kuca duhova

tako lud i cudan dan...
ustala u sedam ujutro,izasla van,otisla do birca,stigla u pola devet...d. kasnila pet minuta...nista strasno,s obzirom na to kolko su drugi znali kasniti...
ulazimo u birc,sjedamo dolje,i prvo jedna drugoj ispricamo sve pojedinosti ponovo...oko onog s R.,njenim cukom,i citanju misli,i tome...i onda pocnemo o snvoima...ona se svog sna od sinoc nije mogl sjetiti,pa sam ja pocela pricati svoj...i ja sam ga se sjetila tek kad sam pocela pricati,ali u po frke me ona prekine,i nastavi umjesto mene,i onda naizmjenicno,ona postavlja pitanja tipa"jel bio takav i takav tip" a ja govorim"jeste" i tako....uglavnom je bilo cudno pravo,jer je znala sta sam sanjala...isto kao da je bila tu....al,ja se kasnije sjetim,da ustvari i jeste bila tu!posmatrala me je kao mrtvac,vamir,sva bljeda,spustenih,opustenih ruku,i ona i ja smo je tako opisale(tesko je za objasniti)...al da prvo ispricam san...kolko se sjecam...
ne sjecam se prvog djela,samo od onog kad ja ulazim u klub koji me podsjeca na mjesavinu birca i drugog jednog kluba,i tu je ko neki darkerski party,konobar je konobar iz birca(koji nas je jutros sluzio),sve je mracno,svi smo u tamnim stvarima,i ja dolazim do s. i Da. koje sjede za jednim stolom i pushe,s. mi nesto govori,al ja je ne razumijem,narucujem pivo i stavljam cigare na stol,samo sto to uradim ulazi moja mama u nekim kucnim stvarima,i vuce me za rukav isprepadano i zabrinuto(sto je d. pogodila-ustvari vecinu ovoga sto cu reci ona je znala prije nego sam joj rekla),i ja govorim,hajd eto me...izlazimo iz tog kluba,u ulicu gdje je noc,i rasvjeta je ukljucena,a u klubu pored vrata stoje dva tipa,duge kose...jedan nosi pivo u jednoj,a cigaru u drugoj ruci,i prica s ovim drugim tipom,a za stolom sjede josh dvojica,jedan ima tamno smedju zavezano kosu,dugu,a drugi svjetlo smedju=plavkastu kosu,isto zavezanu.i oni nesto pricaju.ovog smedjeg tipa je i d. pimjetila,i pita me jel on nosio maicu crnu sa nekim bjelim(njoj se ucinilo da su zuta) slovima,od nekog benda vjerovatno,ali ni jedna ni druga nemozemo skontati sta je tacno na maici...znam da je pored vrata ogroman slayer plakat,i da su svuda po zidovima u klubu,slike,plakati,da je neki metal party-slayer party...il tak nest...uglavnom,odlazim sa svojom mamom(ali,inace uvijek san sanjam iz svoje perspektive,a sad sanjam iz perspektive nekoga ko me posmatra....i gleda kako zatvaram vrata...i onda se odjednom pojavljuje van...),i dolazimo "kuci" al to nije nasha kuca,nego kao onaj jedan dio u grad...stara me zabrinuto ispraca,i ja s "jaranicama" koje uopste ne poznajem,neke sminkerke...ulazim u bjeli golf,kojeg vozi momak koji je neki dan bio kod mene...prije toga L. i A. prolaze ulicom i pozdravljaju me...mene opet neko gleda,iza one zive ograde pred kucom-stanom stoji...i gleda me...osjecam da me gleda...moje "jaranice"ulaze u auto na zadnje sjediste(njih tri)i ja se josh uguram na zadnje,i opet neko stoji i gleda me kako ulazim...dolazimo do nekih zavucenih ulaza u zgrade,i momak izlazi iz jedne zgrade(taj je momak to jutro dosao prije nas u birc)iza njega je neki tip,kojem se ja obracam iz daleka,on mi nesto govori,s nekim bjesom...mislim da se radilo o nekim drogama,i odjednom pogledam u desno i vidim kako krv prsti po bjelim zidovima zgrade...bjeli golf stoji gdje je i parkiran,niko ne izlazi iz njega,ne znam da li je sve uredu,ali ta krv nije dosla odatel...ne znam odkud je to....i opet neko posmatra s druge strane ulice...ali ja dok sanjam ne znam ko je to...tek jutros kad smo pricale,svaki ovaj put kad sam osjetila da me neko posmatra,ali nisam vidjela ko je to,mi se ukazao iz moje perspektive i ugledala sam D. kako stoji u svojim crnim tolama sa pink fazonom,sva bljeda,gleda me pogledom mrtvaca,opustenih ruku...i danas mi je to bilo cudno,obje smo se cudile tome,all sad me je malo strah....nekako je scary...nije me strah nje licno,nego toga sta to znaci...da li ce mi i nocas biti u snu?!voljela bih da hoce,i da ovo nije jedinstvena prilika,pa sta god to znacilo...jer kad smo to ispricale,nismo mogle shvatiti odkud ona to zna-odkud ona u mom snu....
onda mi je uzela gledati u soljicu kafe...rekla mi je svasta...da mislim na jednog momka stalno,da je tu veliko srce,da ce on biti malo na distanci al da ce se to rijesiti,i da cemo biti skupa...rekla sam joj,da ako se too desi,castim je cim zeli...
onda je mene nagovorila da gledam njoj...i ja sam prvo vidjela samo neki toz...nista specijalno...i onda sam vidjela srce....pored srca vrata,velika vrata kao kod crkve,ispod dolje prst koji prijeti,ili kudi,ruzi....lijevo od toga,veliku masu krvi koja se slijeva niz ledja cuke(Sto je ona rekla da znaci prijatelj)i koji ne da da to ide na nju....ona bjezi,trci prema vratim...iznad vrata imaju neke oci koje je gledaju s mrznjom,zavisti....medjutim,kasnije se ta slika izmjeni...prst postane neki covjek,muskarac,tip...koji stoji i ceka spustene glave,ona ne trci vishe prema vratima nego prema njemu,oci cuke,mi sad izgledaju kao oci njenog bivseg i sadasnjeg super prijatelja...osjecam da mu je ona vrlo,vrlo draga!on je sretan jer ona trci prema tom tipu i bjezi od krvi....a oci koje je gledaju s mrznjom se pretvaraju u slova....pishe nesto kao amir ili asmir...maloprije mi je ispricala da je njena dajdzinca njoj jako sumnjiva,da ima nesto u njoj,al nisam je pitala kako se zove,a kad se ova slova malo izmjene moze se dobiti mirsa...mirsada....hm...vidjet cu...
i odjednom se sve mjenja...ne znam vishe kako...i onda smo razmisljali o tome malo...pa je ona mene pitala za momka na kojeg mislim jel crn...ja sam rekla da je plav,al da ima ovaj drugi crni(ustvari j sam evo par dana sebe tjerala da ne mislim na crnog,nego na plavog...al ocigledno nije bash uspijelo...)ustvari da je vishe tamno smedj,kaze ona...reko jest...al to je drugi....znala je da je visok,da je prije nosao sve crno,cesto i motorku,i onda sam je tjerala da se skoncentrishe na njegovo ime...rekla je da nemoze...uhvatila sam je za ruku,i rekla je "*)prvo slovo njegovog imena)...." * ja sam rekla"ja,dalje..." ona"jel zadnje slovo *"...a ja"jeste dalje" i citavo vrijeme sam joj pokusala slati poruku "*,*,*,*(njegov ime)...itd" i kaze ona"*(njegoo ime!!!)" a meni se od iznenadjenja omakne,i opsujem joj mater...i kazem da jeste...njoj je pogleda bio pun iznenadjenja...reko"nemogu vjerovvati!!!"
kaze ona"nemogu ni ja"...
i tako smo se iznenadile pravo,a kad sam ja njenu soljicu uzela u ruke(prije toga)prvo sam zadrhtala uzasno,a kad sam je ostavila zamantalo mi se...
inace sam citavo vrijeme drhtala...pitala me je jesma li ikad sjedila sama u sobi u zadnje vrijeme,plakala i trebao mi je neko da me zagrli...jesam!
nakon toga je pocela pricati kako se upravo osjeca,kaze"isto kao da sam u nekoj sobi...gledam kroz prozor....veliki prozor...nije bash ogroman,al je veliki...vidim samo granje...cekaj das e orkenem...vidim krevet...tu je jedan krevet....i nesto k'o komoda...zid nije bjel skrzo,nesto ima na zidu...(ja je pitam jel nesto crtano po zidu)...jeste...nesto ima crtano...(jel krevet k'o svi drugi,il je drugaciji)nekako je drugaciji...nije obican krevet....i ta komoda tu....(haj se okreni josh jednom prema prozoru-uzimam je za ruku,i oci joj se pune suzama...pitam je sta joj je,kaze da ne zna...place,ali nastavlja)...sta vidis sad...vidim....ima cesta neka....vidim cestu....i granje....sad gledam u nebo....tamno je i sivkasti oblaci su gore...okrecem se sad ponovo....ova soba je puna neke negativne energije...nije mrznja...nije ni bol,pravi...nego...usamjlenost neka....vidim vrata(kakva su vrata)...nisu bjela...smedjkasta....ima nesto i na njima,al en vidim sta....(okreni se u desno...sta vidis)vidim kao neku policu...nesto stoji tu....(haj sad josh desno....)opet nesto na zidu....jel ima crvene boje tu?(ima)...ova soba je tako puna boli....vidim i krv cak...tako me boli ova soba....usamljenost je tu velika....(kazem,gdje i ne bi bila...upravo si opisala moju sobu...)...(shuti momenat)ti si puna boli...tebe je neko dobro povrijedio(kazem:a,ko nije...?!)....puno si usamljena i soba je puna boli...ima nesto u toj sobi....malo je...mislim nije skroz malo,ali znas...(znam)...pronadji to i izbaci iz sobe...jel imate vi negdje u kuci neki pravo lijep luster...mislim,nije lijep nego velik,fin...(imamo,u dnevnoj sobi) jer taj sam luster vidjela i u tovjoj sobi,a i negdje drugo u kuci(cura nikaddddd nije bila ni blizu moje kuce...)...na tom lusteru se moze nesto sakriti...tu mozda nesto ima...ne znam...mozda i nema,al pogledaj...
(pustam joj ruku,i suze nestaju....za to vrjeme je vani pocela padati kisha...)
govorim joj""mozda sad grijesim...al,imal tovja mama jedan lancic koji stalno nosi?(ima),ima na nejmu neki privjesak...nesto kruzno...nosi ga ovdje...u podrucju prsa...(jeste,u obliku potkovice...ima potkovica,i ja sam ga prije nosila),al nije zlatan...srebreni...(jeste,kako znas?smijeska se),imal tvoja mama nekako smedjkasto crvenu kosu?(crnkasto smedjkastu....)do ramena malo kracu....(aha)...joj...-smijem se-...a stari ti je neki profesor,il doktor....il tako..izgleda ozbiljnije,al nije ozbiljan(nije profesor il doktor,al izgleda ozbiljno,al nije bash skroz)...ti i mama se dobro slazete...ona te puno voli,i ti nju....sretna je s tobom i zadovoljna...vidim je od kako smo dosli u birc,kako nesto radi po kuhinji i ti stojis tu i pricas joj nesto,a ona se smjeska,smije se,drago joj je...imam tu sliku u glavi od kako smo dosli...
(hehe,kako znas...)...moram u wc,sad cu ja doci...
-odlazim u wc....odjednom stanem pred ogledalo(ovo je stvarno strasno kad se sjetim...)nigdje nikoga...odjednom mi se lice pocinje debljati...ja se debljam,postajem starija,dobivam brkove...vidim lik svog starog...u manjoj verziji u ogledalu...otvorim usta,i fali mi jedan zub...zjenice su mi ogromne,jedva se vidi zelenilo...strah me je te slike....izoblicena sam skroz..odlazim u kabinu,i zakljucavam se....zavrsavam ....i krenem prema vratima,al mi se ruka toliko trese(desna prvo,pa i ljeva)da nemogu da uhvatim lanac,i pocinjem se izvijati...naslanjam se na zid...dok se ne smirim malo...izlazim napokon,stanem josh jednom pred ogledalo...ulazi cura neka,ja izlazim...jedva se penjem gore....(nema 20 cm,stepenica ,al djaba)sjedam a ona kaze:"jesi ti sad tamo stala pred ogledalom i gledala nesto....cudno..."
ja odgovaram"jesam..kako opet znas?!znas sta mi se desilo..." isrpicma joj na brzinu sta je bilo,i kazem da su i njoj zjenice uzasno velike...siroke...
desilo se josh svasta,al nemogu vishe pisati...uglavnom se meni povratila vizija iz soljice,i pocela sam nesto vidjati....kao gore sto napisah,samo realno...i o tome smo pricale do kraja,kad smo i krenule,i kad mi je pomogla da stavim ono olovo na kojem sam prespavala davno,koje je bilo kod mene u dvoristu pa sam ga jutros uzela da ga odnesem dalje,na srecu,jer je amidza cistio avliju....ulgavnom smo to stavili pod jedan blok kod akademije....i onda otisle do tramvaja,kad sam ja krenula u skolu,a ona kuci...citav ddan sam razmisljala o tome,smijala se,bila nekaako pozitivno naelektrisana,i pjevala lithium od nirvane,i neku"volim te,sto da te lazem,volim te,kako da ti kazem,volim te i nemogu bez tebe"...ne znam sto...i citavo vrijeme samo ponavljala..."kako je znala"...niko oko mene nije kontao nist.a...ovo je tako cudan dan....maloprije smo se cule na telefon,i dogovorile se da u petak moramo izaci,i da ce ona doci na ilidzu....eh....vidjet cemo josh....