ponedjeljak, 12.07.2010.

Sretan ti rođendan, o blože!

Dakle, već punih šest godina (aha, bila sam među prvim blogerima, od kojih mnogi na žalost više ne pišu, a istinski sam ih voljela čitati) više ili manje redovno javljam se na ovom blogu, a vi me, više ili manje strpljivo, čitate.

Pa, hvala vam svima na pažnji, vremenu i strpljenju i u to ime ponudite se čokoladom!

Oznake: blog

četvrtak, 08.07.2010.

Potrebe prave i potrebe izmišljene

Za početak, odvojite osam minuta i pogledajte ovaj video



a želite li hrvatsku verziju, kliknite ovdje ili




Da, negazirana voda u boci za većinu je ljudi izmišljena potreba. Naravno, ima i onih čija voda iz vodovoda iz ovih ili onih razloga jednostavno nije za piće, no, ruku na srce, većina europskih vodovoda svoje potrošače snabdijeva sasvim solidnom vodom, pa oni ipak hrpimice kupuju flaširanu, iskreno vjerujući da je bolja, čišća ili zdravija samo zato što dolazi iz cijevi smještenoj u nekoj tvornici, a ne u njihovoj kuhinji ili zato što su boce oslikane planinskim vrhovima i santama leda. I, naravno, zato voda u bocama košta dvije tisuće (!) puta više od vode kod kuće. Ako je toliko skuplja, razmišlja prosječni vodopijac, sasvim je sigurno i kvalitetna.

Aha, sigurno.

No, voda koju nam, pod nazivima prirodna ili izvorska, uredno serviraju na policama dućana nije jedina potreba koju su nam zadnjih desetljeća izmislili.

Neki dan uletjela sam u dućan, u žurbi s police uzela higijenske uloške koje uvijek koristim i kad sam stigla kući primijetila sam da na kutiji piše da su obogaćeni vitaminom E i ekstraktom svile. Moooolim?! Mora da se šalite. Ali naravno da se nitko ne šali. Usporedba pakovanja novokupljenog paketa i onoga kojeg sam imala kod kuće pokazala je da su novoj vrsti tek neznatno promijenili dizajn, a i nešto je skuplja od običnih. Ok, nasjela sam, jer u jurnjavi nisam pažljivo gledala, za tih par kuna (tj. desetaka centa) zaista neću propasti, a drugi ću puta pažljivije gledati - no, koliko postoji žena koje zaista vjeruju da je potrebno imati, pazite ovo, ekstrakt svile (ekstrakt svile?! što to uopće znači?!) na higijenskom ulošku? Nijedna se velika firma ne bi upustila u uvođenje novog proizvoda bez pažljivog istraživanja tržišta, što bi u prijevodu značilo da su prije lansiranja tog pregenijalnog izuma sasvim sigurno proveli ankete i ispitivanja na popriličnom uzorku žena koje su očigledno bile oduševljene idejom, izjavivši da su spremne kupiti spomenuti proizvod.

Druga katastrofa od proizvoda su plastificirani dnevni ulošci koje biste trebali nositi svaki dan i od kojih se svakom poštenom ginekologu diže kosa na glavi, a kojeg možete pronaći u bijeloj i crnoj varijanti, u varijanti za obične gaćice i za tange, a o dodatnim mirisima da i ne govorimo. Iako sam pobornik redovitog održavanja osobne higijene i mnogo su mi draži mirisi sapuna od mirisa znoja, zaista mi nije jasno zašto bi ičije spolovilo moralo mirisati kao povjetarac s mora ili žitno polje.

Kad smo već kod mirisa, jeste li primijetili da nije dovoljno prozračiti stan, nego trebate po mogućnosti u svakoj slobodnoj utičnici imati onu spravicu koja će vam u pravilnim razmacima špricati sintetički miris (takozvani glavoboljček) po sobi. Imena mirisa neću ni komentirati, većinom su uvreda inteligenciji - razni morski povjetarci, cvjetne livade ili alpski pašnjaci. Posljednji put kad sam ljeti šetala rascvjetanim alpskim pašnjakom, prije točno godinu dana, par puta sam izbjegla nagaznu minu u obliku kravlje balege, a zrak oko nas povremeno je imao intenzivan miris gnojiva. Pa si vi sad to uštekajte u svoju dnevnu sobu.

Po pitanju osobnog izgleda, marketinški stručnjaci već desetljećima rade na tome da se što manje sviđamo sami sebi i da svatko od nas, bez obzira na to kako izgledao, želi izgledati drugačije. Ženama sasvim normalnog izgleda sugerira se da bi trebale izgledati kao izgladnjele šesnaestogodišnje manekenke kojima se još - što zbog nježnih godina, a što zbog anoreksije - nisu razvila spolna obilježja. PhotoShop kojime su obrađene da ni ne spominjemo. Nakon što se godinama izgladnjuju, kupuju čarobne tablete i još čarobnije čajeve, prate posebne programe prehrane, idu na pilates, jogu, trčanje i plivanje, mažu se kremama i uljima te konačno dosegnu ideal ljepote hodajućeg žilavog kostura, ženama se s naslovnica slatko nasmiju nogata Beyonce i guzata Jennifer Lopez i ajde sad draga moja kod kirurga da ti stavi silikone u guzu, jer obline (koje si jedva izgubila) su in. (Možda niste znali da je ugranja silikona u stražnjicu nekoliko godina za redom bila najtraženiji estetski zahvat u SAD-u.)

Statistika kaže da nekih devedeset posto žena ima celulit. Naravno, celulit je ružan. Jeste li ikada razmišljali zašto? Pa zato što vam razne reklame tupe tako od trenutka kad ste prvi put bili sposobni sami prelistati mamin časopis ili tatine novine. Zato što ga većina žena ima - a što je bolje, nego prodavati proizvod većini određene populacije? Da celulit kojim slučajem ima samo pet posto žena, vjerujte mi da bi bio proglašen lijepim i da bi žene prolazile kroz muke i znoj da si njime ukrase što veću površinu tijela.

Ideali ljepote nisu urođeni, nego naučeni. U Rubensovo doba ljudi su bili naučeni da salasti trbusi i jaka bedra predstavljaju idealnu žensku ljepotu. Prije pola stoljeća ljepoticama su smatrane žene s figurom pješčanog sata, poput Marilyn Monroe ili Sophie Loren. Mi smo danas naučeni da idealni ženski izgled podrazumijeva još veću vitkost, pa tako u medijima pronalazimo izjave poput one Karla Lagerfelda da je Heidi Klum debela (?!) ili po hrvatskim portalima otrovne komentare o "zapuštenim novopečenim majkama" ukoliko ista ima tek pet kila više nego prije poroda. I tako, procesom stalnog ponavljanja kriterija poželjnosti, naučili su nas da celulit nije lijep, jer to je uvjerenje koje industriji ljepote odgovara, budući da stvara nevjerojatan broj potrošača raznih krema, kozmetičnih tretmana, masaža, pa i operacija. Da vam mediji i poznate osobe par godina poručuju da je celulit prelijep i ponosno pokazuju rupice na svojim bedrima, opća bi se percepcija ljepote iz temelja promijenila i žene bi se - sasvim sigurno - natjecale koja ima dublje rupice i jaču narančinu koru. Međutim, takvo poimanje ljepote vjerojatno se nikada neće naći u medijima jednostavno stoga što nije isplativo, jer bi ono ugasilo cijelo jedno ogromno tržište. Ženama koje vole svoj celulit ne možeš prodati nijedan kozmetički proizvod ili tretman - eventualno koju kilu špeka ili čips.

Za više o svemu, izguglajte Annie Leonard ili pogledajte neki njezin film na jubitou. Žena je stvarno pametna.

Oznake: Annie Leonard

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31