utorak, 11.12.2007.

Poučna priča o patuljcima i Djedu Mrazu

Smatram se osobom koja voli urednost, a i mužić za sebe tvrdi isto, pa smo, kao dvoje ljudi koji - barem nominalno - štuju red, od malih nogu učili i nasljednice što nam je činiti kako nam životni prostor ne bi izgledao poput ovećeg ratnog polja preko kojega je upravo prošla konjica neke moćne države, pa pješadija koju čine hrpe neurednih muškaraca, pa tenkovska divizija i konačno pljusak bombi raznih veličina i dosega.

Još dok je bila skroz mala mrvica, starija nasljednica prihvatila je kao normalno da se igračke nakon igranja spremaju, no imala je fazu u kojoj je sve što je bilo nadohvat malih slatkih ruku pobacala na pod, sjela usred tog krša i loma, uključila sve gumbe na igračkama koje se glasaju te se sretno smijala. Ok, ako je djetešce sretno, sretna je i mama, ali djetešce je ponekad odbijalo suradnju kad je taj nered trebalo pospremiti, pa smo u priču uveli nove likove - patuljke.

Naši su se patuljci u početku zvali Patuljci Igračkari, no kasnije im se prezime nekako zagubilo i tako ostadoše do dana današnjeg u našoj obitelji poznati tek kao Patuljci. Oni su dobra i simpatična bića koja žive tu kraj nas, a imaju praktičnu naviku da svaku večer, kad djeca već spavaju, obave brzinsku inspekciju sobe i uzmu si sve igračke koje leže razbacane po podu. Ne rade oni to iz nekakve zlobe, nego jednostavno zato što misle da nepospremljene igračke nisu ničije. Tako su nam jednom davno, dok smo još živjeli u Beču, uzeli cijelu kutiju Lego-kockica, a nedavno memory koji ih je prilično namučio, jer su njegovi dijelovi prekrivali sve kutke dječje sobe. Patuljci nisu zločesti, pa kad skuže da nađene igračke ipak nekome pripadaju, oni ih vrate, no potrebno ih je lijepo zamoliti i obećati im da ćemo od sada do vječnosti biti uredni. To sve radimo tako da klečeći pričamo u tepih, jer su vam naši Patuljci jako, jako mali.

Živjeli smo tako u ugodnoj simbiozi s našim Patuljcima sve dok jednog dana prije nekih mjesec-dva moje pametno starije dijete (trenutno staro tri i pol godine) nije izreklo povijesnu rečenicu:
- Znaš, mama, ja mislim da Patuljci ne postoje.
- Moooolim? - zgranula sam se nad tim svetogrđem. - Tko ti je to rekao?
- Dječica u vrtiću.
- Ma daaaj, pojma nemaju - odgovaram sa sveznajuće visine s određenom dozom opreza, ne potcjenjujući protivnika. - Pa tko ti je onda uzeo legače i memory, nego Patuljci?
Tu se nasljednica malo zbunila i zamislila, ali nije ništa rekla.

Sve donedavno.

Bijasmo u Innsbrucku i u šetnji blagdanski nakićenim gradom uspijemo naletjeti na kuću s patuljcima. Ovu kuću...



...s ovim patuljcima:



Nasljednica je zastala i u nevjerici ostala par sekundi paralizirana gledajući otvorenih ustašca u zrak. Naravno, mužić je shvatio da je to prilika koja se ne propušta, pa joj je rekao:
- Evo, vidiš da postoje patuljci, evo ti ih! Vidiš da stoje ispred prozora, sigurno idu u sobu nekom djetetu koje je otišlo spavati i ostavilo nered na podu.
- Ali, ali... - promucala je nasljednica, vidno zbunjena. - Zašto stoje tako mirno?
- Zato što su skužili da smo ih vidjeli, pa su se malo pritajili - reče snalažljivo mužić.
Pametne okice fiksirale su patuljke, prema izrazu lica nismo uspjeli skužit' je li povjerovala ili nije i krenuli smo dalje. Patuljke više nismo spominjali.

Do prošlog tjedna.

Jedne večeri prije spavanja starija nasljednica smjestila mi se udobno u krilu dok sam joj čitala knjigu Djed Mraz. Već na prvoj stranici upoznajemo Djeda i Baku Mraz, koji žive u dalekoj Laponiji, a s njima u tajanstvenom selu na planini Korvatunturi žive patuljci, koji im pomažu u svemu, od izrade poklona za djecu nadalje.

Čitam ja knjigu i vidim, nasljednica si mjerka slike. Pametna glavica se klima lijevo-desno, facica krajnje sumnjičava, okice šaraju crtežima.
- Mama, pa ja sam mislila da patuljci ne postoje.
- Stvarno si to mislila?
- Da. Ali izgleda da ipak postoje! - reče nasljednica sretnog, ozarenog lišca, te kao krajnji argument njihova postojanja ispuca neoborivu istinu - Ne samo da postoje, nego žive s Djedom Mrazom!




I za predbožićni darak poklanjam vam jednu od najboljih blagdanskih zezancija za klince: Elf Yourself!

Oznake: patuljci