utorak, 07.12.2004.

Blazeno, divno neznanje!

Jeste li primijetili koliko ljudi oko vas ne zna stvari koje vi smatrate osnovnima i to im je skroz ok? Sad vi mozete pitati kaj je zapravo osnovno i kaj bi svaki covjek trebao znati i slozit cu se s vama: ne postoji nikakva cvrsta definicija, niti postoji neko znanje bez kojeg ne mozemo zivjeti. No, recimo da bi osnovnoskolsko gradivo trebalo biti nesto bez cega je jednostavno nepristojno otvarati usta u drustvu iole civiliziranih ljudi.

Zapravo je nevjerojatno kako se cesto i na zacudjujucim mjestima srecemo s totalnim rupama u ljudskim glavama. Jedna moja povrsna poznanica, inace uobrazena mlada gospodja s diplomom jednog ne-pretjerano-cijenjenog-ali-ni-skroz-loseg fakulteta sa Sveucilista u Zagrebu, odlicnim radnim mjestom, finom placom i tendencijom rasta statusa i primanja (citaj: za kojih deset godina mozda postane fina i potkozena dama), recimo, blijedo gleda na spomen imena Zorana Ferica i Miljenka Jergovica. Mislim, what the fuck?! Ne moras ih voljeti, ne moras cak ni imati njihove knjige na popisu procitanog gradiva, no ne znati barem imena dva najprodavanija, najprevodjenija i najnagradjivanija suvremena domaca knjizevnika koji su, usput budi receno, i kolumnisti u visokotiraznim casopisima, u mom je svijetu nedopustivo - imajte na umu da pricam o osobi koja zivi u Hrvatskoj, a ne u inozemstvu.

Ljudsko je neznanje, jednako kao i znanje, bozanski neograniceno. Ipak, mogli bismo ga, reda radi, podijeliti u nekoliko kategorija.


1. Ljudi

Spomenuti Feric-Jergovic primjer divan je primjer ove kategorije. Zatim slijedi lik jedne izuzetno iritantne provincijalke koja je svojevremeno nastupila na Milijunasu i napadno inzistirala da ju Tarik oslovljava s profesorice, iako je uporno izbjegavala njegove ponovljene pokusaje da definira cega je ona zapravo profesorica. Dakle, doticna je u jednom od svojih odgovora izmedju cetiri ponudjena spanjolska slikara trebala izdvojiti Goyu, a medju ponudjenima bio je Picasso. Profesorica je nevjerojatno dugo kimala glavom, trudila se ostaviti dojam da razmislja i tupavo naklapala sasvim netocne stvari o svakom pojedinom ponudjenom slikaru. Kad je stigla do Picassa, rekla je: A taj Picasso... Je l' on uopce slikar? Cak mi ni ne zvuci spanjolski.



2. Zemljopis

Jeste li skuzili da dobar dio Hrvata, indoktriniran visesatnim govorancijama pokojnog nam od-stoljeca-sedmog predsjednika zaista duboko vjeruje da je dio najstarijeg, najvaznijeg, najbozanskijeg od svih naroda, ciji si pripadnici, bitni za cjelokupni boljitak planete, naravno smiju dozvoliti da ni o kom drugom ne znaju nista i to iz jednostavnog razloga sto drugi nisu ni spomena vrijedni. Siroti ni ne slute da valjda nema naroda koji nema iste ili vrlo slicne nacionalne mitove, a sto je narod objektivno manje vazan, mitovi su mu snazniji i prisutniji.

I tako se mi velevazni spremno vrijedjamo kad neki stranac nije upucen u sitne zemljopisne pojedinosti o nama malima, no vecinom nam ne pada na pamet ni izdaleka se informirati o drugima, barem ne izvan dosega nazovipodataka koji su nam svakodnevno servirani preko medija. Tako akcijski filmovi postaju pouzdani izvor broj jedan za saznanja o Americi, Only Fools and Horses i slicne humoristicne serije mjesto su iz kojega se crpi znanje o Englezima, a povremeni istocnoeuropski izlet spijuna nad spijunima smatra se dovoljnim za stvaranje slike o bivsim sovjetskim republikama. Naravno da je smijesno moci razlikovati Litvu i Latviju, a znati imena njihovih glavnih gradova granici s perverzijom. Mislim, pa koliko dugo postoje te drzave? Nekih petnaestak godina. Pih! Da ne spominjemo Ukrajinu ili Bjelorusiju. Od tamo dolaze jeftine prostitutke i to je sasvim dovoljno znati.

Medjutim, nije nepoznavanje drzava i cijelih regija jedino sto vas, ni kriva ni duzna, moze zadesiti u razgovoru s nekom prepotentnom budalom. Recimo, lako je naici na ljude koji ne razlikuju Apenine, Pirineje i Peloponez. Osobno sam studirala s nekoliko primjeraka te vrste i s grudima ispunjenim ponosom objavjestavam vas da su svi do jednog diplomirali te sad cine onih dicnih osam posto probranih intelektualaca medju nama.

No, ni to nije najgore. Postoje ljudi koji nisu savladali cak ni imena nekih drzava ili zemljopisnih pojmova. Dakle, ne radi se o tome da brkaju dvije drzave, nego - iako su zavrsili osnovnu skolu, u kojoj se pouzdano barem spominje njihovo postojanje - nikad nisu culi za njih, pa preuzimaju, recimo, englesko ime. Primjerice, jedne cijenjene dnevne novine objavile su nedavno vijest o dogadjaju u njemackom gradu Cologne. Di je to, Cologne? Ocito im je stigla agencijska vijest na engleskom, kojoj dodajte glupu novinarku u kombinaciji s nesposobnim urednikom, koji nikad nisu culi za Köln. Nedavno sam u jednoj turistickoj agenciji u Zagrebu vidjela aranzman za Napoli. Naravno da je rijec o Napulju, e, al' to treba znat'.

Vrhunac bisera takve vrste provaljivala je inace slatkasta (eeeeeeeee, kad bi to bilo dovoljno za posao koji radi) Nensi Brlek, koja je obozavala reci da se nesto dogadja u Burgenlandu i da je burgenlandsko. E, pa nije, draga Nensi. Hrvatske rijeci su Gradisce i gradiscansko.

Da ne spominjem nacine na koje skvadra uspijeva izmasakrirati imena africkih i azijskih drzava. To nije za ljude.


3. Duge i komplicirane rijeci

Banalizirano bi pravilo glasilo: sto gluplji covjek, tim veca tendencija za upotrebom rijeci iz Klaica. Prekrasan primjer je svakako Ciro Blazevic, koji periodicki nauci skup od nekoliko stranih rijeci pa ih eksploatira u svakoj recenici koju izgovori. Nakon nekog vremena nauci novu skupinu rijeci, no prethodne zaboravi, jer ipak nije lako sve to drzat' u glavi. Istina, nije bas cesto da Ciro pogodi upucat pravu rijec u pravi kontekst, ali nemremo mu to zamjerit, kad vidimo koliko se trudi.

Simpaticno mi je kad se ljudi ne mogu odluciti kaze li se komformist ili konformist, ili pak kad misle da doticna rijec ima veze s komforom iliti udobnoscu. Tako je jedna mlada intelektualka, takodjer ponosna vlasnica diplome, vrlo cesto ponosno izjavljivala da putuje iskljucivo avionom, jer je preveliki konformist da bi se guzvala po vlakovima ili autobusima.


4. Latinske izreke

Rekla bih da je i ovdje primjenjivo pravilo iz prethodne tocke: sto je losijeg obrazovanja, tim je covjek spremniji javno se sramotiti pogresnom upotrebom latinskog. Mislim da jos nikad nisam cula nijednog klasicara kako se razbacuje mudrostima starih Latina, no automehanicara jesam.

Poznavala sam lika koji je obozavao govoriti omnius meus mekum porto i zaprepastene poglede koje je dobivao vjerojatno je pripisivao svojoj mudrosti kojom obara neuke obicne smrtnike. Znala sam i jednog koji je to tocno izgovarao, ali je mislio da se omnia mea odnosi na materijalne stvari i da izreka stoga oznacava beskucnika koji ima pinklec na ramenu i potuca se od nemila do nedraga.

Na zalost, koliko god razmisljam ne mogu se sjetiti gdje sam procitala (a rado bih se sjetila) recenicu u stilu kao sto kaze poznata francuska izreka "carpe diem"... Komentar je, vjerujem, nepotreban.

Uglavnom, krivo razmjestena slova ili apsolutno promasena upotreba nesto je sasvim uobicajeno kad je rijec o latinskim izrekama, ali one iz nekog nepoznatog razloga imaju misticno-privlacnu moc nad skvadrom koja zeli djelovati pametnija nego sto je.


5. Popularna kultura

Jeste li ikada primijetili da ljudi koji se vole hvaliti svojim klasicnim obrazovanjem ponosno isticu da nemaju pojma tko su Lou Reed, Nick Cave, Alan Ford, Adrian Mole, Rachel Green i jos mnogi, stvarni ili fikcijski likovi, za koje ste vi, dragi blogeri, sigurno culi.

Ponovno sam se sjetila jednog lika iz Milijunasa koji ne da nije znao izgovoriti The Beatles, nego nikada, pazite nikada nije cuo za Beatlese i jako se uzrujao zbog tezine pitanja koje ga je zapalo. A prica o tome kako se jedan nas cijenjeni predstavnik na Pjesmi Eurovizije javno izblamirao kad je izjavio da nikad cuo za Sex Pistols vec je legendarna.

Kad ljudi gledaju filmove poput Formanovog Amadeusa imaju tendenciju uzrujati se zbog Mozartovih zlocestih suvremenika koji nisu prepoznali njegov talent, no cini se da je u odredjenim krugovima cak i pozeljno isticati posvemasnje nepoznavanje trenutacne kulture ili barem njezino tretiranje kao nepotrebnog smeca. Dvostruki kriteriji ili nesto drugo? Ubijte me ako kuzim.

Oznake: opća kultura; opće znanje