Kuće Hrvatska

U troškove košarice ne spadaju troškovi obrazovanja, kupnja knjiga nekretnine i ostalog školskog pribora, odlazak na godišnji odmor, sportske aktivnosti, troškovi održavanja automobila i kupnje goriva, te zdravstvene usluge, kao ni troškove podstanarstva, stambenog ili nekog drugog kredita. Tada troškovi života rastu za najmanje dvije tisuće kuna. Riječ je tek o pukom preživljavanju, čije troškove Zadranin sa prosječnim primanjima u 30 dana ne može pokriti.

Kao što se po gradovima i regijama razlikuje sindikalna košarica, tako bilježimo i razliku u prosječnim plaćama. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako razlika u plaći varira i do više od tisuću kuna. Prema visini iznosa sindikalne košarice od 6.767 kuna Zadar je među skupljim gradovima u Hrvatskoj, i to po cijeni nekretnina, najmu stana, a prosječna plaća nam je među manjima...imaju građani Zagreba, a iznosi 6.159 kuna. Istovremeno, prema podacima sindikalne košarice, Zagrepčani imaju i manje životne troškove. Zadar se, možemo kazati, nalazi u zlatnoj sredini jer koliko-toliko prosječna plaća od 5.105 kune prati prosječne mjesečne troškove, dok primjerice građani najrazvijenijih hrvatskih regija, Varaždinske i Međimurske županije imaju najniže prosječne plaće, 4.300 kuna, iako su životni troškovi tamo i daleko niži. No, usporedimo li prosječne plaće u Zagrebu i Vukovaru razlika premašuje dvije tisuće kuna.

Veliki je nerazmjer u odnosu na prosječna primanja i životne troškove u cijeloj Hrvatskoj, a iako statistika ne ide u prilog ni Zadranima, ne zaostajemo puno od onih jeftinijih. Naime, prosječna zadarska plaća i ona na razini države razlikuju se, u tek 166 kuna. Najam stana. Kada je riječ o nekretninama, tu je priča potpuno drukčija. Recesija je drastično smanjila cijene kvadrata u gotovo cijeloj Hrvatskoj, ali ne i u Zadarskoj županiji. Doduše, cijene jesu nešto niže nego 2007. i 2008. godine, no uzme li se u obzir Zagreb, gdje su cijene novogradnje sa prijašnjih 2.500 eura po metru kvadratnom pale na 1.900 eura, pa i niže, ovisno o veličini nekretnine, u našoj županiji cijene su se tek osjetno smanjile.

Prije donošenja DPU-a za Nuncijatu potrebno je pričekati prihvaćanje plana za pristupnu cestu Nuncijate na državnu cestu D8, što će se uvrstiti i u izmjene i dopune GUP-a i PPU-a Grada Dubrovnika koje se sada izrađuju. Osim organizirane izgradnje stanova, Grad Dubrovnik dodijelio je zemljišta u svrhu stambenog zbrinjavanja za 23 hrvatska ratna vojna invalida iz Domovinskog rata i to 20 na užem gradskom području i 3 u Mokošici. Zbog čega Grad u suradnji s Vladom na tim parcelama nije sam izgradio stanove i riješio veći broj invalida? Predsjednik Županijske zajednice Udruge HVIDR-a Vitomir Bajac kaže kako to nije moguće jer u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja stoji da ratni vojni invalid može birati kako će se stambeno zbrinuti - hoće li to biti stan ili zemljište.

Grad je dobro postupio jer je pojedincima davao po jednu parcelu na stanovi četiri invalida. No, riječ je o skupljoj varijanti. Ako grade kuću, moraju biti spremni za izdavanje više financijskih sredstava, ispričao nam je Bajac. Smeta mu i muči ga činjenica što je u proteklo vrijeme riješeno više stanova i obnovljenih kuća Srba povratnika, a neki su stradalnici Domovinskog rata još uvijek na čekanju, što ih svrstava u građane drugog reda. No, to je bio jedan od uvjeta za završetak pregovora s Europskom Unijom pa je država našla novac za rješavanje tih problema. Bajac se posebno osvrnuo na izgradnju u Mokošici: Smeta mi što je Mokošica bila u planu od 1998. godine.

Znate li koliko se gradonačelnika i vlasti od tada izmijenilo i nitko se nije sjetio da to zemljište dodijeli Vladi za stambeno zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata? U Ministarstvu su mi rekli da su te godine gledali zemljište, ali nije bilo darovnog ugovora i ništa se nije moglo. Da su tada zemljište dali Vladi, kad je bilo više para i mogućnosti, stanovi za stradalnike u Mokošici već bi bili završeni, ističe Bajac.

Iako svi vjeruju da će Nuncijata biti uskoro riješena, ovaj je projekt još uvijek na dugom štapu. I to zbog toga jer je pitanje tko će izgraditi infrastrukturu budućih parcela za invalide. Za komunalnu infrastrukturu Grad navodno nema novaca pa u kuloarima pričaju kako bi se branitelji ovaj put trebali pouzdati u Stipu Gabrića Jamba koji ima zemljište u blizini braniteljske parcele. Kad je Nuncijatu dodjeljivala za stambeno zbrinjavanje branitelja i u prostornom je planu prenamijenila u građevinsko, tadašnja gradska uprava zahvatila je i Jambov pašnjak. Taj je pašnjak, danas atraktivno građevinsko zemljište, navodno i bio razlogom smještanja stradalnika Domovinskog rata na Nuncijatu.

Iako smo u odnosu na druge hrvatske gradove riješili većinu stradalnika Domovinskog rata, činjenica da nakon dvadeset godina postoji lista čekanja za stambeno zbrinjavanje branitelja invalida nikome ne ide u prilog. Još je više sramotno što je Vlada odustala od izgradnje triju zgrada za stambeno zbrinjavanje invalida u Mokošici i što će za sada graditi samo 27 stanova. Svima je već jasno da se branitelji uvijek koriste u predizborne svrhe. Budući da je predizborno vrijeme, možda Vlada ovih dana napravi ili obeća suprotno.

Prošloga tjedna Luka Gaženica je po prvi puta svoja vrata otvorila za sve građana. Na Danu otvorenih vrata Luka Zadar - Gaženica, osim gradonačelnika Zvonimira Vrančića, njegova zamjenika Darka Kasapa i mnogih drugih državnih službenika, prisustvovali su i brojni Zadrani kako bi vidjeli u kojoj fazi se trenutno nalazi izgradnja ove, iznimno važne luke za Zadar i Republiku Hrvatsku. Predviđeno razdoblje za realizaciju projekta je od 2009. do 2014. godine, a projekt vrijedi 236 milijuna eura, te se financira preko kredita EIB-a i njemačke razvojne banke KfW.

Izgradnjom putničko trajektne luke "Zadar-Gaženica" sa svim internim nekretnine Split rometnicama, terminalskim zgradama i čekalištima za automobile steći će se uvjeti za istovremeni ukrcaj i iskrcaj putnika i automobila i to trajekata na lokalnim linijama dužine od 50 do 150 metara, brodova u međunarodnoj plovidbi dužine od 150 do 200 metara, brodova na kružnim putovanjima dužine od 250 do 300 metara kao i mogućnost prihvata RO-RO brodova na istim gatovima.