumni idioti. Ista praksa vlada u Marks & Spenceru u Zagrebu: na komadu odjece lijepo pise 15 funti, a u kunama je cijena i po cetiristo kuna! Mislim... Medjutim, mi smo ipak obavile kupovinu: tata je dobio svoje omiljene cajeve, assam i crni kenijski, kao i suvenir-majicu koju je zazelio, nasljednica je dobila tradicionalnu drvenu cesku hracku, a mama je opustosila police u Sephori. I svi sretni i zadovoljni.

Evo, da vas malo prenesem u suncanu prasku atmosferu proteklih dana. Do Opcinskog doma prosetali smo odmah po dolasku u Prag na kavicu i laganu veceru. Ta je prekrasna gradjevina za vrijeme socijalizma bila pretvorena u preuzasnu socrealisticku kantinu ogoljelih zidova, da bi je pocetkom devedesetih ponovno uredili po uzoru na stare fotografije. Danas je to mjesto bogate kulturne ponude s prekrasnim restoranom i kavanom. Kao sto vidite, stavila sam dnevne slike, jer nam nocne nisu pretjerano dobro uspjele.





Nema posjete Pragu bez kavice na Staromestskim namestima. Imale smo srecu - dan je bio prelijep, pa smo se uvaljale u prvi red stolica terase jednog zgodnog kafica, popile cappuccino, pojele vocnu kasicu i, pune energije, nastavile dalje. Necu vam uopce reci koliko me ljubazni konobar opalio za obican cappuccino i bocicu negazirane vode, no sjesti na taj prekrasan trg i uzivati u pogledu gust je koji se ne propusta i nije mi zao.







Krenete li prema Karlovom mostu, naici cete na dio trga na kojemu su standovi sa suvenirima ili tradicionalnim ceskim obrtima poput drvenarije, keramike ili starog oruzja.



Zapravo, jedini dio sredista grada koji nismo posjetili bili su Hradcani, jer su preuzbrdicasti za penjanje kolicima, a tamosnje stanice podzemne zeljeznice nisu opremljene liftovima. No, prosetali smo se obalom Vltave, presli Karlov most i na Maloj strani pojeli odlicne kolace.













Sim-tam

Ako odlucite ici u Prag autom i idete preko Beca, svakako vam preporucam da ne pratite putokaze za Prag, jer ce vas oni voditi lokalnom cestom sve do Jihlave i tek tada ukljuciti na autoput, sto, s obzirom na stalna ogranicenja brzine i voznju kroz seoca i gradove, traje li traje. Mnogo je bolje krenuti za Brno i ici na granicni prijelaz Breclav. U oba slucaja do ceske cete granice ici lokalnom cestom, no u prvom cete se slucaju jos satima vuci za raznim traktorima i bauljati po uskim cesticama izrovanog asfalta, dok cete u drugom vec dvadesetak kilometara od granice stici na autoput koji vas vodi direktno do sredista Praga.


Lova

Prag vec odavno nije povoljan grad u kojeg se ide u divlji provod sa sto maraka u dzepu, no zaista je nevjerojatno koliko svake godine postaje skuplji. Istina, jos mu treba dosta da dostigne London ili Pariz, no svakako racunajte na ozbiljniji trosak (osim ako niste tinejdzeri koji papaju pastetice na klupi u parku, sto je posve ok kad ste mladi-ludi). Medjutim, budite oprezni prilikom mijenjanja novca. Iako sve mjenjacnice bombasticno najavljuju fantastican kurs i mijenjanje valuta bez provizije, postoji dvostruki kurs: ako mijenjate manji iznos, izuzetno je nepovoljan, a ako mijenjate veci, dobit cete pristojniji iznos. Stoga bih vam savjetovala da svakako odjednom promijenite svotu koju mislite potrositi, a ne malo po malo. Sve trgovine i restorani prihvacaju kreditne kartice, tako da po tom pitanju nema beda.


Shop till you drop

Kaj da vam velim, u Pragu postoji sve sto postoji bilo gdje na svijetu. Meni je osobno bilo prilicno glupo gubiti vrijeme u trgovinama koje postoje u Becu, pa sam iskoristila priliku i malo obisla one kojih ovdje nema.

Sto se tice kozmetike necu vam preporuciti svoju predragu Sephoru, nego Botanicus, ceski brand neodoljive prirodne kozmetike. Svi su proizvodi ekoloski, netestirani na zivotinjama, bez stetnih dodataka i nepotrebnih konzervansa. Provjereno dobri.

Naravno, grad je krcat suvenirima. Amerima se moze podvaliti svasta, sto rado koriste lukavi trgovci koji prodaju sve sto podsjeca na komunisticku proslost Ceske, iako s njom nema nikakve izravne veze: babuske, majice s natpisima CCCP ili KGB i slicno. No, nezaobilazni su ceski kristal i porculan i sad cu ja biti vasa dobra vila i dati vam adresu najpovoljnije trgovine tim krasotama u cijelom Pragu. Naime, secuci gradom vidjet cete vjerojatno stotine trgovina kristalom i na izlozima gotovo svih pise da nude trajni popust od deset do trideset posto. Medjutim, ne zavaravajte se, ono sto nude najobicnije su cijene i nisu nimalo povoljne. Zato tek korak-dva od Staromestskih namesti, na adresi Male namesti 6, pod arkadama, postoji tvornicki ducan poznatih tvornica Bohemia i Thun u kojemu je stalni popust od punih pedeset posto. Nije to nikakva sminkerska trgovina koja radi do jedanaest navecer, nego vrlo skromno uredjen ducancic radnog vremena od deset ujutro do osam navecer u kojem vam se nitko nece upucavati ni smjeskati: sami razgledate izlozene stvari, na papiric napisete serijski broj, cijenu i kolicinu te ga date prodavacici, koja ce vam izabrano donijeti na blagajnu i zajedno s vama temeljito pregledati. Yours truly se ponovila za prekrasnu vazu i pripadajucu zdjelu za voce ne pretjerano klasicnog, ali ni premodernog, pomalo secesijskog uzorka.

Zelite li nesto opustenije suvenire, na raspolaganju vam stoje rukotvorine od drveta ili keramike, majice, kape, salovi, privjesci za kljuceve i ostatak turisticke ikonografije.


Hama-njama

Naravno, od silnog razgledavanja covjek ogladni. Naravno, vec spomenuti Obecni Dum ili Opcinski dom nezaobilazan je, a mozete birati zelite li posjetiti restoran i pojesti konkretniji obrok ili ste raspolozeni za nesto lakse uz kavu ili caj, sto cete dobiti u kavani. Cijene su gotovo jednake cijenama u beckim kavanama, sto znaci da nije jeftino, ali ni preskupo.

Preporucit cu vam samo jos dva mjesta, jednu slasticarnicu i jedan restoran, kako biste mogli i sami malo istrazivati.

Predjete li Karlov most, stici cete na Malu stranu. Prva ili druga ulica s lijeve strane zove se Lazenska i na broju 19 nalazi se Bakeshop Diner, ugodna mala slasticarnica i pekarna koju vode dvije izuzetno simpaticne mlade cure. Izbor kolaca nije velik, no izvrsni su; svakako vam preporucam da probate cokosmrt, odnosno death by chocolate, kako su ime kolaca prevele na engleski. Ako niste bas takav ljubitelj cokolade, muzic jamci da im je torta od sira odlicna. Cappuccino je ogroman, a cijene vrlo prihvatljive.

S druge strane Vltave, u blizini Opcinskog doma nalazi se minijaturni trg, najstariji u gradu, imenom Tyn, a na njemu (tocna adresa: Mala Stupartska 5/636) se pak nalazi restoran Metamorphis u kojem se moze odlicno pojesti za pristojnu lovu.



E, sad, ne bih ja bila ja kad ne bih imala pricu vezanu uz klopu u tom restoranu. Otkrile smo ga frendica i ja prije par godina, od tada mu se cesto vracam i ne mogu reci da sam u njemu ikad lose jela, a buduci da nam je bio usput, imao prekrasnu terasu i da se nalazi u divnom okruzenju srednjovjekovnih gradjevina, odlucili smo jednu veceru pojesti bas tamo. I tako, muzic naruci svoje, a ja svoje - peceno pilece i purece bijelo meso sa sirom s plemenitom plijesni te krumpirom s vrhnjem i mrkvicom za prilog. I stize meni nesto sasvim drugo: pecena teletina umotana u slaninu, u umaku od papra, sa sasvim razlicitim prilozima. Kad sam rekla konobaru da sam narucila skroz drugo jelo, toliko mi se ispricavao da mi je bilo zao sto nisam sutila i pojela obrok koji sam dobila. Sve dok nisam dobila ono sto sam narucila siroti je konobar hodocastio do mog stola, nagovarao me da popijem kavicu na njegov racun, a kad mi je donio veceru, samoinicijativno me pocastio bekerovkom, za bolji apetit, kako je rekao.

Iako nemamo obicaj posjetiti isti restoran vise no jednom unutar istog putovanja, nesto nam nije dalo mira i odlucili smo posljednji dan rucati u istom tom Metamorphisu a ja sam, ponovno suprotno svom obicaju, narucila isto jelo kao prosli put. Ovaj put nas je posluzivala prilicno antipaticna konobarica, koja mi je ubrzo donijela jelo, ponovno krivo. No, ovaj put nisam dobila nista fino, pa sam odmah pozvala konobaricu i objasnila joj da mi je donijela krivo jelo. Umjesto da se isprica, jer greska stvarno nije moja, ona se pocela svadjati, tvrdeci da sam joj prstom pokazala jelo koje mi je donijela. Pa sam joj lijepo objasnila da joj nisam nista pokazala prstom, jer nemam obicaj pokazivati prstom, buduci da se sasvim solidno sluzim govorom, a ona je ljutito odnijela moj tanjur u kuhinju. Moja nevoljkost da jedem servirano i svekoliki bezobrazluk bili su dobro naplaceni: najprije, na iduci sam obrok cekala preko pola sata, iako je terasa bila poluprazna, zatim, dobila sam osjetno manju porciju no prosli put i, konacno, konobarica mi je hranu ocito u prolazu dobro zapaprila, jer sam se na kraju rucka osjecala poput jednog od onih zmajeva koji rigaju vatru po Karlovom mostu.

Dakle, restoran vam toplo preporucam, no ako vas posluzuje debeljuskasta plavokosa konobarica srednjih godina s fudbalerkom, pazite sto i kako narucujete. Inace, prijevod natpisa na fotki je piletina s curryjem (a sto ste vi mislili?!).

Tekst ne bi bio potpun bez spomena pive. Vremena kad je toceni Budweiser u trendovskim lokalima kostao desetak kruna nepovratno su prosla. Sad limenka pive u samoposluzivanju kosta dvadeset do trideset kruna, a toceno pivo, uvijek izvrsno, u kaficima se i restoranima krece od pedeset kruna nadalje (radi lakseg racunanja, 28 kruna je jedan euro). Uglavnom se toci Pilsner i Budweiser, iako ponegdje ima i Gambriusa, Staropramena i drugih ceskih i uvoznih vrsta.

Oznake: Prag

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31