kuca duhova

ok,sada se definitivno blizi kraj ovom blogu...mislila sam da ne objasnjavam nista,nego da ga tek tako zatvorim,ali nemogu...
iako nisam pisala duze vrijeme,i nisam odrzala sva svoj obecanja nadam se da ce te shvatiti,vi koji ste mozda,i rado ovo citali.
nemogu vishe!nemogu!samo sto nisam poludila skroz.idem na lijecenje...tj.na skidanje svega toga sto imam na,ili mozda cak,i u sebi.
a nesto imam.svjesna sam toga i bez necijeg misljenja,ali potvrdila mi je to josh jedna osoba,koja inace ima kontakta s tim.radije cu se podvrgnuti njegovom ucenju,i njegovim mocima,pruzenim mu od Boga,nego trpiti kasnije papir na kojem pishe da sam mentalno bolesna...
jedini josh problem je u tome sto moram ubjediti oca,da mi je potrebna pomoc...a Bog samo zna,kako to nije nimalo lahko...
nemogu uciniti ono sto sam planirala,jer je previshe opasno...mislim da psihicki nisam dovoljno jaka da se suprostavim donni isabeli,a strah me je i za D....medjutim,i nju cu da nagovorim da se pokusa rijesiti toga...jer kolko god to nama bilo zanimljivo u pocetku...kasnije je bilo scary to death...vjerujte...nije nimalo lahko zivjeti s tim...osoba od koje sam ocekivala da ce mi vjerovati,mi je iskreno rekla,da ne vjeruje....vjerovatno sada misli da sam luda...i krivo mi je zbog toga,medjutim,nemogu to promjeniti...mozda ce vrijeme donjeti zaborav,i opsrost,i rijesiti tu situaciju...zato mi je osoba od koje sam se najmanje nadala da ce razumjeti,pruzila veliku podrsku,moralnu.pruzila mnogo ljubavi bez i jednog dodira,ali se nadam da ce me uskro moci zagrliti kao i obecano.
oprastam se od ovog svog djela koji zivi u meni...od danas pishem novo poglavlje u svom zivotu....ovo prije njega ce ostati tu vjecno...osatait i podsjecati na to...ali necu dozvoliti vishe da utice na mene.moram se rijesiti ovoga...ispricala bih vam rado sta se desilo,ali nemogu,nadam se da necete zamjeriti.obrisat cu,medjutim,ovaj blog tek kad sve prodje.do tad cu mozda i napisati nesto kratko,a mozd ai ne...ali svjesna sam da nece proci od danas na sutra...i svjesna sam da mi treba pomoc...mozda i jesam luda,mozda se ovo sve i nije desavalo stvarno,mozda sam to samo zamisljala,mozda...ali postoji previshe osoba koje su mi potvrdile da se to desavalo,i koje su bile svjedoci mojih preobrazbi...a mozda sam i te osobe samo zamisljala?ne...znam da nisam...ali to zelim vjerovati...zelim vjerovati da ce ovaj koshmar prestati,i da cu se jedno jutro probuditi,i doruckovati,izaci mozda i vani,provesti taj dan kako zelim,leci spavati,i pomisliti :
"sasvim normalan dan...sasvim normalna osoba"
maybe...one day...maybe for sure...maybe this lady,won't be a lady anymore...

uglavnom,josh radim na tom postu,pa se nadam da ce ispast dooljno dobro,da vas ne razocaram...eto necu josh brisati blog...
moram vam pricat nesto jer sam zabrinuta...
u subotu smo D. i ja bile zajedno vani(bajram se proslavljao i tako),i dosla je S.(moja najbolja haverka inace-spominjala sam)...uglavnom,samo sto su usle,i sto smo se vidjele D. je pocela halucinirati na neki nacin,i gubiti svijest...
evo od subote mi sve govori da je ne popusta osjecaj da je neko u opasnosti...odmah sam nekako pomislila na S. i znala sam da ima i veze sa mnom,ali mi je D. tek maloprije rekla da misli da smo nas divje u pitanju...da cemo da patimo i tako...vjerujte nije mi vishe vazno cak i da patim ja,al ne zelim da se S. ista dogodi...stvarno ne zelim!ali i ja imam slican neki osjecaj.uglavnom,nisam se cula sa S. dva dana...trebale smo u ponedjeljak na kafu,kako smo se dogovorila u nedjelju,ja nisam mgola u pon,a ni ona nije javila da li moze ili ne...sad ne znam gdje je,al nadam se d aje sve ok,iako mislim da trenutno jeste...ili se to samo nadam?ne znam sada razlikovati nadu od predosjecaja...primjetila sam to...bash sam kontala o tome,i da moze biti dosta opasno to...
desava mi se opet da sam telepatski "povezana" s nekim ljudima...ono,sitnice su to,ali se desava.vrsim istrage josh uvijek oko isabele i prstena z luxora,i vjerovatno vam zvuci glupo,al mislim da isabela zna da je tako...mislim da nas cak ocekuje...ali isto tako ja znam da se mora ovo zaustaviti sto prije...neduzni ljudi prodaju svoju dushu djavolu za kratkotrajnu srecu ovog zivota...

htjedoh ti pisati koment,al je predugacko za tog ipak.evo samo kratki predujam na sve to...pripremam post o tome,al trebat ce malo vishe vremena za to,jer sam tek u pola istrazivanja.samo cu ti reci da vec neko vrijeme D. i ja "pratimo" rad "done isabele",i da ovih dana trebamo ici u posjet njoj,tj.ako ona uopce postoji,jer nakon istrazivanja koje sam vrsila,nepostoji nikakav dokaz za postojanja te zene-medjutim...ako pogledash "kupone" vidish da se sve vodi pod nekim imenima nekih preduzeca "hi-tec" i "lijepa i zdrava",koje se nalaze u srajevu,na dvije razlicite,a ipak slicne lokacije.i samo da ti kazim da postoji najmanje 30 razlicitih vrsta prstenja koje je howerd carter nasao u luxoru,ali on u svom dnevniku(bar ovo dokle sam ja stigla s istrazivanjem)ne spominje niti jednom da je neki od njih zadrzao,niti da ga je nesto posebno odusevio neki.tutankamonova grobnica i uopce egipat i piramide cuvaju mnoge tajne,ali na zalost to cesto postjae sredstvo zaradjivanja,marketinski trik,jeftinih ljudi koji za novac i dushu prodaju(doslovno).vishe o tome uskoro.strpljenja malo.naravno,ako vas zanima.a sve ovo je samo zbog toga sto smo D. i ja shvatile da sve ovo sto nam se desava mora imati neku svrhu,i dugo se vec pripremamo za ovaj posjet donni,i pozelite nam srecu i psihicku snagu da izdrzimo.znam da zvuci glupo,ali jedan pogresan krak,tacnije jedna pogresna misao,jedna neobuzdana zelja koja bi se otela u tom trenutku bi nas mogla kostati svega!