Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pa ništa posebno ...

ANGINA PECTORIS


If half my heart is here, doctor,
the other half is in China
with the army flowing
toward the Yellow River.
And, every morning, doctor,
every morning at sunrise my heart
is shot in Greece.
And every night,c doctor,
when the prisoners are asleep and the infirmary is deserted,
my heart stops at a run-down old house
in Istanbul.
And then after ten years
all i have to offer my poor people
is this apple in my hand, doctor,
one read apple:
my heart.
And that, doctor, that is the reason
for this angina pectoris--
not nicotine, prison, or arteriosclerosis.
I look at the night through the bars,
and despite the weight on my chest
my heart still beats with the most distant stars.


NAZIM HIKMET



SJENE

Jer je jednog dana
Htjedoh učiniti dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisuću tajanstva
Ona je biljka ili ptica ili žena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopoč
Galeb il' ljubavnica

JEAN GUY PILON





VOLIM TE KAD PRIČAŠ

volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko

riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi

gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji

ŠTULIĆ




ODSUTNOST
Odlazim u naručje sjena, evo me podno sjena, sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu, ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.

Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine. O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći. Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?

Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči. Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena, i sjene me čekaju.

PAUL ELUARD





POEZIJU ĆE SVI PISATI


San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.

Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći

Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju

Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?


BRANKO MILJKOVIĆ









Elle est retrouvée.
Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.

Mon âme éternelle,
Observe ton voeu
Malgré la nuit seule
Et le jour en feu.

Donc tu te dégages
Des humains suffrages
Des communs élans
Et voles selon...

- Jamais d'espérance
Pas d'orietur.
Science et patience,
Le supplice est sűr.

Plus de lendemain,
Braises de satin,
Votre ardeur
Est le devoir.

Elle est retrouvée !
- Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.

ARTHUR RIMBAUD


ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.

Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

IZET SARAJLIĆ




KROJ

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

MIKA ANTIĆ





VOLIM TE

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.


Paul Eluard




ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.

Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.

Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Paul Eluard



SPALITI ZEMLJU

Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti

Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama

I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila

Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja

To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika

ARSEN DEDIĆ





Lucija
Ispričaću ti jednu priču, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploča snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kćer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje pleše pod mojim nogama
šta da se kaže – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu živi jos ujed anđela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojčice nude ljubav po trgovima
i žuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
šapćem u vetar što pustoši Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemogući noćni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrošenih hotela što se zavlače u kožu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dođi generacijo moja...
ljubavnice
još imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pričao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kažu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojačkih
žale mornare i ispijaju rum za Brela
obično neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispraćaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u očima i obećanjima
nikada, nikada više Maruška
ili kako se već zovu te čudne Niderlanđanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dođi generacijo moja
dođi da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama što kao crne ptice sleću
na našu kožu, na naše ruke, na naše oči
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je još videti Amsterdam
Maruškin i Brelov Amsterdam
pa neka bude što biti mora!

Rade Šerbedžija




UZALUD JE BUDIM

Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku

ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen

Branko Miljković




NE BUDIM TE TEK TAKO.....

Jutros je ulicama našega grada prolazila kočija bijela
i bijela mećava vije...
mutan dan.
Do utajene sobe naše stare ljubavi
trpim svoje, i tuđe... što me bije
i mrzlo mi je u srcu;
ne treba rakije - ne grije.

Za tebe, ljubavi, govorim ove riječi
Za tebe, koju nosim u mozgu ko užarenu kuglu djetinjstva,
ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu,
miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog sebe.

Predlažem da saberemo naše siromaštvo u dodir koji liječi naša srca
u koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći,
ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna.
Oguli naranču,
operi lice.
Otvori se, utjeho.
Zagrli me jako i probudi se, dragana,
ne budim te tek tako.

Za tebe, ljubavi, govorim ovu pjesmu.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu.
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme
i prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog Preverta.
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i u prkos njima.
Ne budim te tek tako...

Otvori oči, ljubavi i pogledaj kroz prozor,
vani su zasijane gorčine,
tumaraju pomrčine i studen
i bijela mećava u gradu vije...
mutan dan.
A i srce je počelo šumjeti...
Divljak! - Ovdje je kvar.
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima - dobro nam je.
Gledaj, nemoj da ti tražim oči.
Primakni se bliže, još bliže...
Zagrli me ljubavi,
zagrli me jako.
I probudi se već jednom,
ne budim te tek tako.

Rade Šerbedžija





DRUGA BEZIMENA

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.

Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.

Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.



Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.

Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne uzimaš što bi trebalo.

RABINDRANAT TAGORE



LOVE WILL TEAR US APART
When routine bites hard, and ambitions are low
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --

Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - have our feelings run dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --

You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
JOY DIVISION




STO PUTA PREKO MENE

Ona sjedi
sto puta preko mene
i smiješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka s očima koje pripisujem toplini djetinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše ko junferica
a znam da nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se hihiće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomicu joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat cu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas moja utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto puta preko mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije

RŠ

OLELOLE
Ole Lole, pišem ti pesmu devet dana,
brusim filigranske detalje,
nižem, al' ništa od đerdana - lepo neše dalje.

Ole Lole, nameću neki ritam marša,
lude se klanjaju k'o đeram.
Pevaju pesme s puno falša, ja po svome teram.

Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, imas li ikoga na svetu,
ili bi samnom na put mogla?
Hajde da menjamo planetu, sutra dajem oglas.

Ole Lole, pogledaj samo šta nam rade,
na karti neba mi smo tačka.
Stavi pred krevet barikade i mirna Bačka.

Lole, taman se ludilo raščisti, taman smo nadomak smisla,
evo ih sledeći fašisti dok si rek'o "piksla".
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu, ajde...

Ole Lole, cakli se mesec k'o medaljon,
al' nešto goropadno motri.
Postroji zvezdani bataljon, fališ na toj smotri.

Ole Lole, baš tebe briga, slušaš jastuk,
stiskaš tu svilu kao klešta,
misliš na neki bezobrazluk. O, Bože, bas koješta.

Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju crnu dušu, Lole moj!

ĐOLE


SPANISH CARAVAN

Carry me Caravan take me away
Take me to Portugal, take me to Spain
Andalusia with fields full of grain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can

Trade winds find Galleons lost in the sea
I know where treasure is waiting for me
Silver and gold in the mountains of Spain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can

THE DOORS



MOJI DRUGOVI

Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
I ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
Da l` je to sudbina, il ko zna šta li je
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Moji su drugovi žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca
gore, od Alaske do Australije
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Da smo živi i zdravi još godina sto
da je pesme i vina i da nas čuva Bog
da su najbolje žene uvek pored nas,
jer ovaj život je kratak i prozuri za čas

Za moje drugove ja molim vetrove zu puna jedra
puteve sigurne, a noci zvezdane i jutra vedra
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama


Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
i ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Uvek se završi s nekom od naših pesama...

BAJAGA



3N
Zbog cega primatima nikad ne iskljucuju elektriku
oni u principu ionako rijetko citaju
a i to sto citaju krive stvari citaju
pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku
zelite li dobro svojoj djeci
zasluzni
zelite li mozda najbolje
ne
ja treniram da gadjam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slusam
ponekad sam usamljen
a i plasim se
drzim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje zandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog cega da se smijem
znam za ples
nikom se ne plese
znam za noc
vidim
tu je oko mene
kao nesreca na putu
kao zivot
ili
smrt
ja se zovem pola horvat
ljubila sam mrtvog covjeka
stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga cekala
proljece
ili mozda jesen
ne znam
sjecam se gorjele su svijece
a ruke njegove tako muske i prozracne
kao putokaz za nesto
za logor
ili
smrt
prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja
bila je tako lijepa te veceri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobicno zabljesne
kao izvjestaj centrali
kao udar
sudbina

AZRA

USPOMENA

pogedaj
gasi se ljeto
rose su bose
u travi

vidim da
zaboravljas sve to
zriju ti dunje
u glavi

ides niz strme ulice
mame te pune trznice
oko tebe se roje pcele
slatka kao med
prolazis
m m m
i dugo slusas u se

a ja sam sada
samo uspomena

a ja sam sada samo uspomena

hej!

Darko Rundek


SJAJ U TAMI

Ulazim, i grad nestaje
Zaboravljam strah, usporavam korake
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Pogledaj nije jos dan
Padaju zvijezde
Oboji se sve, otvaraj vrata,
i vidi svijet, kraj nas
Gledaj moje ruke, gledaj san
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj
Sjaj u travi
Na mene, dolaze sjene i mirno stoje
Izmedu nas
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj,
Sjaj u travi

Dorian Gray



The Ground Beneath Her Feet

All my life I worshipped her
Her golden voice, her beauty's beat
How she made us feel
How she made me real
And the ground beneath her feet
And the ground beneath her feet

And now I can't be sure of anything
Black is white and cold is heat
For what I worshipped stole my love away
It was the ground beneath her feet
It was the ground beneath her feet

Go lightly down your darkened way
Go lightly under ground
I'll be down there in another day
I won't rest until you're found

Let me love you, let me rescue you
Let me bring you where two roads meet
Oh, come back above where there is only love
Only love

My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my

Let me love you true
Let me rescue you
Let me bring to where two roads meet
Let me love you true
Let me rescue you
I want to bring you to where two roads meet

My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my

U2 i Salman Rushdie


SVE TE VODILO K MENI

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
Sve te vodilo k meni
veĆod prvih koraka

Mada niŠta nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao
Sve te vodilo k meni,
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče
Kad te baci kao lađu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi morašbiti draga ...
Da mi moraš biti draga

Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja loša iskustva.

Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem,
sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni...


PAMTIM SAMO SRETNE DANE

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noći,
koje sam djelila s tobom
sanjajući i ljubeći.

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude naša tjela
zagrljena, kao mrtva.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nananananana

Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuće.
Gdje se naša ljubav krila
sama, kano i bespuce.

Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananana

Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.

Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananannana



STRANGERS IN THE NIGHT

Strangers in the night exchanging glances
Wond’ring in the night
What were the chances we’d be sharing love
Before the night was through.

Something in your eyes was so inviting,
Something in you smile was so exciting,
Something in my heart,
Told me I must have you.

Strangers in the night, two lonely people
We were strangers in the night
Up to the momentWhen we said our first hello.
Little did we knowLove was just a glance away,
A warm embracing dance away and

-Ever since that night we’ve been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.

ČAKAJ ME/Čekaj me

Mojih pet minut je danes.
Brez kravate in vezalk.
In če mi še stopinje vzameš,
bom kot plesalec brez plesalk.

(Sad je mojih pet minuta
bez kravate raskopčan
a ako izbrišeš trag iz puta
plesač sam koji pleše sam)

Mojih pet minut je danes.
Stražarji puškam pojejo.
Ko sonce jutru zarjo vname,
jim bodo pesmi vračale.

(Sad je mojih pet minuta
puškama straže pjevaju
a zora kada noć proguta
one im pjesme vraćaju)

Mislim samo tiste misli,
ki jih seveda ne bi smel.
In ko se vrnem, bom še vedno isti,
ki na postaji prosi: čakaj me!

(Mislim samo takve misli
koje su zabranjene znam
i kad se vratim bit ću onaj isti
na stanici što moli: čekaj me)

Danes se mi zdijo zvezde...
Na prste stopim in so tu.
Polne žepe jih prinesem!
Verjame sreča vitezu?

(Danas su mi blizu zvijezde
stanem na prste već su tu
da u džepu ih ponese
sklona je sreća vitezu)

Potem bom samo tvoj heroj za večne čase.
Predprašnik, senca tvojega psa.
Potem bom obešalnik, kahla za otroke,
kava v postelji, ljubimec za oba.

(Zatim ću biti heroj tvoj za naše vječne sate
otirač, sjena tvoga psa
i bit ću vješalica, posuda za djecu
kava u postelji, ljubavnik sa dna)

Arsen Dedić, Zoran Predin


RAZBIJAČ ŠALTERA

Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,

Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…

Rade Šerbedžija



Pesma ženi

Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Dučić


Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je nacin gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranca
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako me tko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Arsen Dedić



SLETJETI U DUBROVNIK

Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada stari grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina što su nas dvaput ostarile
doći kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog praštanja
i ruku duboko zakopanih u džepove
hrabro podnositi ravnodušnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice
koja se otkriva suncu
i kao široka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo oživi
buditi sjećanja
i nježno prelaziti pogledom po starim zidinama
čuvaju li toplinu tvojih dodira
sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate
duplu lozu za mene

Rade Šerbedžija


El poeta llega a la Habana
Son de negros en Cuba

Cuando llegue la luna llena
iré a Santiago de Cuba,
iré a Santiago,
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Cantarán los techos de palmera.
Iré a Santiago.
Cuando la palma quiere ser cigüeńa,
iré a Santiago.
Y cuando quiere ser medusa el plátano,
Iré a Santiago
con la rubia cabeza de Fonseca.
Iré a Santiago.
Y con la rosa de Romeo y Julieta
iré a Santiago.
Mar de papel y plata de monedas
Iré a Santiago.
ˇOh Cuba! ˇOh ritmo de semillas secas!
Iré a Santiago.
ˇOh cintura caliente y gota de madera!
Iré a Santiago.
ˇArpa de troncos vivos, caimán, flor de tabaco!
Iré a Santiago.
Siempre dije que yo iría a Santiago
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Brisa y alcohol en las ruedas,
iré a Santiago.
Mi coral en la tiniebla,
iré a Santiago.
El mar ahogado en la arena,
iré a Santiago,
calor blanco, fruta muerta,
iré a Santiago.
ˇOh bovino frescor de cańavera!
ˇOh Cuba! ˇOh curva de suspiro y barro!
Iré a Santiago.

Federico Garcia Lorca



ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević