utorak, 19.04.2005.

Papa protiv Marxa

Sinoc sam na nocnim vijestima cula da je neka sitna riba iz gradskog ogranka CDU-a, tj. njemacke Krscansko-demokratske unije, u nadi da ce na skorasnjim izborima usicariti koji glas vise, dala prijedlog da se jedna od najvecih berlinskih ulica, Aleja Karla Marxa, preimenuje u Aleju Ivana Pavla II. Ok, mislim da je Berlin vjerojatno prvi, ali sigurno nece biti posljednji grad koji ce dati prijedlog da se imenom neke velike gradske ulice oda pocast pokojnom Papi.

No, berlinska je rasprava posebno zanimljiva meni, koja dolazim iz drzave u kojoj su sva podsjecanja na mracnu socijalisticku proslost izbrisana tijekom prvih par mjeseci nove drzave, a ona koja su nekim cudom uspjela prezivjeti, letjela su u zrak tijekom godina koje su slijedile ili su barem bila zasarana sprejevima i unakazena na slicne kvazimastovite nacine. Tako da sam ostala u prilicnom soku - zar Aleja Karla Marxa JOS UVIJEK postoji u Berlinu? Zar je DO SAD nisu preimenovali?! Ono, znajuci pod kakvom su cizmom Istocni Nijemci zivjeli, ne bi me cudilo da od sirotog Karla nije ostalo ni K, a kamoli nesto vise. Recimo ulica. Pa jos jedna od glavnih. U glavnom gradu. Hm, cudno.

I tako, dok su mojom glavom prilicno bez reda letjele gorespomenute misli, vrijedni su novinari ispricali recenicu-dvije o povijesti te aleje, kao i intervjuirali par ljudi kako bi se u javnosti cuo njihov glas. Koji bi i te kako mogao presuditi sirotom Karleku. I njegovoj aleji.

Saznajemo da se spomenuta ulica neko vrijeme zvala Staljinova aleja. Zatim je postala Marxova. U njoj su se nalazile zgradurine izgradjene u sovjetskom stilu, a u njima su pak bile smjestene sve vazne radnicke, samoupravne i komunisticke organizacije, tijela, unutarnji organi, ruke, noge i kozmeticka pomagala. Na njoj se, sto prisilno a sto dobrovoljno, okupljalo radnostvo i seljastvo kako bi mahalo zastavicama kad bi se limuzinom provezao neki vel'ki kit. Ili kad je htjelo protestirati (ne da ih je itko slusao). Aleja Karla Marxa zbog svega je toga dobila titulu paradne ulice DDR-a i kao takva posebno mjesto u simbolickoj slici svijeta svakog, a posebno istocnog, Nijemca.

I sad bi jedan Karl tu ulicu trebao ustupiti drugome. Nijemac Poljaku. Ateist Papi. Na kraju krajeva, imenjak imenjaku.

Politicari drugih stranaka tim su prijedlogom bili uveseljeni. Gotovo ga nitko nije shvatio ozbiljno, iako ce se o njemu na sjednici gradskog poglavarstva i te kako ozbiljno raspravljati i glasati. Prolaznici su zgrozeni. Cak ni bakice, kojima u komunizmu sigurno nije bilo lijepo, ne daju Marxa nikome. Neki urbanist umire od smijeha, pokazuje na ruzne socrealisticke zgradurine i sirok kolnik te se retoricki pita pa kakve OVO ima veze s Papom, molim vas lijepo?! Ljudi uglavnom objasnjavaju novinaru da je Karl Marx jedan od najvecih njemackih filozofa i da nije nimalo kriv sto su neka od njegovih ucenja izvucena iz konteksta i upotrijebljena od strane castohlepnih poluobrazovanih komunista pompozne zelje da osnuju cijeli novi drustveni poredak. Da je zlocin oduzeti mu ulicu. Da je to skandalozno. I sve u tom stilu.

Zatim su razgovarali s vlasnikom knjizare "Karl Marx", koji nije ni najmanje zabrinut zbog spomenutog prijedloga, cak stovise, cini mu se jako zabavnim. Inace, u izlogu njegove knjizare jedne do drugih stoje Marxove i Papine knjige.

I sad se ja pitam kako to da Nijemcima, kojima je u komunizmu bilo neusporedivo gore nego nama u nasoj cokolada-varijanti, ne smeta Aleja Karla Marxa, a nama su smetala imena svih onih ljudi koji su pomagali osloboditi nas od fasizma?!

Mozda zato jer se trudimo biti veci katolici od Pape. Koja prigodna posalica, ha?